Sve bi bilo u redu kad bi koža bila tek mrtva ljuska, folija koja nas okružuje. Ipak, ona je živi organ, a sve što se zbiva u našem tijelu, sve što jedemo i način na koji se odnosimo prema organizmu ima posljedice i za kožu. Zapamtite da kozmetika, i najprirodnija i najhranjivija, odradi tek mali dio. Ostalo ćete odraditi iznutra, pogotovo ako imate problema s kožom. Pogledajmo kako nam ljekovite biljke u tome mogu pomoći.

Zašto iznutra?

Koncept kozmetike postao je vrlo površan. U pravom smislu te riječi: to je koncept koji kožu promatra kao površinu za nanošenje nečega izvana. Koliko puta su vas u kozmetičkim salonima, welness i spa centrima, pa čak i kod dermatologa, upozorili na prehranu? Kad su vam osim raznih kremica, tonika, maski i ulja raznoraznih brandova, ponudili nešto što će pomoći vašoj koži iznutra? Naravno, ako ste dobili lijek, onda je sve jasno, ali često treba ponuditi suportivnu terapiju. A sada još iskrenije – a koliko puta ste VI zatražili takav savjet i poduzeli nešto? Naime, koža nije opnica koja stoji na zraku oko nas, ona dobiva hranu krvlju i povezana je sa svim organima uključujući i hormonski i živčani sustav. Sve što se zbiva u organizmu, vidi se na koži. Stoga, želite li pomoći koži, morat ćete razmotriti da uzimate nešto i iznutra. Uostalom, to je tako logično i prirodno.

Postoje dva stupa na kojima počiva kozmetika iznutra:

1. biljke koje potiču čišćenje organizma (jetra, bubrezi i koža)

Već smo u psihosomatici kože spomenuli kako biljke koje djeluju na rad jetre, često dobro djeluju na rad kože. To je točno. “Čišćenjem jetre”, odnosno poticanjem lučenja žuči i pomaganjem uklanjanja otpadnih tvari pomažemo i koži, koja je također jedan od organa za izlučivanje smeća iz organizma. Postoji i grupa biljaka koje pomažu radu kože, a istovremeno djeluju na rad bubrega. Logično, jer je to još jedan organ za izlučivanje. Čist organizam – čista koža. I ne mislim na gel za tuširanje, već na biljke koji “tuširaju” unutrašnje organe za izlučivanje. Moderna medicina se na naziv “čišćenje organizma” dosta ljuti, premda to uopće ne bi trebalo tako biti. Pa nisu ljudi nešto koristili stoljećima bez razloga. Takve biljke se obično uzimaju u trotjednim kurama čišćenja organizma, koje se ponavljaju par puta godišnje.

2. biljna ulja i dodaci prehrani – opskrbljuju kožu esencijalnim masnim kiselinama, vitaminima i mineralima

Osim biljaka “čistača”, kozmetika iznutra često podrazumijeva biljna ulja bogata esencijalnim masnim kiselinama i drugim ljekovitim tvarima koja pomažu intenzivnom i rastrošnom metabolizmu kože. Za razliku od biljaka za čišćenje, ulja se koriste kroz duže vrijeme (nekoliko mjeseci, pa čak i godina), jer svoj ljekoviti učinak iskazuju tek nakon dužeg vremena. Od dodataka prehrani popularni su ekstrakti kvasca, vitamini A i E, a od minerala cink.

Biljke “čistači”

Biljke čistači, kao što je već rečeno, koriste se u trotjednim, katkad četverotjednim kurama. Tijekom tih kura, vrlo ponekad se desi da dođe do pogoršanja stanja kože. To je za ljude pomalo neobično, jer su navikli da medicina nudi ekspresne rezultate. No, oni se nakon završetka liječenja jednako tako ekspresno pokvare. Pa tko bi to čistio kožu tako da u početku izgleda lošije? Ima razloga. Na kraju kure i nakon nje, koža uvijek prodiše novim sjajem i ljepotom. I ukoliko kure ponavljate tri do četiri puta tijekom godine, ta pogoršanja će biti sve manja i manja. To pogotovo vrijedi za ljude s aknama i raznim upalnim bolestima kože.

Prvu kuru čišćenja u godini najbolje je napraviti u rano proljeće. Kada, to ovisi o samoj godini, ali se obično kaže kada se otvore pupovi drveća. To bude kasno u veljači ili ožujku, ovisno gdje živite. Možda zvuči jako mistično, ali ima svog razloga. Tada počinju topliji dani i metabolizam nakon malog zimskog sna počinje dinamičniji tempo, ako ništa drugo onda zbog dužih dana i veeć aktivnosti. Ovo je najvažnija kura čišćenja, doba kada se “budi jetra”, kako su rekli stari kinezi. Ako, pak, radite samo jednu kuru čišćenja godišnje, neka ona bude tada, u proljeće. Ako kure čišćenja radite češće puta – druga kura može biti prije ljeta, ili još bolje, nakon povratka s godišnjeg odmora, a treća kura u kasnu jesen. Odluku, međutim, ostavljam vama. Bitno je da zapamtite: najznačajnija je proljetna kura. Iskustvo me uči da “čišćenje organizma” neki poistovjećuju s izazivanjem proljeva. Da, i izazivanje proljeva jest kura, ali vrlo agresivna i koristila se u srednjem vijeku, u ono doba kad su trovanja bila u modi. Danas je kura svakako puno elegantnija i manje neugodna. Upoznajmo najprije sve biljke, pa ću vam dati mali plan kozmetike iznutra.

U europskoj fitoterapijskoj tradiciji, dvije biljke su se prije, a i sada, najviše koristile kao pomoć kod raznih tegoba kože.

Čičak (Arctium lappa)

Čičak svima je nama poznata biljka koja se vrlo rado svojim kukicama zalijepi za tkaninu ili kosu, što smo obilato zloupotrebljavali dok smo bili mali mangupi, gađajući jedni druge. Danas to djeca rade virtualno na fejsbuku, ali to je neka druga priča. Plodovi s kukicama nisu ljekoviti, već je to dubok vretenast korijen za koji treba vraški trud da se izvadi. Nemojte koristiti listove čička, oni nemaju ljekovitu vrijednost. Čičak, osim što dobro djeluje na rad jetre i pospješuje lučenje žuči, obiluje tvarima koji djeluju dobro protiv bakterija koje napadaju kožu, poput tzv. Gram pozitivnih mikroorganizama. Korijen je najdjelotvorniji kad je svjež, stoga je mudar i jednostavan način korištenja ove biljke u obliku ekstrakata svježe biljke (tinktura svježe biljke, SIPF i EPS). Naime, svježa biljka ima veću koncentraciju aktivnih tvari, dok se samim procesom sušenja ta koncetracija smanjuje, opada. Čičak je najkorisniji za ljude koji imaju masnu i mješovitu kožu, koji su skloni aknama i seboroičnom dermatitisu. Koristan je i kod ljudi koji su skloni apscesima kože, “čirevima” i folikulitisu, upali korijena dlake. Budući da su EPS i SIPF čička malo skuplji pripravak, dat ću vam dvije opcije.

Dekokt čička. Dvije jušne žlice (ne skroz na vrh) usitnjenog korijena čička kuhaju se deset minuta u 300 mL vode, a potom se makne s vatre i ostavi poklopljeno deset minuta, a zatim se procijedi. Pije se dva do tri puta na dan, 20-30 minuta prije jela, uvijek svježe pripremljeno. Okus je karakterističan. To je blagi izraz (eufemizam) za nas koji se bavimo biljkama, kojim kažemo: “pomalo bljutav”. No, zaista nije problematičan i skoro svi ga mogu uzimati. Na njega se naviknemo nakon nekoliko dana i postaje vrlo ugodan.

SIPF i tinktura svježe biljke. Spretniji su za korištenje, a djelotvorniji su jer se radi o pripravku nesušene (svježe) biljke. 1 čajna žličica izmiješa se u pola čaše vode. Uzima se (popije se) pola sata prije obroka, tri puta dnevno. Okus je manje izražen nego kod dekokta čička.

EPS čička bi vam mogao biti omiljen jer je bez etanola i nalazi se u slatkastom glicerolu i iznimno je ukusan, pa je koristan kod nikad zadovoljnih tinejđera. Koristi se u dozi od 4-5mL u čaši vode, oko pola sata prije obroka, dva puta dnevno.

Maćuhica (divlja maćuhica, Viola tricolor)

Maćuhica je druga biljka iz tradicionalne fitoterapije. Ne valja je brkati s ljubičicom, još manje s ukrasnom maćuhicom, a niti bilo kojim njihovim uzgojenim sortama. Nema smisla da vas policija hvata jer ste krali maćuhice na groblju ili ispred Hrvatskog narodnog kazališta. Specifično djeluje na poboljšanje funkcija i lučenja kože, a kao i čičak pomaže kod masne kože, akna, seboreje i sličnih problema, ali je dobra mala pomoć kod brojnih patoloških procesa na koži. Divlja maćuhica u praksi izaziva manje slabije privremeno pogoršanje, u biti ono se iznimno rijetko susreće, pa je često popularnija od čička.

Infuz divlje maćuhice. Priprava je vrlo jednostavna. Jedna na vrh jušna žlica sušenih nadzemnih dijelova biljke u cvatu  prelije se s 200 mL kipuće vode i ostavi poklopljeno deset minuta, a zatim procijedi. Pije se dva do tri puta na dan. Okus je blaži od pripravaka čička i obično je podnošljiviji za djecu.

EPS divlje maćuhice je doborodošao novi moderni ekstrakt koji je razvila tvrtka PiLeJe. Fantastičnog je okusa koji podsjeća na zašećereni zeleni čaj i ugodan je i najrazmaženijem nepcu. Uzima se u dozi od 4-5mL u čaši vode, dva puta dnevno.

Znaju me ljudi pitati, koja je biljka djelotvornija, čičak ili maćuhica? To ovisi o vama i vašem metabolizmu. Probajte pa ćete sami osjetiti. Ja osobno preferiram čičak, ali i te kako često preporučujem ljudima divlju maćuhicu.

Katkad se u kurama čišćenja jetre koriste i druge biljke, pogotovo ako nam je takav metabolizam da imamo problema s povišenim kolesterolom i volimo masniju hranu. Tada će odabir možda biti korijen maslačka(Taraxacum officinale) i list artičoke (Cynara scolymus).

Dekokt korijena maslačka spravlja se na isti način kao i dekokt korijena čička i uzoma se na isti način. Doza SIPF korijena maslačka je 5mL u vodi, 2-3x dnevno, a doza EPS korijena maslačka je 4-5mL dva puta dnevno.

Artičoka je odveć gorka da se spravlja kao dekokt ili infuz. Stoge se koristi kao SIPF ili EPS, na isti način kao i maslačak.

Biljke koje čiste i učvršćuju

Stanjena i prorijeđena kosa? Krhki nokti? Tanka, mlohava koža sklona borama? Ako su to problemi koji vas muče, umjesto biljaka za čišćenje kože poput čička i maćuhice, bolje je koristiti biljke koje remineraliziraju organizam. Zanimljivo, to su upravo one biljke koje djeluju dobro na rad bubrega. Stari Kinezi su rekli kako se slabi bubrezi mogu očitati kroz stanje kose. Time se u objašnjenjima vrtimo u krug, pa bilo Kinezi ili Europljani, svi smo prepoznali iste zakone prirode i iskoristili ono što biljke daju kako bi nam pomogle.

Da li se i te biljke koriste u kurama ili drugačije? Premda se mogu koristiti i kontinuirano, pogotovo ukoliko su takvi problemi povezani s dubljim sistemskim problemima poput osteoporoze, biljke koje remineraliziraju i djeluju na bubrege koriste se također u kurama, i to po mogućnosti prije kure čišćenja jetre i kože, početkom veljače.

Dvije su najpoznatije biljke koje djeluju iznutra bolje od bilo kakvog pakunga za kosu ili nokte, bolje od bilo kakve kreme za pojačanje kolagena kože. To su kopriva (Urtica sp.), poznatija i kao žara kopriva, te poljska preslica, (Equisetum arvense). One se, poput čička, mogu koristiti kao tinkutra svježe biljke, SIPF i EPS.  ili kao dekokt/infuz, odnosno, čaj.

Dekokt preslice možete spraviti za cijeli dan. Stavite 3-4 jušne žlice preslice u 8dcl do 1 litre vode i kuhajte pet minuta. ocijedite, stavite u termos bocu i pijte tijekom dana.

SIPF i EPS preslice skuplja je ali vrlo kvalitetna alternativa. 5mL SIPF-a preslice stavite u 2 dcl vode i popijte, i tako dva do tri puta dnevno. Doza EPS-a može biti manja, 4-5mL dva puta dnevno. Preslica je vrlo ukusna biljka i uglavnom nećete imati većih pritužbi dok ju uzimate.

Infuz lista koprive spravlja se vrlo jednostavno. 4-5 jušnih žlica lista koprive prelijete s jednom litrom kipuće vode, ostavite stajati 10 minuta i ocijedite. Stavite u termos bocu i pijte tijekom dana. Infuz lista koprive bit će vaš odabir ako ste skloni anemiji. Ajurveda tvrdi kako je list koprive dobar za prevenciju alergijskih bolesti kože i premda to nije pretjerano klinički potvrđeno, trebamo imati povjerenja u ovu drevnu medicinsku disciplinu.

SIPF i EPS lista koprive se uzima na isti način kao i preslica.

Sama kura tako traje 3-4 tjedna, odnosno dok ne popijete sve. Imat ćete i jednu nuspojavu, malo ćete češće mokriti, budući da biljke djeluju blago diuretički. To je sasvim korisna nuspojava, tako da se ne bojite. Ukoliko već uzimate diuretike (lijekove “za vodu”) ili lijekove za srce, posavjetujte se sa stručnom osobom.

Sad već polako gradimo jedan slijed čišćenja koji je koristan za sve osobe. Pa i vrlo zdrave osobe. Najprije bubrezi krajem zime, pa jetra i koža početkom proljeća. Do kraja ovog poglavlja složit ćemo zajedno cijeli mozaik.

Biljke čiste i pomažu u mršavljenju

Pretilost? Celulit? Usporena probava? Ako su sva tri odgovora DA, onda nema pitanja. Ako pak samo razmišljate preventivno, kako biste očistili organizam i debelo crijevo (sjetimo se, organ koji spada u isti element kao i koža), evo nam rješenja. Alga fukus. Dolazi nam iz Atlantskog oceana, srodnik našeg jadranskog bračića, vraća mikronutrijente (oligoelemente), blago potiče uspavali metabolizam, te bez da djeluje laksativno (bez proljeva) čisti crijeva od nagomilanog smeća. Tko se od vas malo educirao u makrobiotici, vjerojatno se upoznao s algama i njihovim karakterističnim mirisom i okusom. Neću vas lagati, fukus je malo bljutav. Ali mislim da nemate bolji motiv od prva tri pitanja ovog odlomka. Fukus bi se teoretski mogao kuhati kao čaj (dekokt), ali bi vas ukućani, a vrlo vjerojatno i susjedi, nagnali u egzil zbog nepodnošljivog smrada. Kuhanjem fukusa razvija se karakterističan miris ne baš svježe ribe. Zato bolje uzimajte fukus u obliku SIPF-a ili kapsula. Kako? Imate dva načina.

  1. 5mL SIPF fukusa umiješajte u pola čaše do čaše vode. Pijte 2-3x dnevno između obroka ili netom prije jela. Vrlo važna opaska: ako imate hipertireozu (pojačan rad štitnjače) i uzimate lijekove koji koče rad štitnjače, ne smijete piti fukus.
  2. Kapsule fukusa uzimajte tri puta dnevno, najbolje prije obroka.

Ukoliko vam se zbog uzimanja tri puta dnevno previše ubrza probava, odnosno desi premekana stolica, smanjite uzimanje na dva puta dnevno i tako nastavite 3-4 tjedna. Ima malih trikova s uzimanjem fukusa. Ako želite smršaviti, najbolje ga je uzeti netom prije jela. Pomalo bljutav okus, ali i polisaharidi iz algi zatomit će vam pretjerani apetit.

Ako ste potpuno zdravi, a želite biti “štreberi do kraja” u čišćenju, onda znajte da se fukus uzima još prije čišćenja bubrega, tijekom zime, odnosno najbolje nakon novogodišnjih bakanalija.

Fukus se, naravno, može uzimati bilo kada tijekom godine, ali neka uvijek bude u kurama od 3-4 tjedna, a ne kontinuirano, kako ne bismo ni u čemu pretjerivali. Čak i ako mršavite negdje tijekom godine, ova logika čišćenja

debelo crijevo (fukus) – bubrezi (preslica, kopriva) – jetra i žuč (čičak), ima svoje opravdanje i probajte na taj način. I naravno, nemojte mi reći da se debljate od zraka. I ja sam bio bucmast u svom životu i znam da se nikad nisam debljao od zraka. Ne morate jesti manje, ali se gibajte više, i to ne na splitskoj rivi, riječkom korzu ili Jelačić-placu. Idite u prirodu i brda.

Osim ovih biljaka čistača, i druge biljke su našle svoje mjesto u ljepoti kože, pa čak i u profesionalnoj dermatologiji. Oligomerni procijanidini iz kore bora (OPC) je jedan takav ekstrakt koji je od nekih uglednih dermatologa promoviran kao prirodni anti age. Najčešći je patentirani i zaštićeni ekstrakt naziva Pycnogenol. Ipak, postoje na tržištu i slični ekstrakti koji nisu patentirani, a gotovo su identičnog sastava. Uobičajena doza je 50-400mg. Ova biljka se često koristi kod hiperpigmentacija, a njegova upotreba je potvrđena i manjim kliničkim studijama. Njegova prednost je u tome što se može koristiti dugo vrijeme i općenito se smatra dobrim i za održavanje ne samo zdravlja kože već cijelog organizma.

Biljna ulja koja hrane i liječe kožu iznutra

U poglavlju o biljnim uljima, rečeno je kako postoje masne kiseline koje moramo unositi jer ih sami uopće ne možemo sintetizirati (esencijalne masne kiseline) ili ih sintetiziramo u (ponekad) nedovoljnim količinama i koje nazivamo uvjetno esencijalne masne kiseline. Svakako sugeriram do dobro proučite cijelu priču o biljnim uljima i razlozima njihove ljekovitosti – trebat će vam kasnije.

Za sada, idemo vidjeti koja to biljna ulja smatramo nutritivnim (hranjivim) za kožu. Teško je naglasiti koje je biljno ulje važnije i zanimljivije. Za razliku od biljaka koje čiste organizam, biljna ulja se obično uzimaju duže vrijeme, i nekoliko mjeseci.

Ulja bogata γ-linolenskom kiselinom malo po malo su postala standard u dermatologiji. Put je bio i još uvijek jest mukotrpan, ali danas većina prosječnih ljudi poznaju barem ime noćurak (Oenothera biennis). U istu klasu pripada ulje boražine (Borago officinalis). Kako i zašto biste uzimali noćurak i boražinu? Oba ulja su nezamjenjiva kod atopijskog dermatitisa, akni izazvanih policističnim jajnicima i suhe kože. Ovako široki raspon mogućnosti korištenja učinilo je oba ulja sinonimima za ljepotu kožu iznutra i ne moramo ih nužno uzimati samo u ptaološkim stanjima ili zbog većih tegoba. Noćurak i boražina se razlikuju u sadržaju γ-linolenske kiseline, noćurak prosječno sadrži manje ove ljekovite, uvjetno esencijalne masne kiseline. Stoga se prsječne doze i razlikuju. Noćurka je dobro uzimati 2-3 čajne žličice dnevno, dok je boražine potrebno uzimati 1-2 čajne žličice dnevno. Ulja se obično uzimaju poslije obroka. U početku, tijekom 2-3 tjedna, uzimaju se u većoj dozi, a potom se uzimaju u manjoj dozi.

Kod izrazito suhe kože, treba razmisliti o upotrebi ulja bogatih ω-3 kiselinama. Ulja lana (Linum usitatissimum) je najpoznatije takvo biljne ulje, a bogme i najjeftinije iz te klase. Ulje zlatnog lana je prihvatljivijeg okusa od ulja smeđeg lana, no ono se na žalost rijetko nađe u Hrvatskoj. Naizgled, ulja s ω-3 kiselinama nemaju zanimljivosti u kozmetici iznutra, budući da se uglavnom koriste u prevenciji bolesti krvnih žila, ali ipak ih trebam ovdje spomenuti jer se osim za pomoć jako suhoj koži, upotrebljava zajedno s preslicom kod stanjene kose i kože te lomljivih noktiju. Obično se uzimaju 1-2 jušne žlice dnevno, bilo nakon obroka ili, prema popularnoj recepturi dr. Budwig, pomiješane u posnom siru. U svakom slučaju, ulje lana je mali izvor zdravlja, stoga probajte napraviti barem jednu kuru. U nekim slučajevima, mogu se sugerirati i “riblje” ω-3 kiseline, no savjetujte se prije sa stručnom osobom.

Ponekad se na tržištu nađu i kapsule s biljnim uljem ploda divlje ruže (Rosa sp.) koje je prirodno bogato karotenoidima te se znaju reklamirati kao prirodni “anti-age” iznutra. Osim u kapsulama, može se uzimati u dozi od jedne čajne žličice dnevno. Ipak, malo po malo je oralnu ovog ulja zamijenila upotreba astaksantinakoji je zadnjih godinu dana i hit među dermatolozima. Astaksantin je korisno uzimati u dozi od 6-16mg dnevno, i osim što je “anti-age” (štogod da to značilo), astaksantin je u nekim slučajevima koristan u prevenciji neželjenih alergijskih reakcija na sunce.

Ulje crnog kima ne koristi se za ishranu kože, ali je postalo popularno, s razlogom, kod alergijskih bolesti kože te atopijskog dermatitisa. Uzima se u dozi od 2-4 čajne žličice dnevno. Ipak, oko njegove upotrebe uvijek se savjetujte sa stručnom osobom.

Maslinovo ulje je veliki izuzetak među hranjivim biljnim uljima. Ono je ulje koje čisti iznutra, baš kao čičak i artičoka. Ono mora biti što gorče budući ga unosimo u organizam iz istog razloga kao i čičak, a to je poticanje rada žuči i čišćenje jetre. Postoji nekoliko receptura. Jedna od njih glasi – da se jedna do dvije male žličice uzimaju prije obroka, 2-3x dnevno. U drugoj recepturi, dosta popularnoj kod nas i po mom iskustvu vrlo djelotvnornoj, 1-2 jušne žličice ulja izmiješaju se s malo soka svježe iscijeđenog limuna ili grejpa i popiju pola sata prije obroka, jednom dnevno. Maslinovo ulje je dobra nadopuna biljkama koje čiste jetru, a može se koristiti i kao samostalna kura kod svih koji iz nekog razloga ne mogu koristiti navedene biljke.

Vitamini, minerali i drugi nutrijenti

Na tržištu postoji cijeli niz (mikro)nutrijenata namijenjenih boljem stanju noktiju, kose i kože. Među njima se ističe biotin ili vitamin H. Manjak ovog vitamina je relativno rijedak u populaciji jer crijevna flora stvara više nego dovoljne količine ovog vitamina. Ipak, upravo iz rijetkih primjera manjaka biotina koji se manifestira ispadanjem kose i alopecijom, dermatološkim tegobama karakteriziranim ljuskanjem kože, pogotovo oko usnica, nosa i genitalija, spoznali smo kako je biotin jedan od važnih vitamina za zdravlje kože i kose. Biotin je kofaktor različitih enzima karboksilaza i potreban je u sintezi nekih aminokiselina i masnih kiselina. To je vjerojatni razlog zašto upravo koža, organ koji zahtijeva neprestanu regeneraciju, prva pati od manjka vitamina H. Dozvoljeni dnevni unos nije definiran, ali se uobičajeno suplementira u dozi od 0,03-0,1 mg dnevno. Kako se smatra da i njegov suvišak nije štetan ili toksičan, naći ćete dodatke prehrani koji sadrže do 10mg biotina. Biotin sam po sebi nije dovoljan da “riješi” dermatološke tegobe, ipak je korisna adjuvantna terapija kod seboroičnog dermatitisa i akni. Biotin je relativno skromno klinički ispitan, ali to ne umanjuje njegovu popularnost već desetljećima. Inaktivirani pivski kvasac bio je tradicionalni dodatak za ljepotu kože, a upravo je on bogat biotinom.

β-karoten je drugi planetarno korišten dodatak prehrani za zdravlje kože. On je provitamin – iz njega nastaje enzimskom razgradnjom vitamin A, no i sam β-karoten djeluje kao antioksidans, a moguće je da i na drugačije načine djeluje na organizam. Popularan je jer za razliku od čistog vitamina A ne postoji mogućnost po zdravlje opasnog predoziranja i nuspojava. Popularan je prije svega u kurama prije izlaganja kože UV-zrakama, no polako ga za tu namjenu istiskuje već spomenuti astaksantin. No, od astaksantina ne nastaje vitamin A, stoga ove molekule ne možemo smatrati “paralelama”. Premda postoje brojni dodaci prehrani na bazi β-karotena, 1 dcl iscijeđenog soka od mrkve dnevno je sasvim dobar način suplementacije ovog vrlo korisnog dodatka prehrani. Preporučene dnevne doze dolaze iz prilično komplicirane formule. Naime, starije jedinice, još uvijek naširoko korištene, su IU (international unit). Novija jedinica je RAE (retinol activity equivalent) koji uzima u obzir bioraspoloživost (apsorpciju) β-karotena i njegovu konverziju u retinol (vitamin A).

1 µg RAE = 1 µg retinola (vitamina A) = 2 µg β-karotena iz suplemenata = 12 µg β-karotena iz hrane

Preporučeni dnevni unos za odraslu osobu iznosi 900 µg RAE (10,8 mg β-karotena iz hrane; 1,8 mg iz suplemenata), a raste tijekom dojenja na 1,3 mg RAE (15,6 mg β-karotena iz hrane; 2,6 mg iz suplemenata). Treba imati na umu da šalica soka mrkve sadrži 9-10 mg β-karotena.

Starija jedinica (IU) je definirana:

1 IU  β-karotena iz suplementa = 0,15 µg RAE

Stoga 10 000 IU beta karotena koliko ga zna biti u nekim dodacima prehrani iznosi 1500 µg RAE, odnosno 3 mg β-karotena.

Ud dermatologiji je bila popularna i primjena vitamina B6, pogotovo kod akni, te cjelokupnog kompleksa vitamina skupine B.

Vitamin C je gotovo obavezan sastojak formulacija za kožu, kosu i nokte. Premda je široko prisutan u voću i povrću, njegov manjak je relativno izražen u modernoj prehrani. Vitamin C je bitan ne samo kao antioksidans, već bez njega nema sinteze molekula kolagena. Kako kolagen intenzivno nastaje u vezivnom tkivu i koži, logična je prisutnost vitamina C u takvim pripravcima. Vitamin C je vjerojatno najčešće korišten vitaminski suplement u modernom društvu. Zanimljivo, mnoga kozmetika sadrži kao dodatak stabilizirane oblike vitamina C, askorbil-fosfat i askorbil-glukozid, a njena namjena je uglavnom “anti-age” funkcija te pomoć kod hiperpigmentacija kože.

Od minerala najpoznatiji je cink, koji se zna uzimati kao zaseban dodatak prehrani ili se već nalazi u gotovim kombinacijama s drugim mikronutrijentima. Preporučen dnevni unos za odraslu osobu iznosi 11 mg, no neki preparati sadrže i veće doze ovog važnog minerala. Cink, odnosno njegov ion je vrlo bitan za funkcioniranje cijelog niza enzima. Zanimljivo, njegova razina je također visoka u inaktiviranom kvascu.

Aminokiseline koje sadrže sumpor, metionin i cistein, ponekad se dodaju u preparate, pogotovo za ljepotu kose jer su ove aminokiseline potrebne za rast kose. Premda danas ne očekujemo da prosječan čovjek u modernom društvu ima manjak ovih aminokiselina, i dalje su popularni među formulatorima takvih pripravaka.