Integralni (cjeloviti) oblici biljaka


Najstarija fitoterapija sigurno je bila prožvakana boba ili list. U doba tableta i kapsula treba biti svjestan kako je ovaj drevni način valjan i dan danas za neke biljne vrste. Za neke nije. Znanje fitoterapije počiva i na razlučivanju ove dvije jednostavne rečenice.

Integralni ljekoviti oblici biljaka podrazumijevaju da korištenje cjelokupne biljka ili biljni organ ili produkt (npr. korijen, cvijet, oleorezina…), sušen ili svjež, bez ikakvog postupka ekstrakcije u kojem bi došlo do odvajanja spojeva ili biljnih fragmenata.

Najčešći oblici su pulvisi (praškovi) suhih biljaka, dobiveni sušenjem, mljevenjem i prosijavanjem, kako bi se olakšalo njihovo oralno uzimanje. Praškovi biljaka ponekad se znaju aplicirati u kapsulama te su i dan danas prisutni na tržištu. Nekoć su se jednostavno koristili miješanjem u vodi, mlijeku, sokovima, ili maskirani u slatkim plodovima poput smokve ukoliko bi prašci bili gorki ili ljuti.

limun

Drugi oblik su potpuno svježe biljke ili biljni organi i produkti, primjerice, uzimanje svježih listova peršina za smanjenje zadaha iz usta ili kao oblog kod mastitisa. Svjež limun, skupa sa “koricom” (usplođem) bio je prvi lijek za skorbut.

Primjena integralnih oblika bila je nekoć dominantna u fitoterapiji. Danas većinom koristimo upravo ekstrakte. Neki herbalisti i naturopati smatraju da su integralni oblici jedini pravi ljekoviti oblici, jer se ekstrakcijom gubi ljekovitost, ili čak “spiritualna moć” biljke. Moderna fitoterapija potvrdila je korist procesa ekstrakcije, a kod nekih biljaka isključivo ekstrakti djeluju ljekovito.

Ipak, pojedine biljke još se uvijek koriste na taj način, a poznati su primjeri:

  • lan (sjemenke)
  • piskavica (sjemenke)
  • đumbir (podanak)
  • neem (listovi)
  • povratić (Tanacetum parthenium) kao pulvis zeleni biljke

Sam postupak se se razlikuje. Kod nekih integralnih oblika biljaka sam probavni sustav se ponaša kao “ekstraktor”, odnosno, ljekovite tvari iz biljaka otapaju se u probavnim sokovima. To je najviše izraženo kod onih oblika koji se direktno uzimaju oralnim putem. Uzmimo za primjer biljni lijek Sinupret koji se koristi kod akutnog i kroničnog rinosinuitisa. On sadrži pulvise (praškove) biljaka u tableti koju popijemo.

integralne biljke

Kod nekih postupaka dolazi do djelomične esktrakcije i prije oralnog uzimanja. Uzmimo primjer lana. Mljevene sjemenke lana obično nabubrimo u vodi. Prilikom toga dolazi do ekstrakcije sluzi iz lana, no biljku uzimamo u integralnom obliku jer popijemo odnosno pijedemo i onaj ne-ekstrahirani dio. Ako pak sjemenke lana namočimo u vodi, a potom odvojimo cijeđenjem dio koji se nije otopio, NE govorimo onda o integralnom obliku, već vodenom ekstraktu. Skuhamo li svježi korijen peršina i popijemo vodu i pojedemo korijen (prepoznajete da se radi o juhi) radi se opet o uzimanju integralne biljke. Bacimo li korijen, radi se o uzimanju vodenog ekstrakta svježeg korijena peršina, što obično rade pubertetlije u juhi kada s gađenjem izbjegavaju povrće iz juhice. Mama je tako integralna, a dijete je ekstrakt.

Danas popularna i pohvalna prehrana usitnjenim povrćem i voćem u blenderima također je konzumacija integralnih biljaka.

Katkad je granica mutna. Primjer za to je podanak đumbira koji se nariba, te se iscijedi, a grubi vlaknasti materijal se uklanja. Neki bi to nazvali ekstraktom (dobivenim cijeđenjem biljke), a neki bi nazvali integralnim sokom biljke.