Alkil gliceroli


Morski psi ne obolijevaju od tumora. Ta bedastoćica o kojoj je čak izdana i knjiga pokazala se netočnom. No alkil gliceroli koji se najčešće i dobivaju iz jetre morskog psa doista pokazuju zanimljiv utjecaj na krvotvorni organ, koštanu srž i ipak imaju mjesta u mikronutriciji pacijenata koji se liječe od tumora.

Djelovanje alkil-glicerola

U kemizmu ulja rečeno je kako su alkil-gliceroli (eter lipidi) gotovo odsutni u biljnim uljima, te su dominantni sastojci ulja dobivenih iz riba te morskih pasa. U dodacima prehrani uglavnom i jesu prisutna ulja jetre morskog psa.

ajkula

Za razliku od acil-glicerola (triglicerida) koji ostvaruju svoje djelovanje kao masne kiseline nastale enzimskom razgradnjom triglicerida u organizmu, alkil-gliceroli ostvaruju svoje biološke učinke kao cijele molekule, bez enzimske razgradnje na slobodne alkohole koji grade alkil-glicerole. Acil-glicerole naše tijelo i samo stvara. Primjer su spojevi plazmalogeni, kojoj pripada faktor aktivacije trombocita (engl. platetelet activating factor, PAF), te neki endokanabinoidi, poput 2-arahidonil-glicerol-etera koji ima važnu funkciju u kontroli očnog tlaka, prijenosu signala u živčanom sustavu i regeneraciji živčanog sustava. Endokanabinoidi su čak poznati i van znanstvenih krugova jer se vežu za kanabinoidne receptore na koje se vežu i neki od aktivnih spojeva iz marihuane.

Alkil-gliceroli iz ulja morskih pasa i riba imaju drugačiju strukturu od onih koje stvara ljudsko tijelo. Znanstveni interes su pobudili upravo zbog samih morskih pasa. Naime, morski psi su vrsta koja je nastala, koliko znamo, pred više od 400 milijuna godina i uspješno su preživjeli četiri ili pet velikih izumiranja na planeti. Njihova velika otpornost na infekcije čini ih zanimljivima. Postoji mit kako morski psi ne mogu dobiti tumore. I. Williams Lane objavio je 1992. godine knjigu Sharks Don’t Get Cancer (Morski psi ne oboljevaju od tumora). Knjiga je postala pravi bestseller, a ljudi su masovno počeli tražiti čarobnu tvar ili tvari koje štite morske pse od tumora. Pripravci hrskavice i ulje jetre morskog psa doživjele su eksponencijalni uspon u prodaji. Ostrander et al. kritički su se osvrnuli na ove tvrdnje i vrlo dokumentirano pokazali kako morski psi oboljevaju od tumora, premda u nižem postotku incidencije u usporedbi s ljudima. Mit je bio srušen, ali to ne znači da i laž ne skriva zrno istine. Iz jetre i hrskavice morskih pasa doista jesu izolirane tvari koje djeluju protiv tumora u in vitro i in vivo modelima. Među tim tvarima nalaze se i alkil-gliceroli.

Narodni običaji liječenja uljem morskog psa proučavani su u ribarskim narodima sjeverne Europe. Još 1959. godine Linnman et al. objavljuju studiju o utjecaju komponenti ulja jetre morskog psa na poticanje stvaranja krvnih stanica (hematopoeze), a 1978. godine Brohoult et al. objavljuju prvu suvisliju kliničku studiju utjecaja jetre morksog psa na tumor karcinoma grlića maternice. Ipak, upotreba ulja morskog psa uvijek je stajala po strani i pripravci koji ga sadrže ostali su u domeni dodataka prehrani. Deniau et al. objavili su odličan pregledni rad o biološkom djelovanju alkil-glicerola. Postoji relativno puno predkliničkih istraživanja na eksperimentalnim životinjama. Povećanje gibljivosti spermatozoida, imunomodulatorno te protuutomorsko djelovanje najzanimljivije su značajke bioloških učinaka alkil-glicerola. Ipak, broj kliničkih studija vrlo je skroman. Autori se slažu kako je teško objasniti sve efekte samo alkil-glicerolom, jer ulje jetre morskog psa sadrži i ω-3 kiseline te skvalen, koji također utječu na ukupno biološko djelovanje. Kemijski sastav alkil-glicerola određuje protuutumorsko djelovanje. Alkil gliceroli mononezasićenih alkohola od 16 i 18 ugljikovih atoma (16 :1 i 18 :1) najdjelotvorniji su, dok zasićeni alkoholi od 18 ugljikovih atoma (18 :0) u modelima tumora čak potiču rast tumora. Stoga je očito da je i kemijski sastav alkil-glicerola vrlo bitan za djelovanje.