Uljana repica


Brassica napus L., Brasicaceae

INCI: BRASSICA NAPUS SEED OIL

Namjena: ugodno, hranjivo i jeftino ulje, pogodno za njegu svih tipova kože, ulje za masažu, lijepe kreme i mlijeka zbog intenzivne žute boje

Cijena: jeftino ulje

Tajna ljekovitosti: linolna kiseline, α-linolenska kiselina, steroli

Moja opaska: podcijenjeno ulje lijepih svojstava. Ugodne mazivosti, hranjivo i vrlo intrigantne boje.

Oralna uporaba: naravno, ako nije bogato erucičnom kiselinom (a danas većina ulja na tržištu ne sadrži znatnije razine erucične kiseline)

Ako još niste, pogledajte dirljiv film “Lorenzovo ulje”. To će vas spriječiti da dođete u napast i banalizirate ovo ulje samo zato jer se biljka zove repica. Da se zove, recimo, lamaria, sigurno biste rekli vauu. Erucična kiselina, sastojak repičinog ulja, glavni je junak u sprječavanju progresije adrenoleukodistrofije, bolesti od koje je bolovao Lorenzo Odone i u kojoj dolazi do progresivnog nakupljanja dugolančanih masnih kiselina u organizmu. Njegovi roditelji, bez ikakvog medicinskog obrazovanja i usprkos medicinskom establishmentu, stvorili su nadu za tisuće djece na svijetu koje boluju od ove rijetke bolesti. Medicinska struka je u međuvremenu utvrdila kako Lorenzovo ulje nije iznimno djelotvorno ali poanta filma nije bila reklama za erucičnu kiselinu već je dirljiva priča o roditeljima koji su dali enormni trud vlastitog proučavanja bolesti (u doba prije dr. Google!). Cinici medicine na to gledaju s posprdnim osmjehom, ali je Lorenzovo ulje doprinijelo proučavanju metabolizma masnih kiselina i općenito potaknulo pacijente da se angažiraju sami oko svoje bolesti, naravno do razumnih granica. Lorenzo je umro 30.5.2008. no njegov je život imao više smisla od života mnogih slavnih i moćnih ljudi.

Upravo je erucična kiselina bitna i za naziv. U engleskom jeziku naći ćete dva naziva, rapeseed oil i canola oil. Rapeseed se odnosi na ulje “originalne” repice koje može sadržavati visoke razine erucične kiseline (vidi Zahtjev za kvalitetom). Takvo ulje ne bismo mogli koristiti u prehrani, pa je razvijen kultivar Canola (Canadian oil, low erucic acid) koji je bio samo tržišni naziv hibrida čije ulje sadrži vrlo niske razine erucične kiseline. Vremenom je postao naziv za prehrambeno ulje.

Repičino ulje poznato je ne samo u prehrani, već i kao gorivo i kao podmazivač u industriji, a na njega je ne tako davno poletio i veliki Airbus. Nas to neće puno zanimati, ali ga čisto asocijativno možemo povezati s masažom tijela i ishranom stanica, baš kao podmazivača i gorivo. Ulje se lijepo razmazuje, omekšava kožu, a lijepa žuta boja ga čini vrlo zanimljivim u kremama. Hranjiv sastav masnih kiselina čini ga idealnim i za njegu zrele i stanjene kože. Njegov glavni adut pred suncokretom, sezamom, bademom i marelicom, klasičnim uljima za finu i jeftinu kozmetiku, je relativno visok udio α-linolenske kiseline. Udio ove kiseline niži je nego u orahu ili konoplji, ali sasvim dovoljan u kozmetici. Probajte ga u balzamima za usnice. Osobno ga najviše volim u emulzijskim sustavima. Ljudi koji sami spravljaju kozmetiku obično se oduševe kremama s ovim uljem. Baš kao i sezam, dobro ne mora biti ni skupo niti egzotično. Među sterolima, kojih ima 0,53-0,97%, prevladava β-sitosterol (preko 50%), kampesterol (oko 30%) i brasikasterol (10-15%).

Ne zaboravite na ulje repice u svakodnevnoj prehrani.

Zahtjev za kvalitetom*

Osnovne karakteristike 
Organoleptičke karakteristikeBistro ulje žute do intenzivno žute boje, karakterističnog mirisa i okusa koji nije gorak.
Slobodne masne kiseline (%)najviše 4.5
Sadržaj neosapunjive tvari (%)najviše 1.5
Sadržaj vode i nečistoća (%)1.0
Udio masnih kiselina (%)
C16:0 palmitinska kiselina1.5-6.0
C16:1 palmitoleinska kiselinanajviše 3.0
C18:0 stearinska kiselina0.5 -3.1
C18:1 oleinska kiselina8.0 - 60.0
C18:2 linolna kiselina11.0 - 23.0
C18:3 α-linolenska kiselina5.0 - 13.0
C20:0 arahidična kiselinanajviše 3.0
C20:1 eikozenska kiselina3.0 - 15.0
C22:0 behenična kiselinanajviše 0.6
C22:1 erucična kiselinanajviše 0.3**

*Codex Alimentarius.

** Codex Alimentarius dopušta mogućnost da erucična kiselina varira od 2-0 – 60.0%. Kako je erucična kiselina opasna po zdravlje čovjeka u visokoj koncentraciji, još prije 60 godina uveden je posebni hibrid nazvan LEAR (low erucic acid rapeseed) čije ulje sadrži dopuštene razine ove masne kiseline. Takva uljana repica u potpunosti pravladava na tržištu. Prema europskoj regulativi, 80/891/EEC najveći dopušteni udio svih dokozenskih kiselina (C22:1) među kojima je i erucična kiselina je 5% ako se ulje koristi u prehrambene svrhe.

Korisne reference

  1. Evidence of health benefits of canola oil. Lin L, Allemekinders H, Dansby A, Campbell L, Durance-Tod S, Berger A, Jones PJ. Nutr Rev. 2013 Jun;71(6):370-85.

  2. Food safety and health effects of canola oil. Dupont J, White PJ, Johnston KM, Heggtveit HA, McDonald BE, Grundy SM, Bonanome A. J Am Coll Nutr. 1989 Oct;8(5):360-75

  3. Canola oil. Przbylski R, Mag T, Eskin NAM, et al. Bailey’s Industrial Oil and Fat Products. Sixth Edition. Vol. 2. Hoboken, New Jersey: John Wiley & Son, Inc; 2005.

  4. Gunstone F. Vegetable Oils in Food Technology: Composition, Properties and Uses. Oxford, UK: Blackwell Publishing Ltd; 2011.

  5. Unsaponifiable Matter in Plant Seed Oils. Springer-Verlag Berlin Heidelberg 2013

  6. Edible Oil Processing, 2nd Edition Wolf Hamm (Editor), Richard J. Hamilton (Editor), Gijs Calliauw (Editor)  July 2013, Wiley-Blackwell

  7. Vegetable Oils in Food Technology: Composition, Properties and Uses, Second Edition Frank D. Gunstone Blackwell Publishing 2011

  8. Bailey’s Industrial Oil and Fat Products (6 Volume Set) By Fereidoon Shahidi: Wiley-Interscience; 6 edition 2005