Srčanik

Gentiana lutea L. Gentianaceae

NAZIV VRSTE:

Hrvatski sinonimi (FCD):  žuti srčanik Domac R. 1994, žuta sirištara Domac R. 1994, srčenik Hirc, D. 1909, košutje uho Hirc D. 1909, sarčenik 1847, linčjura 1847, cvić Šulek B., 1879, lincura Lakušić R. 1982, goreč Šulek B. 1879, rafet Šulek B. 1879, srčanik Šulek B. 1879, srčenika Šulek B.,1879, sviščak Šulek B. 1879, zelje od srca Šulek B. 1879, gorčica Šulek B. 1879, srčenjak Šulek B. 1879

engl. yellow gentian, bitter root, bitterwort; fr. grande gentiane, gentiane jaune; njem. Gelbe Gentian, Enzian, Bitterwurz, Fieberwurz, Bergfieberwirzel, Hochwulrzel

PORODICA:

Gentianaceae (vladisaonice)

ROD:

Gentiana (srčanik, sirištara)

LJEKOVITI DIO BILJKE:

Korijen (radix)

TRADICIONALNA PRIMJENA:

Razne tegobe želuca i probavnog sustava, kao tonik za pojačanje apetita, sredstvo “osnaživanja” cijelog organizma uključujući i bolji rad srca, biljka za detoksikaciju organizma u slučaju trovanja.

MODERNA PRIMJENA:

Manjak apetita, primjerice nakon drugih bolesti, funkcionalna dispepsija.

KADA BITI OPREZAN:

Oprez kod “čira” na želucu i dvanaesniku.

PREHRAMBENA VRIJEDNOST:

Korijen srčanika jedan je od popularnih aperitiva, u rakiji, vinu i likerima.

MOGUĆE ZABUNE:

Vrlo karakteristična biljka, lako se razlikuje od drugih članica roda Gentiana. No, iznimno je opasna zabuna s vrstom bijele čemerike, Veratrum album L. Melanthiaceae. Objavljeno je tijekom povijesti niz slučajeva trovanja zbog ove zabune, a smrtni ishod nakon fatalnog pada krvnog tlaka je vrlo čest. Bijela čemerika i srčanik dijele svoja staništa. Identifikacija je jednostavna na samom terenu jer su listovi bijele čemerike tamno zeleni i paralelne nervature listova, za razliku od srčanika čiji su listovi blijeđe zeleno-žuti s nervaturom listova koja nije paralelna.

ZANIMLJIVOSTI:

Naziv roda navodno nam dolazi od imena ilirskog kralja Gentiusa. U njegovo doba vlada je epidemija (kuge?), a kralj je u svojoj viziji dobio odgovor kako će naći biljku srčanik i tako pomoći svom narodu.

Srčanik je jedna od zaštitnih biljaka planinskih krajeva i svaki pravi planinar jednostavno mora poznavati ovu biljku. Prokleti smo mi ljudi, taman kada nas biljka želi otjerati svojom gorčinom da ju ne pojedemo, kao iz napasti je tko zna koji naš predak posegnuo za njom kao lijekom. S punim pravom. Kažu kako jako gorke biljke ili ubiju ili izliječe. Ima u tome nešto istine, a sam okus gorkog je ljekovit – potiče refleksno lučenje žuči, našu drevnu adaptaciju na bolje lučenje potencijalnih toksina koji su često – gorki. Srčanik je biljka otvaranja apetita i bolje probave. Naizgled to nam ne treba u modernom društvu koje uvelike počiva na kulturi žderanja. No baš danas dok ovo pišem sam po tko zna koji put imao pacijenta kojem je krivo dijagnosticiran gastritis, a on “samo” ima tipičnu funkcionalnu dispepsiju. I malo iritabilnog kolona. Zbog kataloške medicine i imamo nevjerojatni porast fitoterapije koja je kao za napast kompliciranija u individualnom pristupu. Kada gledam učestalost tegoba dispepsije ali i poremećaja apetita, mislim da je mjesto srčanika u budućnosti osigurano. Žalite se na gorki okus? Barem će vam izbiti vaše žučljive misli dok gledate dnevnik. Životna gorčina koči vatru ljudske radosti a to je srce. I tako je srčanik odabrao da bude gorak umjesto vas.

Navodno je rod Gentiana dobio naziv prema posljednjem ilirskom kralju Gentiusu, sinu kralja Platora II.

Botanički podaci

To je snažna nerazgranjena zeljasta trajnica visoka do 150 cm, okrugle i šuplje stabljike. Biljka u tlu ima snažni, dugi, debeli i razgranjeni korijen koji je izvana tamno smeđ, a iznutra žućkast. Listovi su nasuprotni, veliki, širokosuličasti do jajasti, široki 5-15 cm, s 5-7 uzdužnih, u luku razvijenih i na naličju istaknutih žila. Donji listovi su na kratkim peteljkama, združeni u prizemnu rozetu; stabljični su sjedeći i dijelom obavijaju stabljiku. Kod nas raste samo G. lutea ssp. symphyandra, međusobno sraslih prašnika i predstavlja balkanski endem, za razliku od široko rasprostranjene europske tipične podvrste (G. lutea ssp. lutea).

Oficinalni dijelovi biljke

korijen (radix)

Kvaliteta

Sukladno Ph. Eur. 01/2008:0329 Gentianae radix

Fragmentirani korijen srčanika.

  1. identifikacija makroskopska i mikroskopska
  2. identifikacija tankoslojnom kromatografijom uz poredbene tvari hiperozid i fenazon. Detekcija A – UV zrake 254 nm. Vide se zone gašenje fluorescencije na retencijskoj zoni hiperozida (gentiopikrozid), između Rf hiperozida i fenazona (amarogentin), iznad retencijske zone fenazona izražena zona gašenja fluorescencije. Detekcija B – kalij hidroksid i fast Blue B. Blijeda smeđa zona na retencijskoj zoni hiperozida gentiopikrozida, ljubičasto crvena zona amarogentina. Nema izražene tamno ljubičasta fluorescencija iznad retencijske zone amarogentina .
  3. Indeks gorčine najmanje 10 000
  4. ukupni pepeo najviše 6.0%
  5. U vodi ekstraktibilne tvari: najmanje 33%.

Moguće zabune s drugim vrstama roda Gentiana. Identificiraju se detekcijom B – kod drugih vrsta ljubičasta fluroescencija iznad retencijske zone amarogentina je prisutna.

U slučaju miješane kontaminacije s drugim vrstama roda Gentiana, moguće je napraviti analizu tankoslojnom kromatografijom uz poredbene supstancije amaropanin i amarosverin (ne propisuje Ph. Eur.). Kontaminacija drugim vrstama bogatim škrobom lako se identificira bojanje škroba jodom – škrob je odsutan u srčaniku. Kontaminacija vrstom Rumex alpinus detektira se bojanjem destilata kalij hidroksidom – boja destilata je kodRumex alpinus crvena.

Iznimno je opasna zabuna s vrstom bijele čemerike, Veratrum album L. Melanthiaceae. Objavljeno je tijekom povijesti niz slučajeva trovanja zbog ove zabune, a smrtni ishod nakon fatalnog pada krvnog tlaka je vrlo čest. Bijela čemerika i srčanik dijele svoja staništa. Identifikacija je jednostavna na samom terenu jer su listovi bijele čemerike tamno zeleni i paralelne nervature listova, za razliku od srčanika čiji su listovi blijeđe zeleno-žuti s nervaturom listova koja nije paralelna. Na mikroskopskoj razini pojavljuju se tipične strukture monokotiledona.

Kemijski sastav

Wichtl/Anton: Sekoiridoidi gorkog okusa, od kojih ima najviše gentiopikrozida (2-3%), svertiamarin, sverozid i njihovi esteri. Niska koncentracija najgorče prirodne tvari amarogentiozida (amarogentina) kojeg ima 0,025-0,04%. Gentiopikrozid jednoliko je distribuiran u korijenu dok amarogentiozida ima najviše u kori korijena. Indeks kiselosti gentiopikrozida je 12 000, a amarogentiozida je 58 000 000 pa je posljednji spoj najviše i odgovoran za gorki okus. Ksanotni daju korijenu karakterističnu žutu boju po kojoj se i makroskopski razlikuje od bijele čemerike i kojih ima oko 1%. Uglavnom se radi o derivatima gentizina (gentizin, izogentizin, metilgentizin, gentizein). Oligosaharidi su dominantni spojevi (3-55%) i sastoje se uglavnom od gradivnih jedinica glukoze i fruktoze. Disaharid gentiobioza i trisaharid gentianoza, zanimljivo, doprinose gorčini droge. Pektin je dominantni polisaharid zbog kojeg droga bubri u vodi. Eterično ulje sadržano je u tragovima i vjerojatno nije zaduženo za djelovanje. Odsutan je škrob, a opisano prisustvo alkaloida odgovara artefaktima nastalim tijekom nekih procesa ekstrakcije.

Indikacija i djelovanje

ESCOP:

  1. anoreksija, primjerice nakon drugih bolesti
  2. funkcionalna dispepsija

I u tradicionalnoj medicini srčanik se koristi za istu namjenu. Jedna od omiljenih biljaka Sv. Hildegarde koja ga je pripisivala kuhanog u vinu kao lijek za želudac. Nalazio se u starim lijekovima koji su se davali kod “trovanja”, bez da se naravno precizira o kojem se to trovanju radi. No, imajuću na umu gorki karakter biljke ovakva uporaba (poticanje lučenja žuči i u probavnom sustavu) djelomično je bila i opravdana. Srčanik se koristio i kao tonik (roborans) za oporavak i snaženje organizma.

Tipovi ekstrakata i posologija

ESCOP:

  1. 0,1-2g droge kao infuz, dekokt ili macerat u 150mL vode, do 3x dnevno
  2. tinktura 1:5 w/v u 45-70% etanolu, 1 mL (20 kapi), do 3x dnevno
  3. hidroetanolni ekstrakti sličnog indeksa gorčine

EPS: 2,5mL 2-3x dnevno.

Kod manjka apetita obično se daje pola sata prije obroka kao i svaka gorka droga.

Osobno preferiram tekuće ekstrakte a ne suhe oralne oblike. Naime, sama gorčina droge, kako je već bilo rečeno, je putem okusnog refleksa ljekovita, bez obzira što ljekovite tvari djeluju u probavnom sustavu nakon ingestije (uzimanja). Kod funkcionalne dispepsije može se uzeti i neposredno nakon obroka.

Vrijeme primjene

Nema ograničenja. U slučaju progresije simptoma javiti se liječniku.

Kontraindikacije

Gastrički ili duodenalni ulkus. Hiperaciditet želuca.

Interakcije s lijekovima

Nisu objavljene (ESCOP).

Suspektna: paralelna primjena s inhibitorima protonske pumpe i antgonistima H2 receptora koji smanjuju kiselost želuca zbog suprotnog farmakodinamskog učinka. Precizna diferencijacija gastritisa od funkcionalne dispepsije je neophodna.

Trudnoća i dojenje

Nema podataka (ESCOP). Dati samo u slučaju potrebe.

Nuspojave

Rijetke (glavobolja, mučnina, nadutost, grčevi u želucu). U praksi vrlo rijetke ako se pridražava navedenih doza.

Mehanizam djelovanja

Djelovanje na probavni i dišni sustav

Još rano u XX. stoljeću dokazan je niz pozitivnih učinaka ekstrakta srčanika na lučenje probavnih sokova i enzima (R.R. Paris et H. Moyse; Edition Paris, Masson & Cie, 1971.; Schmid W. Zur Pharmakologie der Bittermittel. Planta Med 1966;14 (Suppl): 34-41. 31; Hansel R, Keller K, Rimpler H, Schneider G (1993) Hagers Handbuch der Pharmazeutischen Praxis. Drogen E-0, 5th edition. Springer Verlag Berlin Heidelberg). Ekstrakt srčanika povećava i bronhosekreciju u zečeva, što objašnjava tradicionalnu adjuvantnu primjenu gorkih droga kao srčanika i kod dišnih tegoba (G. Chibanguza, R. W. März, W. Sterner: Zur Wirksamkeit und Toxizität eines pflanzlichen Sekretolytikums und seiner Einzeldrogen. Arzneimittelforschung / Drug Research 34 (I), Heft 1, 1984).

Srčanik u dozi od 200 Ph.Helv. jedinica/g apliciran u gastričkoj perfuziji kod anesteziranih štakora povećava gastričku sekreciju, ali, zanimljivo, ne smanjuje pH želuca. Isto tako, ekstrakt srčanika ne povećava incidenciju gastričkog ulkusa u modelu piloričke ligacije (A pharmacometric evaluation of nine Bio- Strath herbal remedies. Medita 1978;8:31-47. 33. Kazakov BN.). Ovaj model upućuje kako sam srčanik, premda poboljšava proces probave, ne doprinosi mogućem oštećenju želuca izazvanom povećanjem obima gastričkog lučenja.

Ozturk et al. dokazali su kako intraperitonealna aplikacija ekstrakta srčanika povećava lučenje žuči u štakora tretiranih tetraklormetanom. Jednokratna aplikacija nije pokazivala taj efekt, već samo predtretman ekstraktom srčanika kroz tri dana.

Antimikrobni učinak

Mahady et al. dokazali su relativno slab učinak protiv bakterije Helicobacter pylori (oko 100 µg/mL) no srčanik je ionako više biljka dispepsije a ne gastritisa. Skromni antimikrobni efekt na niz Gram + i Gram – bakterije te Candida albicans dokazali su i Savikin et al. (MIC 0,12-0,31 mg/mL).

Drugi učinci

Natasijevic et al. ispitivali su djelovanje ekstrakta srčanika u 25, 50, 75 i 96% etanolu na mijeloperoksidazu, enzim koji zbog nakupljanja upalnih stanica raste u tkivima i doprinosi, uz druge faktore, oštećenju tkiva. 50% etanolni ekstrakt pokazao je najsnažniji učinak. Spoj koji pokazuje najbolji učinak bio je gentiopikrozid. Moguće je da ovaj učinak doprinosi ukupnom djelovanju srčanika. Ekstrakt srčanika i amarogentin smanjuju aktivnost aldoza-reduktaze in vitro (Akileshwari et al.). Aktivnost aldoza reduktaze i porast unutarstaničnog sorbitola jedan je od negativnih faktora kod dijabetesa tip II. Premda je srčanik u nekim zemljama bio dio tradicionalnih lijekova kod dijabetesa tip II, kao i mnoge gorke droge, ovaj mehanizam djelovanja ne opravdava samostalnu uporabu srčanika kod dijabetesa tip II. Kesawan et al. utvrdili su kako ekstrakt srčanika smanjuje proliferaciju glatkih mišićnih stanica aorte in vitro što može imati implikaciju potencijlnu primjenu u procesima ateroskleroze.

Kako se srčanik tradicionalno koristio za ojačanje organizma, Ozturk et al. dokazali su kako ekstrakt srčanika povećava izdržljivost u testu prisilnog plivanja u miševa. Esktrakt srčanika pokazao je i blago anestetičko djelovanje. Srčanik se u nekim zemljama koristio kao cikatrizant (pospješivanje zarastanja rana). Ozturk et al.utvrdili su kako ekstrakt srčanika u pilećim embrioblastima povećava sintezu kolagena i ubrzava njihovu diobu što potencijalno objašnjava ovu tradicionalnu primjenu. Do tri ispitivana izolirana spoja, gentiopikrozid, sverozid i svertiamarin dva posljednja pokazali su najbolji učinak.

Scmieder et al. dizajnirali su pomalo neobičan model u kojem su željeli utvrditi da li ekstrakt srčanika smanjuje oštećenje endotelnih stanica krvnih žila izazvano dimom cigarete in vivo. On to doista i čini a odgovorni spojevi su, zanimljivo, ksantoni (izogentizin). Nejasno je da li to otvara mogućnost moguće preventivne primjene u pušača jer se radi o studiji in vitro, ali govori o pozitivnom učinku ekstrakta na stanice izložene oksidativnom stresu. Slično citoprotektivno djelovanje kod oštećenja tetsisa i epididmisa izazvanog ketokonazolom u štakora dokazao je Amin A. U zanimljivoj ex vivo studiji Menkovic et al. zdravim su dobrovoljcima oralnim putem davali ekstrakt srčanika. Iz njihove krvi izolirali su periferne mononuklearne stanice (u kojima dominiraju limfociti i monociti) i podvgnuli ih X zračenju u dozi od 6 i 8 Gy. Stanice nekih dobrovoljaca bile su zaštićene od posljedica stresa izazvanog zračenjem no autori naglašavaju kako individualni karakter odgovora zahtijeva daljnje detaljnije studije.

In vivo, gentiopikrozid smanjuje ekspresiju GluN2B-N-metil-D-aspartat (NMDA) receptora i time doprinosi smanjenju ovisnosti o morfiju u miševa (Liu et al.). Isti mehanizam djelovanja rezerpin induciranu bol i depresiju u miševa (Liu et al.) Nejasno je da li to ima ikakve primjene u ljudi.

Kliničke studije

Srčanik je biljka tradicionalne uporabe i prema 2004/24/EC srčanik se klasificira kao tradicionalni biljni lijek. Postoje objavljene dvije važnije studije.

Wegner T., Anwendung eines Trockenextraktes aus Gentianae luteae radix bei dyspeptischem Symptomkomplex, Z Phytotherapie 1997, 19: 163-64.

U otvorenoj studiji, regrutirano je 205 pacijenata prosječne dobi 53,3 godine, 65% žena s različitim simptomima funkcionalne dispepsije. Pacijenti su priali 120 mg suhog ekstrakta (4,5-5,5:1, 53% etanol kao ekstrakcijsko sredstvo), s prosječnom dozom od 4,8 kapsula dnevno koji odgovaraju dozi od 2,9g suhe droge kroz 15 dana. Učinak se počeo pokazivati u roku pet dana. Djelotvornost je bila procijenjena od strane liječnika, 31% kao izvrsna (potpuno odsustvo simptoma), 55% dobra, 9% umjerena te 5% nedjelotvorna.

Borgia M., Sepe N., Borgia R., Ori-bellometti M. Pharmacological activity of a herbs extract: a controlled clinical study. Curr Ther Res 1981, 29: 525-536

U kontroliranoj studiji na 24 zdravih ispitanika poliherbalni preparat koji sadrži srčanik, te 2% tinkutra srčanika, povećala je razinu salivarne sekrecije 30 minuta nakon aplikacije u odnosu na placebo.

U nastavku studije koji je bio dvostruko slijepi i randomiziran s 20 sudionika po grupi, ekstrakt srčanika, te poliherbalni preparat (boldo, srčanik, rabarbara, kaskara) pokazali su bolji učinak od placeba kod funkcionalne dispepsije, manjka apetita i konstipacije.

Zimmermann W., Gaisbauer G., Gaisbauer M. Wirkung von Bitterstoff-Drogen auf das darmassoziierte Immunsystem. Z Phytother 1986, 7: 59–56

20 kapi tinkture srčanika 3x dnevno smanjuje razinu IgA u slini pacijenata s upalnim bolestima probavnog sustava.

Glatzel H., Hackenberg K. Röntgenologische Untersuchungen der Wirkungen von Bittermitteln  auf die Verdauungsorgane. Planta Med 1967, 16: 223–232 i

Blumberger W. und Glatzel H. Über die Speichelwirksamkeit von Bitterstoffen. Planta  Medica 1966, 14 (Suppl): 52-60

Tinktura srčanika povećava obim stvaranja sline i djeluje kolagogno. Djelovanje na povećanje obima lučenja žuči je bilo prolongirano, a praćeno je X zračenjem uz aplikaciju kontrasta. Zbog toga autori u zaključuju kako se radi o kolagogonom djelovanju.

Ivancevic I. und Kadrnka S. Vorgänge an der Magenschleimhaut unter dem Einfluss von Bittermitteln. Arch Exp Path Pharmakol 1938, 189: 557-567 i

Amann K., Maiwald L. Wie beeinflussen Bitterstoffe die Pepsin – und Säuresekretion im Magen.  Natura Med 1988, 112: 38-41

Dokazuju povećanje gastričke sekrecije.

Kozmetička primjena

U nekim zemljama vodeni ekstrakti srčanika koristili su se za poticanje zarastanja kože (cikatrizant).

Osobna iskustvena praksa

Gorke droge su moja stara ljubav, često na nezadovoljstvo onih kojima ih savjetujem. No, gorkih droga ima puno i vrlo su raznolikog djelovanja. I dok su artičoka i maslačak specijalisti jetre i žuči, droge poput kičice i srčanika nezamjenjive su biljke funkcionalne dispepsije. Premda danas imamo dosta poznati i odlična biljni lijek Iberogast (koji i sadrži srčanik, gle čuda) i vrlo često mi je on prvi odabir kao i mnogi drugim kolegama, srčanik uvijek ima posebno mjesto u terapiji. Kod odraslih ljudi, to je manjak apetita zbog raznih razloga. To se tiče i onih ljudi koji zbog stresa imaju manjak apetita, pa je kombinacija s “anti-stres” biljkama kao rodiolom (ružičastim žednjakom) doborodšla. Čisti srčanik će katkad pomoći kod funkcionalne dispepsije (loše probave) koja slabije reagira na druge ljekovite biljke. Preciznost i jasnoća dijagnoze je neophodna: ako je sladić monoterapija (terapija jednom biljkom) gastritisa, onda je srčanik monoterapija funkcionalne dispepsije.

Odabir drugih udruženih (sinergijskih) biljaka uvelike će ovisiti o simptomatici. Ako se radi o znakovima hipofunkcije lučenja žuči (nadutost i osjećaj “lopte” 15-20 minuta nakon obroka), tada udružena biljka može biti artičoka. Ako se radi o osjećaju grča u želucu, tada to može biti neki biljni spazmolitik poput stolisnika ili matičnjaka.

Kod nas uglavnom vidim da je njegovu ulogu preuzela druga gorka biljka, njegova “paralela”, kičica. Srčanik se može preporučiti kao dekokt (kako je precizirano u dijelu posologije), a kako tinkutra nije prisutna kod nas na tržištu, koristim i EPS ekstrakt. Biljka je gorka “kao vrag” ali ako je dijagnoza jasna i precizna, uvijek iznenadi odličnom učinkovitosti. Srčanik je, kao i sladić, test jasne dijagnostike i razumijevanja ne samo klasične dijagnostike kao gastroskopije, već i jasnog ispitivanja simptoma. A tu je pomalo moderna medicina postala troma. Inhibitori protonske pumpe su djelotvorni i sigurni lijekovi, ali nisu panacea za sve tegobe želuca i kod nekih ljudi su kontraproduktivni. Promjene u prehrani, naravno, uvijek su obavezne ako uvidimo da osoba čini određene pogreške ili pretjerivanja u nekom od tipova namirnica.

Upozorenje da se ne koristi kod jakog gastritisa i ulkusa doista stoji. Uvijek pitajte za savjet i otiđite obaviti sve pretrage jer su simptomi gastritisa i funkcionalne dispepsije katkad slični.