Trans i konjugirane masne kiseline


Zbog njih smo zamrzili margarine i industrijske slastice koje ih sadrže. Doista, trans masne kiseline jesu škodljive, ali ih unosimo odavno iz mesa i mlijeka preživača. Postoje različita znanstvena mišljenja razlikuje li se korist i štetnost prirodnih i industrijskih trans masnih kiselina. U raskoraku ta dva mišljenja zavoljeli smo konjugiranu linolnu kiselinu (CLA) zbog mršavljenja i ulje nara u kozmetici.

Izvori trans i konjugiranih masnih kiselina u prehrani

U kemizmu masnih kiselina već je bilo rečeno kako postoji više izvora trans i konjugiranih masnih kiselina u hrani. Dva su dominantna izvora: meso i mlijeko preživača (rTFA), te industrijskih trans masnih kiselina (iTFA) dobivenih hidrogenacijom biljnih ulja (margarini).

Prema velikoj TRANSFAIR studiji Aro et al., provedenoj u 14 europskih država, ukupna količina rTFA ovisi o vrsti iz koje se dobiva mlijeko i meso.

Izvor% trans kiselina od ukupnih masnih kiselina
Kravlje mlijeko i mliječni proizvodi3,2-6,2
Kozje/ovčje mlijeko i mliječni proizvodi2,7-7,1
Govedina2,8-9,5
Janjetina4,3-9,2
Svinjetina0,2-2,2
Piletina0,2-1,7

mlijeko za tfa

Autori su, logično, utvrdili kako postoje brojne sezonske varijacije, ali i varijacije ovisno o prehrani domaćih životinja. Tako su utvrdili kako mlijeko ljeti sadrži 57% više trans masnih kiselina. To me podsjetilo na neobičnu, tisuću godina staru tvrdnju Svete Hildegarde od Bingena kako je mlijeko manje zdravo ljeti nego zimi. Dominantna masna kiselina je vakcenična.

Nakon ograničavanja korištenja industrijskih trans masnih kiselina u prehrani, prije svega margarinima, došlo je do poboljšanja omjera prirodnih rTFA u odnosu na iTFA. Kuhnt et al. istraživali su izvore TFA u njemačkoj prehrani i zaključili da postoji veći udio unošenja rTFA u odnosu na iTFA, osim u nekim proizvodima (krumpir pržen u ulju, neke slastice). Prema već citiranoj TRANSFAIR studiji, unos rTFA varira od 28-79% ukupnih TFA, dok u mediteranskoj prehrani ovaj omjer je obično veći od 50%.

Djelovanje trans i konjugiranih masnih kiselina

Mehanizam štetnog djelovanja trans kiselina

Sam naziv trans masnih kiselina je postao prilično ozloglašen, prije svega zbog industrijskih margarina. Zakonska ograničavanja ovih masnih kiselina u hrani razvila su svijest ljudi, tako da se danas neki veliki lanci prehrane te proizvođači margarina i u marketinškim kampanjama hvale kako u njihovim proizvodima nematrans masnih kiselina. I to je za svaku pohvalu. Ipak, nastalo je pitanje – da li su sve trans masne kiseline štetne? Već je opisano kako se rTFA i iTFA razlikuju u kemizmu, pa je očito da se razlikuju i u djelovanju. Više grupa autora pokušala je odgonetnuti da li postoje jasne epidemiološke razlike, a temeljene na mehanizmu djelovanja, između prirodnih, rTFA, i sintetskih iTFA.

Mehanizam štetnog djelovanja iTFA samo je djelomično objašnjen. Vrlo velik broj studija slaže se u jednom: TFA povisuju razinu štetnog kolesterola (LDL) u krvi  i smanjuju razinu “dobrog” kolesterola (HDL). Samim time, povećava se rizik kardiovaskularnih bolesti. Sam mehanizam nastanka ove štetne inverzije pomalo je nejasan. Attia-Skhiri et al. u preglednom radu razmatraju nekoliko predloženih modela:

  1. povećanje stvaranja ApoB100 proteina koji sudjeluje u stvaranju LDL čestica lipoproteina. Visoka razina ApoB100 je negativan prognostički marker za kardiovaskularne bolesti. Međutim, sama povišena razina stvaranja ApoB100 ne bi bila dovoljna za povećanje LDL kolesterola, već je opaženo da se kod povećanog unosa TFA smanjuje razgradnja LDL čestica.
  2. povećanje aktivnosti CETP (cholesterol ester transfer protein) i PLTP (phospholipid transfer protein) koji smanuju udio HDL kolesterola. Međutim, nekoliko studija nije potvrdilo povećanje CETP aktivnosti u prisustvu TFA.

Naravno, ovo su samo neki od predloženih mehanizama djelovanja. Chen et al. smatraju da je za povećani rizik razvoja ateroskleroze izazvanog TFA, baziran na smanjuju odgovora endotela krvnih žila na TGF-β (transforming growth factor beta), zbog čega se povećava rizik deponiranja i upalnog procesa u aterosklerozi.

Kakav god da bio mehanizam, posjedice su relativno jasne. Povrćanje LDL kolesterola vodi u povećani rizik krvožilnih bolesti, a drugi imunološki mehanizmi, poput djelovanja na TGF-β, također doprinose povećanju ovakvog rizika. Zbog ovakvih podataka došlo je i do ograničavanja industrijskih trans masnih kiselina u hrani.

Prirodne (rTFA) versus industrijske (iTFA) masne kiseline

Trebalo je dosta truda “razdvojiti” učinke rTFA i iTFA na čovjeka. To je zahtjevan posao u epidemiološkom smislu, jer većina populacije unosi hranom obje grupe TFA. Sam mehanizam je na malo lakše “secirati” na animalnim i humanim studijama.

Gebauer et al. uspoređuju sedamnaest epidemioloških studija o utjecaju rTFA na organizam, točnije na kardiovaskularni sustav te rizik nastanka tumora. Te studije nisu suglasne – neke su pokazale povećanje rizika, neke nisu pokazale statistički značajno povećanje rizika, a neke su pokazale inverznu korelaciju (smanjenje rizika). Meta analiza, odnosno analiza svih studija, pokazuje kako rTFA ne doprinose riziku, dok iTFA doprinose. Ovo je bilo vrlo važno opažanje u procjeni učinka ove dvije grupe TFA. U deset kliničkih studija utjecaja rTFA tri studije utvrdile su povećanje LDL kolesterola, jedna je pokazala smanjenje, a ostale su utvrdile kako ne postoji statistički značajan učinak rTFA na razinu LDL kolesterola. Ovakvi šaroliki rezultati ukazuju kako drugi faktori u prehrani koje je nemoguće isključiti u studiji utječu na djelovanje rTFA. Autori analiziraju ukupno 35 studija na životinjama. Premda rezultati tih studija nisu jednoznačni, općenit je zaključak kako rTFA pokazuju više korisnih nego štetnih učinaka. Ovo je vrlo bitan zaključak. Premda rTFA poput vakcenične kiseline ne možemo promatrati kao moguću terapijsku intervenciju, možemo zaključiti kako je njihovo prisustvo u hrani manje štetno od iTFA.

Brouwer et al. objavljuju drugačiji zaključak. Na temelju 39 kliničkih studija utvrđuju kako bi općenito trebalo smanjiti unos TFA u prehrani neovisno radi li se o rTFA i iTFA.

Stoga je službena pozicija medicine još nejasna i trebat će vremena da se donese konačni sud. Navedena mišljenja govore u prilog modernim strujanjima u nutricionizmu koji naglašavaju potrebu smanjenja unosa mliječnih namirnica te limitiranja konzumiranja crvenog mesa na razumnu mjeru. U tim mjerama, potpuno izbacivanje ili drastično smanjenje iTFA je posve opravdano. Ipak, sam rizik TFA, baziran na primjeni razine HDL i LDL kolesterola, uvijek je povezan s drugim faktorima – prehranom i životnim stilom.

Konjugirana linolna kiselina (CLA)

Konjugirana linolna kiselina nalazi se, zajedno s vakceničnom kiselinom, u mlijeku i mesu preživača. Njen sadržaj je relativno nizak, stoga se za komercijalnu upotrebu mora izolirati kako bi se mogla koristiti kao sirovina za proizvodnju dodataka prehrani. Izolira se ne iz mesa i mliječnih proizvoda, već iz ulja šafranike (Carthamus tinctorius). Postoji opisano 28 izomera CLA, ali u mesu u mlijeku preživača najveći udio ima cis-9, trans-11 CLA (rumenična kiselina). U ulju šafranike nalazi se i visoka razina trans-10, cis-12 CLA. To je bitan podatak za kasniju raspravu oko djelovanja CLA.

Konjugirana linolna kiselina nastaje i u ljudskim crijevima. Devillard et al. objavljuju kako rod Bifidobacterium, prisutan u ljudskom mikrobiomu (flori), metabolizira linolnu kiselinu u vakceničnu i rumeničnu kiselinu. Na temelju činjenice kako se CLA izolira iz linolnog kemotipa ulja šafranike, neke je ljude potaknula na korištenje ovog ulja umjesto suplemenata CLA. To nije opravdano. Naime, ulje šafranike sadrži odveć nisku razinu CLA. Još 1998. godine Herbel et al. objavljuju kako konzumiranje ulja šafranike ne podiže razinu CLA u krvi.

šafranika

Povijest istraživanja CLA započinje opažanjem učinka na razvoj tumora. Ha et al. uspoređivali su djelovanje CLA i linolne kiseline, te su utvrdili kako CLA, za razliku od linolne kiseline, smanjuje incideciju kemijski izazvanih tumora u miša. Međutim ovaj rad bi ostao zaboravljen kao još jedan od brojnih drugih koji iztražuju utjecaj prirodnih tvari na tumore. Situacija se promijenila kada su Park et al. dokazali kako CLA u miša smanjuje masu masnog tkiva za 57-60% što je bio spektakularan rezultat čak i za animalni model. Druge grupa autora su krenule istraživati ove učinke i u ljudima. No, usprkos vrlo velikom broju manjih kliničkih studija, rezultati su bili vrlo različiti. Kennedy et al., Silveira et al. i Benjamin et al. objavljuju relativno sličan zaključak: temeljem svih studija ne možemo zaključiti djelotvornost CLA u pretilosti. Dapače, nekoliko studija pokazala su povećanje ukupne tjelesne mase. Istraživači su se okrenuli u shvaćanje ovakvih podataka. Zanimljivo, Gaullier et al. opazili su kako CLA utječe na masno tkivo točno određenih dijelova tijela čovjeka – nogu i trbuha. Nadalje, čini se da CLA može imati povoljniji efekt samo ako je režim mršavljenja praćen tjelovježbom. Michishita et al., uspoređujući efekt aminokiselinskog suplementa s i bez CLA, pokazuju kako je CLA superioran u smanjenju omjera promjera trbuha i kukova u režimu tjelovježbe. Zanimljivo, upravo se CLA tako i reklamira, kao dodatak prehrani kod mršavljenja uz tjelovježbu. To i objašnjava rezultat drugih studija gdje se nije vodilo računa o ovom faktoru. Macaluso et al. analizirali su rezultate sedam studija na fizičke performanse u vježbanju. Premda su rezultati tih studija raznoliki, autori zaključuju kako postoji jasna naznaka kako suplementacija CLA povoljno djeluje na omjer masnog i mišićnog tkiva, pogotovo u dozama iznad 3g dnevno te kroz duže vrijeme. Zbog sveg navedenog, CLA danas ima popularnost prije svega među ljudima koji vježbaju.

Kao i uvijek kod dodataka prehrani, postavljalo se pitanje da li su štetni. Iwata et al. su 2007. godine ispitivali neželjene efekte 3,4 i 6,8 g CLA dnevno kroz 12 tjedana. Utvrdili su da je tijekom tog vremena upotreba 3,4 grama sigurna, ali da doza od 6,8g povećava razinu jetrenih enzima što nije poželjan efekt. Upravo je ova studija i postavila dozu od 3-3,4 grama CLA dnevno, ali se znanstvena javnost već prije zanimala za mehanizam štetnosti. Već su Larsen et al. upozorili na moguće štetno djelovanje jedne od kompenenti CLA u komercijalnim preparatima – trans-10, cis-12 CLA. Naime, ovaj izomer CLA inhibira stearoil-koenzim-A, enzim koji iz zasićenih masnih kiselina stvara nezasićene masne kiseline. Time dolazi do neželjenog povećanja zasićenih masnih kiselina. Nadalje, u krava i štakora CLA smanjuje produkciju mlijeka. Premda ovakav učinak nije dobro ispitan u ljudi, CLA suplemente pametno je izbjegavati tijekom dojenja. Američka agencija za poljoprivredu napravila je studiju u kojoj su dokazali redistribuciju drugih nezasićenih masnih kiselina, DHA (dokozaheksaenske kiseline) u organima- CLA smanjuje DHA u srcu, a povećava u slezeni. U već spomenutoj studiji, Benjamin et al. iznose i druge moguće rizične efekte, poput paradoskalnog djelovanja na povećanje mase masnog tkiva, inzulinsku rezistenciju i upalne markere. Većina tih pojava bila je vezana za trans-10, cis-12 izomer. Stoga je definitivno bila potrebna studija koja će dokazati sigurnost upotrebe CLA. Bila je naglašena potreba za točnim definiranjem omjera trans-10, cis-12 i cis-9, trans-11 izomera. U dvogodišnjoj studiji Gaullier et al. ispitivali su utjecaj 3,4 g CLA dnevno s omjerima navedenih izomera 1:1. Utvrdili su kako je ova doza sigurna, te na taj način “spasili” CLA kao dodatak prehrani. No, ovo je poziv da se dobro pazi na proizvodu da omjer izomera bude najmanje 1:1 u korist cis-12 i cis-9, trans-11 izomera.

Kennedy et al. analiziraju u svom radu moguće mehanizme djelovanja. Čini se da se povoljan učinak pokazuje zbog smanjenja unosa kalorija, povoljnije potrošnje energije u organizmu te formiranju masnog tkiva (adipogeneze).

Punicična kiselina

Ulje sjemenki nara iznimno je bogato punicičnom kiselinom, drugom poznatom konjugiranom masnom kiselinom. Danas je njegova upotreba uglavnom limitirana na kozmetiku kao “anti age” sastojak te neke skuplje komercijalne kozmetičke linije koriste u proizvodima ovaj sastojak. Manje je poznato kako ova kiselina pokazuje i druge povoljne efekte na ljudski organizam. Mirmiran et al. u kliničkoj studiji koriste 2x400mg ulja sjemenki nara kao dodatak prehrani te dokazuju povoljan učinak na razinu triglicerida u pacijenata s povišenim trigliceridima u krvi. To je zanimljiva studija jer relativno mali broj prirodnih tvari utječe na razinu triglicerida. Zanimljivo, ovo ulje nije djelovalo na smanjenje kolesterola i glukoze u krvi, upućujući na specifični i još uvijek nejasan mehanizam djelovanja. Asghari et al. probali su dokazati da li se ovaj učinak ostvaruje smanjenjem proupalnih citokina u pacijenata s povišenom razinom lipida u krvi, ali nisu uspjeli dokazati ovakav mehanizam djelovanja. Nekoliko je predkliničkih studija utvrdilo povoljan učinak u modelima osteoporoze, upalnih bolesti crijeva, pretilosti i tumora, ali ova primjena tek, eventualno, treba dobiti svoju primjenu u kliničkoj praksi. Klinička studija ulja sjemenki nara nije pokazala povoljno djelovanje na menopauzalne tegobe, stoga ulja bogata γ-linolenskom kiselinom (GLA) i dalje ostaju prvi odabir u tretmanu ovih tegoba.