Povijest destilacije eteričnih ulja


Znatiželja je upisana u genetski kod ljudi. Tko zna tko je prvi miris biljke prenio u kapljicu. Zvijezda je rođena, ali je put bio trnovit. Posao destilacije u starim kolijevkama civilizacije bio je mukotrpan posao a proizvod kraljevski. Malo po malo popravljali smo prinose da bi konačno kulminirali u dovoljnim za malo širu populaciju. A onda je trebalo napraviti korak prema medicini a ne samo kozmetici.

Povjesničari nisu složni tko je točno izumio proces destilacije. Levey u radu Evidences of Ancient Distillation, Sublimation and Extraction in Mesopatamia (Centaurus, T IV, 1955, p. 22-3) potvrđuje kako definitivno postoje zapisi o loncu dvostrukog ruba s kraja IV. tisućljeća p.n.e. koji se mogao koristiti za destilaciju. U djeluHistoire de la chimie (1866, Paris), Hoefer navodi kako Zosim (Zosimos) Panopolitski detaljno opisuje destilatore koje je vidio u Memfisu u Egiptu i time nam ostavio prvi jasan pisani trag o upotrebi destilatora čiji je koncept ostao živući do današnjih dana. Nacrti su sačuvani u prijepisu Zosimomovg rukopisa iz XI stoljeća i pojavljuju se u izdanju Collection des anciens alchimistes grecs (Paris, 1887.-1888.). Naziv alambic potječe od grčke riječi ambix, što znači vaza, jer oblikom podsjeća na vazu. Napredak u odnosu na prethodnu tehnologiju, gdje se para kondenzirala ndibikosa poklopcu, predstavlja cijev koja se spuštala prema mijehu (recipijentu). Broj recipijenta je mogao biti dva (dibikos) ili tri (tribikos). Destilator alambik je u svom dizajnu bio nepromijenjen sve do XVI. stoljeća, a preuzele su ga druge kulture poput arapske. Abu Musa Jabir ibn Hayyan (721-815), poznat pod latinskim imenom Geber (جابر بن حیان‎) bio je vjerojatno prvi pravi alkemičar, ali i filozof, opisuje proces destilacije u svojim djelima. Abu Yusuf Yu’qub ibn ‘Ishaq as-Sabbah al-Kindi (801-873,  أبو يوسف يعقوب بن إسحاق الصبّاح الكندي‎) latiniziranog imena Alkindus, svestrani matematičar, kemičar, muzičar i filozof, navodno je bio jedan od prvih koji je jasno opisao destilaciju etanola. U knjizi Kitab Kimya al-’Itr wa al Tas’idat odnosno Knjiga o parfemima, kemiji i destilaciji, opisuje pripravu čak 107 mirisnih esencija, pa time postaje prva osoba koja je u jednom djelu svoj fokus prebacila na umijeće destilacije. Svako eterično ulje doista zahtijeva specifični način destilacije, stigoa je ovo djelo bilo preteča i današnjem modernom shvaćanju raznolikosti tehnika destilacije.

Ipak, tadašnji alambik bio je prilično nesavršen. Glavni je problem bio proces kondenzacije, jer sam aparatus nije omogućavao efikasnu izmjenu topline. Stoga bi proces destilacije bio spor i na niskoj temperaturi kako bi se pare mogle dovoljno brzo kondenzirati. Vjeruje se da je proces destilacije na ovaj način trajao danima, a možda i tjednima i ne možemo znati kakva su to eterična ulja doista bila u odnosu na današnja. Europljani su preuzeli proces destilacije dijelom iz helenističkog, ali mahom iz arapskog nasljeđa. Glavna revolucija u destilaciji proizašla je iz škole u Salernu od XIII. stoljeća. U XVI. stoljeću ova su modernizirana znanja objavljena u djelima:

  • Hieronymus Brunschwig: Liber de arte distillandi de simplicibus. (1500)
  • Hieronymus Brunschwig: Liber de arte distillandi de compositis (1512)
  • Giambattista Della Porta: De distillationibus, libri IX. (1609)
  • John French: The Art of Distillation (1651)

De distillationibus

Upravo se u djelu De distillationibus vidi napredak tehnologije destilacije, jer je uveden proces polagane kondenzacije i, što je najbitnije, klasičan izgled uzvojnice (“zmije”) koja je omogućavala bolju izmjenu topline i efikasniju kondenzaciju. Porta prvi navodi pojam frakcijske destilacije, odnosno sami izlazi cijevi su bili postavljeni na nejednakim visinama, a najviša cijev je davala najfiniju esenciju. To je kasnije otvorilo vrata saznanjima o nejednakim svojstvima destilacije pojedinih komponenata eteričnih ulja. Najkompliciranija aparatura imala je čak sedam nejednako postavljenih cijevi i podsjećala je na grčku Hidru.

U svojoj osnovi, aparatura je doživjela samo nekoliko manjih modifikacija tijekom perioda industrijalizacije i napretka znanosti. Uvela se parna destilacija, proces hlađenja, te kontrole temperature i tlaka kako bi ulje uvijek bilo reproducibilnog prinosa i kvalitete.

Za detaljno proučavanje povijesti destilacije preporučam izvanrednu knjigu: R. J. Forbes – A Short History of the Art of Distillation (1970).