Egipat i Mezopotamija


Prve kolijevke civilizacije bile su i prve kolijevke fitoterapije. Red mističnog i red racionalnog, slagalica se počela slagati. Korištenje nekih biljaka ima gotovo isti oblik i dan danas, od maka i sene do timijana.

Mezopotamija

Hamurabi zakonik

Smatra se da je pisana povijest započela u Mezopotamiji oko 3100 godina prije nove ere. Sumerani su zapisivali klinastim pismom u glinene pločice razne podatke, a francuski arheolog René Labat proučio je četrdesetak pločica posvećenih dijagnozi i liječenju, sačuvanih u knjižnici kralja Asurbanipala. Najstarije pločice, najvjerojatnije prepisane i kompilirane iz starijih izvora, potječu iz 1600. godine p.n.e. Mnogi nazivi na pločicama znaju biti zbunjujući, poput naziva “mast lava”, a vjerojatno su slične pojmovima koje i danas koristimo (“tigrova mast”) i koje nemaju puno veze sa životinjama. Ipak, znamo da su na području današnje Mezopotamije koristili timijan, mirtu, vrbu, senu, sladić, smokvu i metvicu (ne paprenu metvicu, koja se kao hibrid pojavila mnogo stoljeća kasnije), one iste biljke koje su planetarno poznate i danas. Mezopotamiji dugujemo korištenje i toksičnih biljaka od koje su neke i danas korištene u službenoj medicini, poput bunike, mandragore, maka, velebilja i indijske konoplje. Čak i u slavnom Hamurabijevom zakoniku spominju se ljekovite biljke, poput sezama i njegovog ulja. Na području Mezopotamije spravljali su se mahom vodeni ekstrakti (dekokti, infuzi i macerati), koji su se vrlo često spravljali s raznim mineralima, pa smatramo da je ovakav pristup imao veliki utjecaj na ajurvedsku medicinu.

Egipat

Edwin Smith papyrus

Egipat je druga drevna civilizacija koja je ostavila pisane tragove, te je nesumnjivo ostavila najdublje tragove u grčkoj, a kasnije i u europskoj fitoterapiji. Kahun papiri (Kahun papirus, 1900-1800 g. p.n.e., nastao za vrijeme faraona Amenemhat III) jedan je od prvih pisanh tragova, te ima papirus posvećen porodništvu i ginekologiji. Edwin Smith papirus (1600-1500 g. p.n.e.) prvi opisuje kirurške zahvate te neke kozmetičke recepture i smatra se temeljem racionalne medicine, ali i kozmetologije. Papirus Ebers, nastao oko 1550. g.p.n.e., jedan je od najfascinantnijih papirusa potpuno posvećenih medicini i ljekovitom bilju koji sadrži preko 700 različitih lijekova, mahom biljnog, ali i životinjskog i mineralnog podrijetla. Papirus Ebers i Edwin Smith Papirus spominju cijeli niz ljekovitih biljaka koji su danas prava klasika u farmaciji, poput različitih metvica, mire, timijana, sene, aloe, ricinusa, lana, luka, kima, češnjaka, šafranike i drugih. Neke biljke postale su zanimljive tek u modernim vremenima, poput korištenja korijena nara. Osim lijekova, papirusi jednako spominju i magijske obrede, pogotovo za bolesti koje u tadašnje doba nisu imale jasan, površinski uzrok. Kao i u Mezopotamiji, i u Egiptu su se koristile toksične ljekovite biljke.