Inhalacije


Inhalacije su jedan od simbola primjene eteričnih ulja. Treba ipak znati da ćemo ih izbjegavati kod ljudi sklonih spazmima bronha, kao što je kod astme, a poneka ćemo rađe pribjeći oralnim pripravcima u slučaju akutnih simptoma kako ne bi dodatno iritirali sluznicu. Primjena je jednostavna i zlatno pravilo glasi: ne odjednom velika doza. Moderni uređaji s fiziološkom otopinom su odlični, ali proizvođači uglavnom upozoravaju da eterična ulja mogu loše djelovati na materijal od kojeg je spravljen inhalator.

Inhalacije su najjednostavniji način upotrebe eteričnih ulja koji mnogi primjenjuju za samoliječenje. Najčešće se primjenjuju ulja bogata oksidima i alkholima, poput eukaliptusa globulusa i radiate, kajeputa, niauli kemotip cineol, čajevca ili ravensare koji olakšavaju iskašljavanje i djeluju antivirusno. Ipak, potreban je oprez kod bolesti kao što su astma, kronična opstruktuvna plućna bolest te kod vrlo snažnih akutnih upala. Kod ovakvih bolesti i stanja, može doći do nepredviđenog iritativnog djelovanja, bronhokonstrikcije (stezanja bronha) ili povećanja produkcije sluzi, stoga imhalacije u tim slučajevima trebaju biti pod medicinskim nadzorom.

Korištenje u aromalampicama i difuzerima

Ovo je najjednostavniji i popularan način korištenja eteričnih ulja. Višestruki su razlozi korištenja eteričnih ulja difuzijom u prostoru.

  1. eterična ulja djeluju na patogene viruse i bakterije u samom zraku, te se koriste u doba sezonskih dišnih infekcija. Za to se najčešće koriste eterična ulja bogata alkoholima i oksidima koja su već pobrojena gore, ali se i koriste eterična ulja koja poboljšavaju olfaktorne osobine te djeluju sinergijski, poput eteričnih ulja usplođa limuna ili grejpa.
  2. eterična ulja djeluju putem čula mirisa i vomeronazalnog organa na naše raspoloženje. Stoga se koriste radi lakšeg sna, smirujućeg djelovanja, ili iz čiste ugode, što nije ništa manje važan motiv. Statistički, preferiraju se ulja citrusa (usplođe slatke i gorke naranče, limuna, grejpa i drugih), te eterična ulja floralnog mirisa poput geranija, ylang ylanga i lavande. Naravno, da li je neko ulje ugodno ili ne vrlo je subjektivan pojam, stoga ljudi i traže cijeli niz drugih eteričnih ulja sukladno vlastitom ukusu.

eukaliptus list

Postavlja se pitanje, da li koristiti aromalampicu ili difuzer? Aromalampica je većini simpatična jer je gotovo estetski dio prostora. Ma kakav da bio njen dizajn, ona se uvijek sastoji od spremnika za vodu te mjesta za bezdimnu svjećicu ispod spremnika, koja će zagrijavati vodu. Dizajneri aromalampica moraju paziti na dva detalja:

  1. da svjećica nije ni preblizu ni pre daleko od spremnika vode. Ako je preblizu, doći do vrenja vode i ubrzanog isparavanja, te postoji rizik da će voda ispariti prije nego svjećica dogori. Ne jednom sam vidio i upotrebljavao takve lampice, a ostavi li se takva aromalampica bez pažnje, doći će do izgaranja eteričnog ulja uz pojavu dima neugodnog mirisa. Ako je pak spremnik odveć udaljen od plamena svjećice, voda se neće dovoljno zagrijati te će hlapljenje eteričnih ulja biti vrlo slabo i samim time će intenzitet miris biti slabašan.
  2. da je spremnik s vodom otpimalnog volumena. Ako je volumen pre mali, doći će opet do toga da će sva voda ishlapiti. Ako je iznimno velik, voda se neće moći zagrijati do dovoljno visoke temperature.

Kako je danas svaštarenje vrlo često, u izradu aromalampica se danas upuštaju pojedinci i tvrtke koji o takvim parametrima jednostavno ne vode računa. Aromalampica jest i proizvod estetike, može biti čak i umjetničko djelo, ali jednostavne fizikalne zakonitosti se uvijek moraju ispitati na prototipovima, a sama svojstva provođenja topline direktno će ovisiti o materijalima koji se koriste u izradi aromalampica.

Nakapajte na vodu u lampici do 12 kapi eteričnih ulja. Bolje ne mješajte više od tri različite vrste ulja jer može nastati “kakfonija” mirisa. Ipak, to ne znači da ne bi trebali eksperimentirati mirisima, čak i ako konačni miris ne bude ugodan. Za nalazak dobrih mirisnih varijanti uvijek vrijedi pravilo pokušaja i pogreške. U doba kad smo se zasitili sintetskim mirisima, moja je sugestija da najprije upoznate miris jedne biljke, a kasnije krenete u malo istraživanje. Ulja možete koristiti ciljano za neku svrhu ili ih slobodno miješati prema osobnom ukusu.

Koji su nedostaci aromalampice? Premda aromalampica djelomično oponaša proces destilacije vodenom parom, treba biti svjestan da se ona ne odvija na istim uvijetima temperature i tlaka. Stoga dolazi do frakcijske destilacije – najprije će ispariti tvari niže temperature vrelišta. Stoga obično prvo izlaze laganije i slatkastije mirisne frakcije, a kasnije se miris mijenja u dublje note. To nije nikakva prepreka i ova je činjenica i te kako poznata u parfumeristici, ipak, treba je se biti svjestan.

Treba isto znati da su neka eterična ulja vrlo viskozna (pačuli, vetiver, sandal), te se kapljica slabo širi po površini tekućine. Nadalje neka eterična ulja su teža od vode, poput njemačke kamilice, pa potonu na dno i slabo hlape. U tom slučaju uvijek treba posegnuti za smjesama eteričnih ulja, gdje će druga eterična ulja smanjiti njihovu viskoznost i gustoću.

Drugi nedostatak su kemijske rekacije. Topla voda izaziva kemijske reakcije molekula. Neka eterična ulja oksidiraju, no to nije toliko veliki nedostatak jer same oksidirane molekula, poput onih iz ulja bora, ostvaruju blagotvoran učinak. Druga česta kemijska reakcija je polimerizacija, gdje se molekule poput monoterpenskih ugljikovodika međusobno spajaju u smolaste, nehlapive tvari. Ovo nije zdravstveno štetno, ali na aromalampicama ostavlja sloj smolaste tvari koja se teško pere. Redovno pranje aromalampica običnim deterđentom ili koncentriranim alkoholom elegantno rješava i ovaj problem.

Kod upotrebe difuzera ulja se ne griju već se hladna i nepromijenjena raspršuju u prostor bez pojave frakcijske destilacije. Druga je prednost difuzera što mogu postići veće koncentracije eteričnih ulja u prostoru. Dapače, upotrebom nekih difuzera točno se može regulirati koncentracija eteričnog ulja u kubnom metru prostora u jedinici vremena. Primjerice, ako imamo prostoriju 5x7x2,5, ukupni volumen iznosi 87,5 m3. Ako u sat i pol difuzijom oslobodimo 0,5g eteričnog ulja, koncentracija eteričnog ulja iznosit će 5,7mg/m3. To čini difuzere superiornijima u odnosu na aromalampice, te se smatraju profesionalnijim načinom koji je podesan i za ustanove te medicinsku primjenu. Difuzeri ne služe za inhalaciju, premda naravno ta ulja inhaliramo samim boravkom u prostoriji.

Postoji nekoliko tipova difuzera i grubo ih možemo podijeliti na difuzere koji:

  1. raspršuju samo eterična ulja
  2. raspršuju i vodu i eterično ulje.

Uređaji koji raspršuju samo eterična ulja bazirani su uglavnom na prastarom principu raspršivanja u struji zraka (“puhalice”). Uređaj ima mali kompresor ili peristaltičku pumpu, koja kroz kapilaru upuhuje struju zraka. Prislonjena na tu kapilaru je druga kapilara s eteričnim ulje, kojeg struja zraka istiskuje zbog stvaranja podtlaka, te se eterično ulje rasprši u zrak. Postoje razne izvedbe ovih uređaja, pa neki imaju i mogućnost kontrole brzine struje zraka kako bi se podesila i količina eteričnog ulja koja u jedinici vremena izlazi u prostor. Neki tipovi ovakvih difuzera imaju i takav dizajn izlazne posudice da samo najsitnije kapljice izlaze u prostor. Naime, u struji zraka nastaju kapljice nejednake veličine, pa bi odveć velike kapljice prilikom izlaska jednostavno pale na površnu u blizini difuzera. Velika je prednost difuzera koji raspršuju samo eterično ulje to što se ona uopće ne miješaju vodom i kemijski ne regiraju s njom, a uz to veća količina eteričnog ulja se može izbaciti u manjoj jedinici vremena, pa će se željena koncentracija eteričnih ulja brže postići u prostoru. Zanimljivo, ovakvi tipovi difuzera su često i jeftiniji od ultrazvučnih.

inhalacije

Uređaji koji raspršuju i vodu i eterično ulje obično su ultrazvučni. U njima se nalazi uređaj koji stvara ultrazvučne valove u spremniku s vodom. U spremnik se ukapaju eterična ulja, te ultrazvuk izaziva raspršivanje vode i eteričnih ulja u sitne kapljice koje izlaze iz uređaja. Ovakvi uređaji su dopadljivi jer su vrlo tihi, gotovo bešumni, a i sama voda osvježava i vlaži zrak, što je poželjno u zimskim danima kada je zrak u stanovima uglavnom suh. Općenito ovakvi difuzeri rasprše manju količinu u odnosu na tipove koji raspršuju samo eterična ulja, ali je ta količina uglavnom dovoljna. I kod ovakvih uređaja postoji cijeli niz razrade tehničke složenosti i estetike, pa postoje uređaji s programiranim vremenom, muzikom, pa čak i istovremeni ionizatori zraka. Ovisno o izvedbi cijene ovakvih uređaja znaju biti dosta visoke, no neki uređaji imaju cijenu prihvatljivu za svaki prosječan budžet. Voda koja se koristi obično nije destilirana, stoga je spremni s vodom potrebno povremeno oprati blagim deterđentom kako bi se uklonio ostatak eteričnih ulja, a potom ih napuniti otopinom limunske kiseline da se ukloni kamenac.

Inhalacija eteričnim uljima vodenom parom

Ovo je arhaični ali sasvim djelotvoran način inhalacije u kojoj za razliku od difuzije u prostor, postižemo veću koncentraciju eteričnog ulja koja se direktno inhalira. Posuda s cca. 500mL vode se zagrije do vrenja, te se potom:

  1. Doda se jedna do dvije kapi eteričnog ulja, inhalira se jednu minutu.
  2. Ponovo se doda 1-2 kapi i opet inhalira jednu minutu.
  3. Ukupno na taj način (1-2 kapi, jedna minuta inhalacije) 5-15 kapi, inhalacije ne duže od deset minuta).

Kod ovakve inhalacije upravo treba paziti na postepeno dodavanje eteričnih ulja. Stavimo li odmah cijelu količinu, naglo će se osloboditi velika količina eteričnog ulja te može izazvati suzenje očiju i učiniti inhalaciju neugodnom. Nema potrebe prekrivati glavu ručnikom – tako su se nekoć radile inhalacije kuhanjem aromatičnog bilja koje bi oslobađale eeterična ulja. Zato i koristimo već destilirana eterična ulja kako bi izbjegli ovakav nespretni način. Već desetljećima na našem tržištu postoje mali inhalatori sa spremnikom za vruću vodu i anatomskim nastavkom za nos i usta, što inhalaciju čini ugodnijom i jednostavnijom.

Inhalacija nebulizatorima (inhalatorima) s fiziološkom otopinom

Postoji cijeli niz komercijalnih inhalatora koji se koriste u medicinskoj upotrebi i služe za inhalaciju fiziološke otopine i ljekovitih tvari. Najčešći su kompresorski tip, koji analogno difuzerima sa strujom zraka razpršuju kapljice eteričnih ulja i fiziološke otopine. Drugi tip, baš poput drugog tipa difuzera raspršuje kapljice pomoću ultrazvuka. Time se sluznica i vlaži i ispire, a istovremeno eterična ulja mogu ljekovito djelovati. U spremnik s fiziološkom otopinom kapne se jedna do tri kapi eteričnog ulja, te se inhalira kroz 5-10 minuta, 2-3x dnevno.

I ovdje postoje različite izvedbe. Većina takvih inhalatora koristi ima posebne nastavke za nos ili usta, ovisno da li se inhalacija koristi za tegobe gornjeg ili donjeg dišnog sustava. Nadalje, neki inhalatori imaju mogućnost podešavanja uređaja za inhalaciju nosa ili pluća: ako se koristi za nos, uređaj stvara krupnije kapljice, a ako se koristi za pluća, uređaj stvara sitnije kapljice koje se ne filtraju u gornjim dišnim putevima već direktno ulaze u pluća.

Ono što je nezgodno je što većina proizvođača navodi kako se u njihovim uređajima ne smiju koristiti eterična ulja koja mogu djelovati korozivno na materijale od kojih su izrađeni (plastika i silikon). Ne samo u vlastitom iskustvu, već i u iskustvu brojnih drugih ljudi nisam susreta ovakav praktičan problem čak niti nakon godina upotrebe, pogotovo ako bi se dijelovi odmah nakon inhalacije oprali blagim deterđentom i vodom. No, treba poštivati jasno izraženu opasku proizvođača u kontekstu garancije uređaja.