Kantarion


Hypericum perforatum L, Hypericaceae

Gospina trava u potpunosti zaslužuje prvo mjesto među svim maceratima. To je doista blagoslovljena biljka, raste spontano u svim krajevima naše domovine: od udaljenih otoka, preko slavonskih ravnica do visokih brda Gorskog Kotara i Like. U narodnoj medicini je korištena kao lijek za sve: čaj i tinktura se upotrebljavala kod nervoza, nesanice, depresije, bolova i probavnih tegoba, a uljni macerat, tradicionalno spravljen u maslinovom ulju, kod opekotina, bolova mišića i zglobova, za zacjeljivanje rana, kod raznih upalnih bolesti kože, kao pakung za kosu, pa čak i kao ulje za “brže tamnjenje”. O farmakologiji ove biljke napisane su knjige i vjerojatno je znanstveno najproučavanija biljka, no ne pada mi na pamet daviti vas s time ovdje. Fokusirat ćemo se na njen uljni macerat.

Korak 1: odabir ulja, antioksidansa i posude za maceraciju

Glavno je pitanje sada – koje ulje? U svojoj sam praksi isprobao, osim tradicionalno upotrebljavanog maslinovog, i ulje sezama, badema, makadamije, kokosa, masline, uljene repice, suncokreta, lješnjaka, oraha i marelice. Neka ulja sam odbacio zbog potencijalne i realne nestabilnost, kao što je u slučaju oraha. Druge sam odbacio zbog češćih alergijskih reakcija, kao što je slučaj sezama. Sam proces ekstrakcije mi je bio manje efikasan u kokosu ili repici. Badem i lješnjak su odlični, ali su i ulja bogme skupa i malo neprikladna – kada ih radite 20 ili 50 kg, tada se to i te kako osjeti. I tako sam ostao na dva ulja – marelici i suncokretu. Nakon dosta odvagivanja tijekom godina, najviše mi se dojmio “običan” suncokret. On mora biti linolnog kemotipa (obavezno). Macerati kantariona u suncokretu vrlo su stabilni, rubinsko crvene boje i odlično se upijaju. Naravno, to ne znači da su tradicionalni macerati maslinovom ulju zastarjeli. Samo govorim svoj osobni ukus, a danas i veći broj europskih proizvođača proizvodi macerat kantariona i u suncokretovom i u maslinovom ulju.

Macerirajte u staklenim prozirnim posudama. Staklo je inertan materijal i svakako bolji od plastike. Najjednostavnije je macerirati ih u velikim staklenkama od 1-5 litara za zimnicu (ovisno o količini koju želite napraviti). Ovo su i najjeftinije posude na tržištu. Imajte na umu da od jedne litre ulja nećete dobiti 1 litru macerata, izgubit ćete 10-20% ulja tijekom postupka.

Korak 2: Branje biljke

Gospina trava cvate, ovisno o klimatskom i geografskom podneblju i vremenskim godišnjim prilikama, od početka lipnja do kolovoza. Bere se obično u doba kada je nekoliko cvjetova otvoreno, a drugi cvjetovi su još zatvoreni u pupoljak. Volim ga skupljati u brdskim krajevima Gorskog kotara, Žumberka i Like krajem srpnja. Gospine trave obično ima u izobilju i botanički gledano ona je invazivna, agresivna vrsta, no kao što je već bilo rečeno, budite vrlo etični prema prirodi. Ubire se cvijet te nekoliko pricvjetnih listića, a nikako cijela biljka. Pravi je zločin iščupati biljku s korijenom i time je zauvijek uništiti. To su znali raditi u zemljama poput Bugarske ili Bosne i Hercegovine i time su narušili njenu prirodnu rasprostranjenost, a sve zbog jeftinog otkupa kompanija iz zapadne Europe. Vi budite obazriviji prema svojem botaničkom nasljeđu – tijekom branja ostavite po nekoliko cvjetova na stabljici i uberite samo dio cvjetova. Ne berite sustavno na jednom području kako bi ubrali masu cvjetova na jednoj livadi. Time ćete dati biljci dovoljno šanse da se rasije i za sljedeću godinu, čak i ako godina bude nepovoljna. Ukoliko vidite da već netko skuplja na istom mjestu, nađite drugo područje. Danas su ljudi općenito lijeni i radije bi svi bili menadžeri ili živjeli od socijalne pomoći i katkad iznuđenih mirovina pa su srećom mnoge biljke kod nas sačuvane.

Cvijet gospine trave berite za sunčanih dana, ne odveć rano ujutro i ne nakon kiše, kako bi cvjetovi bili dovoljno suhi. Berite ih u platnene vreće, a ne u plastične kako se ne bi “kuhale” tijekom branja i transporta. Nakon što ste ubrali cvjetove, rasprostrite ih u tankom sloju na papir da se malo prosuše od suvišne vlage ili tijekom poslijepodneva ili tijekom noći. Pazite, ako je cvijet jako suh nemojte ga dodatno ostavljati preko noći, ako je mlao “vlažniji”, možda će biti korisno ostaviti ih preko noći i odmah ujutro nastaviti posao. No cvjetove nemojte sušiti. Rasprostriranje cvjetova će dati šansu za bijeg malim paucima i bubama, nema smisla da se i one maceriraju. Ovo je proces kojeg u šali zovem debubizacija.

Korak 3: priprema biljnog ulja s antioksidansom

Već sam rekao da je moja omiljena kombinacija antioksidansa prirodni vitamin E (0,05-0,1%) i CO2 ekstrakta ružmarina (0,1-0,2%). Premda se postotni račun uči u osnovnoj školi, idemo za svaki slučaj provjeriti:2 kg biljnog ulja suncokreta želim konzervirati s 0,1% vitamina E i 0,1% CO2 ekstrakta ružmarina. To znači da mi treba:

(2000 grama x 0,1)/100 = 2 grama vitamina E + 2 grama CO2 ekstrakta ružmarina

Antioksidanse odvažite u manju posudu/staklenu čašu od 400mL. Dodajte manji dio ulja (cca 200-300mL), kako biste efikasno otopili oba antoksidansa miješanjem. Zagrijavanje obično nije potrebno, osim ako ne koristite druge tipove antioksidansa, poput tokoferil-acetata i sukcinata.

Dobro izmiješajte ostatak ulja i otopljene antioskidanse u staklenoj kemijskoj čaši volumena 3 litre ili nekoj drugoj posudi, ako nemate takvu čašu. Ako spravljate veću ili manju količinu, pripazite na veličinu posude. Možete si još pojednostavniti život. Primjerice, ako ste kupili 4 kg ulja u plastičnom spremniku, jednostavno dodajte odvagane i otopljene antioksidanse direktno u ostatak ulja i izmućkajte.

Korak 4: priprema macerata

U posudu gdje ćete macerirati dodajte ubrane cvjetove gospine trave i lagano ih pritisnite (sprešajte) rukom kako ne bi bili odveć rahli. Nemojte ih niti sabiti svom snagom! Prelijte ih smjesom ulja da ono prekrije cvjetove u visini 2-3 cm. Pritisnite ih žlicom da istisnete zrak između cvjetova. Zatvorite posudu. Za taj dan ste gotovi.

Korak 5: proces ekstrakcije

U narodu se iz nekog zanimljivog razloga zna da se cvjetovi maceriraju obavezno na suncu, odnosno u prostoriji gdje se čaša može izložiti direktnoj sunčevoj svjetlosti, a da bude zaštićena od kiše. Je li to potrebno? Da. Naime, ekstrakcija ljekovitih tvari iz gospine trave u ulje nije jednostavan proces, već složen proces u kojem se zbiva fotolitička reakcija, odnosno sama svjetlost izaziva nastajanje ljekovitih spojeva iz same biljke. U tom procesu nastaje, vrlo polagano, ona divna, rubin crvena boja macerata. Nasuprot uvriježenom mišljenju kako je toplina sunca ta koja to čini, dokazano je da nije bitna sama toplina, već energija svjetlosti. Sam proces maceracije traje 4-6 tjedana. Ja obično ostavljam 5 tjedana.

Tijekom tog procesa dobro izmiješajte biljni materijal svaki treći do četvrti dan, običnom velikom žlicom ili “drepalicom za krumpir”. Treba imati na umu da se tijekom procesa maceriranja na suncu iz biljke oslobađa vlaga. Ona se kondenzira na poklopac posude za maceraciju, pa je potrebno tijekom sunčanih dana obavezno otvarati poklopac kako bi se ta vlaga sasušila. To zahtijeva brigu svakog dana, ali to je tako kada se radi dobar macerat kantariona. Navečer i preko noći poklopac zatvorite kako se ne bi vraćala vlaga. Kako se kantarion spravlja u ljeti, pazite se iznenadnih ljetnih pljuskova kada imate otvorene poklopce! Oni vam mogu upropastiti cijeli trud.

Korak 6: Proces cijeđanja

Nakon 4-6 tjedana macerat je spreman za pripremu. Dobro iscijedite sada već prilično “izmoždene” cvjetove. Dobro cijeđenje smanjuje gubitak ulja – na kojeg se uvijek mora računati. U tu namjenu koristimo “sofisticiranu znanstvenu opremu”, odnosno običnu cjediljku (prešu) za čvarke. Neki to znaju raditi i samim pritiskanjem rukama, neki stišću u metalnoj cjediljci za špagete sa sitnijim rupicama, ili ćete se vi već nečega dosjetiti. Imajte na umu – ovo je masni dio posla i radite ga na mjestu koje će se lako oprati. Nakon što ste ocijedili biljni materijal, ostalo je mutno crveno ulje. Po potrebi ga ocijedite kroz cjediljku sa sitnim rupicama ili kroz 2-3 sloja gaze kako biste uklonili zaostale cvjetove ili listiće. Mutni i još sirovi macerat spremite u novu i čistu posudu. Ona može biti od stakla, ali i od plastike u kojoj se čuvaju biljna ulja, jer će ionako taj macerat stajati samo dva do tri tjedna i procesirati dalje.

Korak 7: Proces bistrenja

Ovdje imate dva odabira.

U prvoj varijanti dodajete bezvodni natrij-sulfat kako biste osušili ulje od prisutne vode iz cvjetova. Bit će vam potrebno 1:20 – 1:25 w/v, odnosno na 20-25 volumnih dijelova macerata dolazi 1 maseni dio natrij sulfata. Primjerice, za 5 litara macerata trebat će vam 200-250 grama. Pazite, natrij sulfat je higroskopan – ako je grudičast nemojte ga koristiti. Uvijek ga dobro zatvorite i držite na suhom mjestu! Odvagani bezvodni natrij-sulfat dodajte u sirovi macerat, dobro izmiješajte nekoliko puta. Ostavite ga potom na miru da se slegne. Prednost ovog postupka je potpuno uklanjanje vlage, čime će se produžiti trajnost macerata.

U drugoj varijanti oslanjate se na tradicionalni postupak. Ostavite ga bez miješanja s natrij sulfatom.

U oba slučaja, ostavite macerat još dva do tri tjedna u dobro zatvorenoj posudi i u tamnom mjestu. Tijekom tog vremena nastat će talog od vlage, peludi i još koječega. Prednost je korištenja bezvodnog natrij sulfata da će on pokupiti suvišnu vlagu do kraja, te će se stvrdnuti na dnu kao grudasti ili čvrst talog. Taj čvrsti talog “uhvati” i čestice peludi te se nastali macerat lako odvaja od taloga. U slučaju tradicionalnog macerata, vode će se na dno izdvojiti tek nakon duže vremena u obliku sluzavog taloga.

Korak 8: proces odvajanja

Oprezno odlijete sada već bistar macerat, pazeći da ne izlijete i talog. Ako treba, najprije odvojite otprilike 3/4 volumena kojeg ćete lako odvojiti. Potom ostatak odvajate u zasebnu posudu – on će se vjerojatno malo pomiješati s talogom. Njega prebacite u novu posudu i neka se i on taloži ponovo tjedan ili dva. Ovako manji volumen ćete nakon toga lakše odvojiti od taloga.

Ulijte u tamne boce do vrha, dobro zatvorite i spremite na tamno i hladnije mjesto.

Čestitam. Ako niste nikada do sada to radili, ovim ste postupkom dobili svoj prvi macerat gospine trave.

Boja macerata ovisiti će i o biljnom ulju. Zeleno i zeleno-žuto ulje masline te žuto ulje repice daju macerate crveno-žute do zagasitije crvene boje, svjetlija ulja marelice, suncokreta ili lješnjaka daju macerate intenzivne i čisto rubin crvene boje. Macerat u kokosu na hladnijoj temperaturi bit će kruta mast divne zagasito roza boje.

Zašto se koristi macerat gospine trave?

Djeluje protuupalno kod raznih bolesti kože, za zacijeljivanje rana i opekotina. Dalmatinci su najvjerniji obožavatelji ovog macerata i kunu se da ih je upravo on spasio kad su se opekli vrelim uljem, kada su pali u barci i uganuli zglob, kad ih je boljela kičma… Dobro protuupalno djelovanje je najbolja vrlina kantariona. U pakunzima za kosu daje kosi blag crvenkast odsjaj, a kremama lijepu roza nijansu. Njegovo upijanje ovisi o ulju koje ste odabrali. Miris macerata je karakterističan i možda se nekima ne sviđa, no gledajući njegovu ljekovitost, to doista nije bitno. Macerat kantariona nezaobilazna je sirovina za balzame i meleme za zacijeljivanje kože i hemoroide, a čak služi i za izradu vagitorija (vaginaleta), a obavezan je sastojak ulja i gelova za reumatske tegobe i bolove u mišićima.

Premda ga u Dalmaciji vole koristiti i za sunčanje, treba biti oprezan: kantarion je blago fototoksičan. To znači da pod utjecajem ultra-ljubičastih zraka (UV zraka) može oštetiti kožu. Za nekog tko već ima preplanuli ten ili čija je koža sklona brzom tamnjenju to ubrza proces tamnjenja, no u današnje se doba treba paziti takvih igri. Kantarionov macerat koristi se uglavnom nakon sunčanja.

Spravite li jednom svoj macerat, vidjet ćete koliko su često komercijalno dostupni macerati – loši. Čak i kad su komercijalni vrlo kvalitetni, ovako spravljen domaći macerat je jednostavno bolji. Usporedite boje i vidjet ćete razliku svojim očima.