Plućnjak

Pulmonaria officinalis L. Boraginaceae

NAZIV VRSTE:

Hrvatski sinonimi (FCD): ljekoviti plućnjak Domac R. 1994; plućnjak Hirc D. 1906; lisjac Šulek, B. 1879; lišac Šulek B. 1879; pljučenica Šulek B. 1879; pljučnjak Šulek B. 1879; sina majke božje cviet Šulek B. 1879; turski svati Šulek B. 1879; žalke Šulek B. 1879; žigerišnjak Šulek B. 1879; lisac Šulek B. 1879; plučnjak srdcolistni Schlosser J.C.K., Vukotinović, Lj. 1876; medunika Gelenčir J. 1991

engl. lungwort, sage of Jerusalem, Our Lady’s milk drops; fr. grande pulmonaire, herbe aux poumons, sauge de Jérusalem, coucou bleu; njem. Lungenkraut, Hirschmangold, Hirschkohl, Unserer-Lieben-Frauen-Milchkraut, Blaue Schlüsselblume

PORODICA:

Boraginaceae (porečnice)

ROD:

Pulmonaria (plućnjak)

LJEKOVITI DIO BILJKE:

Zelen u cvatu (herba cum flore)

TRADICIONALNA PRIMJENA:

Bolesti pluća, kašalj, zacijeljivanje kože, proljev.

MODERNA PRIMJENA:

Simptomatsko liječenje kašlja.

KADA BITI OPREZAN:

Plućnjak je sigurna biljka.

PREHRAMBENA VRIJEDNOST:

Cvjetovi se koriste kao ukras u kolačima i slasticama.

MOGUĆE ZABUNE:

Postoji više vrsta plućnjaka koji su naizgled slični, no rizik zabune je malen.

ZANIMLJIVOSTI:

Plućnjak je jedna od klasičnih proljetnica naše zemlje i uveseljava planinare svojim raznobojnim cvjetovima. Plućnjak je jedna od klasičnih biljaka koja nas podsjeća na teoriju signatura – svojim listovima asocira na tkivo pluća. Kao i kod preslice, narodna tradicija govori o sposobnosti zacijeljivanja pluća a zanimljivo da obje vrste dijele zajedničku klasu spojeva – silicijeve spojeve.

Ako planinarite, sigurno ste sreli plućnjak. To je lijepa rana proljetnica koja pokušava iskoristiti period dok šuma nije prolistala i dok ima više sunca na šumskom tlu. Cvate roza-plavim cvijetovima, a karakteristični listovi sa srebrnim mrljama nekoć su davno potaknuli ljude da ju koriste. Listove nalazimo u šumi sve do kasne jeseni. Malo je žalosno što smo ju olako zaboravili i gotovo nam nikada ne pada na pamet da ga koristimo, uz biljke kao što su sljez ili trputac. Možda je sada vrijeme da ispravimo tu nepravdu.

Botanički podaci

Plućnjak je proljetnica, koja voli vapnenačka šumska tla, visine do 20cm. Listovi su srcoliki, pustenasti, s blijedim mrljama. Cvjetovi su višebojni, mlađi su roza-crvene, a stariji su modro ljubičaste boje.

Oficinali dijelovi biljke

Zelen (herba).

Kvaliteta

Europska i francuska farmakopeja ne propisuju zahtjeve za kvalitetom. Mikrobiološka kvaliteta sukladna kategoriji A. Prema Wichtl/Anton:

  1. makroskopska identifikacija patvorenja vrstom Pulmonaria mollis – list P. officinalis namočen u vodi je grub na dodir, a onaj od vrste P. mollis baršunast.
  2. mikroskopska identifikacija. Karakteristične zašiljene, konične jednostanične dlake u P. officinalis; brojne sekretorne dlačice u vrsti P. mollis, građene od 3-4 stanice sa malom završenom, sferičnom stanicom na vrhu.
  3. tankoslojna kromatografija uz poredbene tvari hiperozid, rutin i klorogenična kiselina.

Kemijski sastav

Sluzi tipa pektina, sastavljeni od 1,4-a-poligalakturonana, te manjim količinama fruktana. Mineralne soli (do 15%), uglavnom sastavljeni od spojeva silicijeve kiseline koji su parcijalno hidrolsolubilni. Flavonoidi, uglavnom heterozidi kemferola i kvercitina. Alantoin, karakterističan alkaloid obitelji Boraginaceae. Tanini, oko 4% katehinskih i oko 2% tanina galne kiseline. Klorogenična, ružmarinska i askorbinska kiselina. Pirolizidinski alkaloidi, također tipični za ovu obitelj, nisu identificirani, zbog čega je droga odobrena za upotrebu.

Indikacije/djelovanje

ESCOP i Komisija E ne navode. Komisija E klasificirala je plućnjak u klasu neautoriziranih biljaka, usprkos tradicionalnoj primjeni.

Tradicionalno se koriste kod respiratornih infekcija, kao ekspektorans. Puno rjeđa i zaboravljena upotreba kao antidijaroika zbog sadržaja tanina.

Droga se počela koristiti na temelju signature biljke – blijedo srebrne okruglaste mrlje podsjećaju na parenhim pluća. Odatle potječu i nazivi u europskim jezicima.

Tipovi ekstrakata

Uglavnom infuz biljke, katkad inkorporirani u sirupe. Tinkture i suhi ekstrakti se gotovo ne koriste.

Tipovi ekstrakata i posologija

1,5g droge, infuz (10-15min), 2-3x dnevno (Wichtl/Anton).

ESCOP i Komisija E ne navode posologiju.

Vrijeme primjene

Do poboljšanja simptoma. U slučaju progresije simptoma odmah se javiti liječniku.

Kontraindikacije

Nepoznate.

Interakcije s lijekovima

Nepoznate.

Suspektna farmakodinamska interakcija s centralnim antitusicima.

Mehanizam djelovanja

Iznimno je malo znanstvenih podataka o plućnjaku, osim radova koji govore o kemijskom sastavu. Mehanizam djelovanja promatramo analogijom istih kemijskih spojeva u ispitivanijim ljekovitim biljkama. Sluzi doprinose ekspektorirajućem djelovanju biljke, ali je nejasan doprinos silicijevih spojeva i tanina. Tradicionalna uporaba silicijem bogatih droga (uz plućnjak to je i preslica) vezana je uz regeneraciju tkiva i tuberkulozu, ali s današnjeg aspekta i u manjku potvrde, ovakvu primjenu i mehanizam djelovanja smatramo opslonentnima.

Kozmetička primjena

Zbog sadržaja tanina i silicijevih spojeva vodeni se ekstrakt koristio u narodnoj medicini za zacijeljivanje kože i manje ozljede. Danas je ova uporaba zaboravljena.

Osobna iskustvena praksa

Posebno brižnu i gotovo romatičnu pažnju imam prema plućnjaku. One je jedan od starih biljnih lijekova pronađen prije tko zna koliko tisuća godina zahvaljujući signaturi, obliku i karakteristikama biljke. Refleksija je nekog davnog, šamanskog vremena fitoterapije.  I nevjerojatno dugo je opstao u upotrebi, sve do današnjih dana. Stoga se posebice trudim da ga vrijeme ne odnese u zaborav. A to bi se lako moglo desiti: ogromna je redundancija biljnih lijekova za dišni sustav. Crni i bijeli sljez i list bršljana oduzeli su davno primat plućnjaku.

Ipak, u farmaceutskoj praksi je ostao, pa ga ne samo ja nego i moji kolege još uvijek koriste u čajnim smjesama i sirupima. Uglavnom ga volim vidjeti “u društvu” s cvijetom sljeza, divizmom, anisom. Ona ima jednu prednost pred svim klasičnim drogama sa sluzima, a to je obilje silicijevih minerala. Nekoć davno su takve droge bile popularne za liječenje tuberkuloze, jer se vjerovalo da silicijeva kiselina potiče imunitet u plućima, ali i ubrzava obnovu tkiva nakon upale. To je mišljenje polako palo u zaborav, a danas se ponovo počinje vraćati u integrativnu medicinu i znanost. Nadam se će time plućnjak još dugo dugo stoljeća ostati u praksi.

Po mojem iskustvu, plućnjak nije toliko snažan ekspektorans kao oman ili divizma, ali je možda baš zato idealan odabir kod iritativnog kašlja, kod kojeg druge jače ekspektorirajuće droge mogu i smetati. Mali minus mu je okus, koji nije toliko prijatan kao u sljeza, no zaslađen medom ili sladom, te u čajnim smjesama bude posve ugodan.