Oralni pripravci


Nekoć se u Hrvatskoj od oralnih pripravaka eteričnih ulja bježalo kao vrag od tamjana. Danas je već sve drugačije. Shvatili smo kako već desetljećima postoje oralni lijekovi i dodaci prehrani s eteričnim uljima. Doza, optimalni omjer djelotvornosti i dobrog podnošenja i smanjena mogućnost iritacije probavnog sustava, sve su to odlike kvalitetnog oralnog pripravka. Neki pripravci su jednostavni, kao melati, ali su rezervirani za sigurna i neiritativna eterična ulja. Origano nikada u melat, bar ne u većoj dozi, ali u kapsuli – da.

Oralni pripravci

Oralni pripravci su domena potpuno profesionalne aromaterapije, budući da oralnom primjenom raste i mogućnost neželjenih efekata, nuspojava. Kod nas nekoć bauk, danas je ovaj način znatno više u primjeni. Oralna primjena eteričnih ulja je često ona koja čini razliku između anglosaske i francuske škole aromaterapije. Oralni pripravci variraju u jednostavnosti pripreme od relativno nezahtjevnih formulacija (poput melata) do vrlo zahtjevnih (poput kapsula). I ovdje vrijedi upozorenje: Ne uzimajte eterična ulja oralno bez da posjedujete dovoljno znanja o njima!

Eterična ulja “na šećeru”

Eterična ulja se, slično tinkturama propolisa, mogu piti i uz pomoć šećera. Dvije do četiri kapi eteričnih ulja nakapaju se na malo (smeđeg) šećera ili fruktoze, stave na jezik i potom se popiju uz čašu vode.

Ovaj najjednostavniji način limitiran je na ulja koja ne iritiraju sluznicu usta, a ugodnog su okusa. Ova dva uvjeta stvaraju relativno uski set eteričnih ulja: komorač, anis, kim, paprena metvica, usplođe naranče, limuna i mandarine, đumbir i slična ulja. Eterična ulja na šećeru NE štite sluznicu usta i jednjaka od djelovanja eteričnog ulja, stoga ovaj način primjene apsolutno nije prikladan za neka vrlo korisna eterična ulja poput mravinca ili klinčićevca.

Melati

Ljekoviti medovi imaju i kod nas i u cijeloj Europi veliku tradiciju, no njihova najkorisnija primjena je djelovanje kod infekcija gornjeg dišenog sustava. Naime, sam med oblaže sluznicu, djeluje kao “osmotski šok” za bakterije te im kroz kraće vrijeme smanjuje broj. Dobivaju se snažnim miješanjem eteričnih ulja s medom. Ona se rasprše u sitne kapljice (eterična ulja se ne tope u medu), a sama viskoznost meda sprečava odvajanje faza. Med je zbog slatkog okusa podesan za spravljanje oralnih pripravaka, ali samo onih ulja koja su sigurna za oralnu upotrebu, te onih koja nemaju agresivan ili vrlo neugodan okus baš kao u slučaju eteričnih ulja “na šećeru”.

Uobičajena doza iznosi dvije kapi eteričnog ulja po žličici, a to znači da se dodaje 2 kapi na 10-12g meda. Neki med promatraju u kontekstu melata kao nosač koji omogućuje ljekovito djelovanje eteričnog ulja, a oni koji bolje poznaju različite vrste meda, mogu iskoristiti sinergijsko djelovanje. Primjerice, med od ružmarina će biti podesniji za melate za probavni sustav, dok će med od kadulje biti podesniji za melate koji se koriste kod tegoba dišnog sustava.

Osim s medom, melati se spravljaju i sa sladovima žitarica.

Alkoholne otopine eteričnih ulja

Sva eterična ulja odlično se tope u 90% etanolu. Danas je ovaj način primjene polako postao dio povijesti farmacije i aromaterapije, u doba prije formuliranja oleokapsula. Jedan od najpoznatijih magistralnih pripravaka bila je alkoholna otopina eteričnog ulja anisa. Napravila bi se 10% otopina anisa u 90% etanolu. Potom bi se 20-30 kapi nakapalo u čašu mlake vode i odmah promiješalo. Nastala bi relativno nestabilna suspenzija eteričnog ulja u vodi koja se popila. Ova otopina služila je za liječenje probavnih tegoba poput nadutosti.

No, iznimno mali broj eteričnih ulja se može primjenjivati na ovaj način, stoga su oleokapsule bolje rješenje od ovakvih arhaičnih formulacija.

Vodene emulzije

Budući da se eterična ulja ne tope u vodi, postoji nekoliko načina kako se ulja mogu otopiti u vodi, najčešće uz pomoć emulgatora. Ovi emulgatori moraju biti odobreni za oralnu upotrebu, te se klasični kozmetički emulgatori ne koriste. U Francuskoj su prije dosta desetljeća razvijene emulzijske baze za oralnu upotrebu trgovačkog naziva Disper i Solubol, a bazirane na prehrambenom emulgatoru lecitinu. Disper sadrži lecitin, etanol, ekstrakt slatkog badema, oleinski kiselinu te vitamin E i C. Solubol je nealkoholni tip emulzijske baze i sadrži, uz lecitin, i glicerin, kokosovu mast, maltodekstrin, te gel akacije. Način upotrebe je relativno jednostavan. 2 kapi eteričnog ulja pomiješaju se s 8 kapi Solubola, izmiješaju se s 20mL vode i popiju.

Vodene emulzije manje su nadražujuće od uzimanja eteričnih ulja “na šećer” ili u melatima, jer su eterična ulja emulgirana i manje se apsorbiraju u ustima i jednjaku. Ipak, nisu dobre za uzimanje većih količina ulja (preko 2-3 kapi) ili za iritativna ulja.

Kapsule

oleokapsule

Kapsule su najprofesionalniji oblik oralnih formulacija eteričnih ulja, podesni za veće doze, iritativna ulja i ulja neugodnog okusa. Kapsule, su poznate iz klasične medicine; to su mali šuplji cilindrični ljekoviti oblici u koje stane određena količina ljekovitih tvari. Kapsule mogu biti želatinske i u farmaciji one su najčešće i najjeftinije. U dodacima prehrani i lijekovima, zbog vegana ili zbog religijskih skupina koje ne koriste svinjsku želatinu, stvorene su:

  1. Celulozne kapsule, odnosno od hidroksipropil-metil celuloze, tzv. HPMC kapsule. Planetarno najpoznatiji tip takve kapsule je Vcaps HPMC kapsula tvrtke Capsugel. One imaju posebne utore u obliku slova V koji omogućuju bolje zatvaranje kapsula i manji prodor kisika u kapsulu. Imaju veganski certifikat, te Kosher i Halal certifikat. Najčešće dolaze u dvije boje, prozirne bez pigmenata, te bijele obojene titan-dioksidom, premda postoji cijeli panel boja na zahtijev kupaca. Velika je prednost celuloznih kapsula što ne reagiraju s aldehidima za razliku od želatinskih kapsula, što nam je u aromaterapiji bitno zbog aldehida pristunih u nekim eteričnim uljima. Na sljedećim linkovima možete naći brošure za Vcaps i Vcaps Plus kapsule.
  2. Pululanske kapsule nisu građene od derivata celuloze, već isključivo od fermentiranog škroba, tapioke. Tapioka se dobiva iz biljke manioka (Manihot esculenta) i tradicionalna je prehrambena biljka Južne Amerike. Imaju prednost zbog većeg sjaja, te iznimno “zelenog” načina dobivanja bez uptrebe nepotrebne kemije. Brošuru navedenih kapsula možete naći na ovom linku.
  3. OceanCaps nisu veganske kapsule jer su to kapsule napravljene iz riblje želatine. Estetski su vrlo prihvatljive, iznimno transparentne te ih neki proizvođači koriste za dodatke prehrani.
  • Prema tipu nosača, ekscipijensa (pomoćne tvari) koji veže eterična ulja, kapsule mogu biti formulirane kao:
  1. Kapsule s praškastim nosačima koje spravljaju trituracijom (miješanjem) praškastog nosača i eteričnog ulja. Eterično ulje se adsorbira na praškasti nosač te se smjesa puni u kapsule. Vcaps i pululanske su idealne za punjenje ovakvim tipom nosača. Najčešći nosači su dibazični kalcijev fosfat, sorbitol, ali mogu biti i gline poput kaolina, te zeolit. U kapsule se često dodaje i visokodisperzivni silicijev dioksid (aerosil), radi boljih reoloških svojstava (svosjtava curenja), te kao tvar koja štiti od vlage. Kod odabira nosača treba paziti na inkompatibilnosti, odnosno mogućnosti da eterično ulej reagira sa nosačem. Primjer za to je eterično ulje anisa i komorača bogata trans-anetolom, koji reagiraju s zeolitima.
  2. Oleokapsule, gdje su eterična ulja otopljena u biljnom ulju čime im se smanjuje iritativnost. Biljna ulja su raznolika, ponekad su samo nosač bez veće ljekovite vrijednosti, poput ulja repice, a mogu i biti ljekovita biljna ulja poput crnog kima, noćurka ili boražine. Biljna ulja smanjuju iritativnost eteričnih ulja te je ovo idealna formulacija. Oleokapsule rade se kao obične “soft” želatinske kapsule, ili u danas sve popularnijim LiCaps kapsulama. LiCaps su kapsule od želatine, ali spravljene u klasičnom obliku tvrdih kapsula koje se tale i time se sprječava izlazak sadržaja van kapsula.

Nakon same proizvodnje, kapsule mogu biti i enterički obložene. To znači da su presvučene filmom od ovojnice poput hipromeloze ftalata ili šelakom, koji se ne tope u kiselom okolišu želuca, već se počinju topiti nakon duodenuma. Najpoznatija takva formulacija je eterično ulje paprene metvice koje se koristi kod iritabilnog kolona. No, kapsule ne moraju biti enterički obložene poslije proizvodnje. Neke dolaze na tržište već gotove. Primjer su HPMC DR kapsule tvrtke Capsugel koje su meni vrlo drage – znatno smanjuju “efekt podrigivanja”, a odlične su kod ljudi s osjetljivim želucem. To je bitno kod primjene eteričnih ulja bogatim fenolima (klinčićevac, mravinac).

Uobičajena doza eteričnog ulja po kapsuli bude od 50 do 100 mg, katkad i veća ovisno o namjeni ulja.