ŠŠto je balzam?


Nazivlje naše svagdanje…

Najprije o definicijama naziva. Nisam sklon previše teoretizirati oko striktinih granica no na tržištu vlada prava konfuzija oko toga što je maslac, što balzam, a što melem. Razni proizvodi nose te nazive – neki se zovu maslaci mada su emulzijski sustavi s maslacima, drugi imaju naziv maslac, premda uopće ne sadrže maslace, već su biljna ulja stvrdnuta voskom. Balzam bi trebao po definiciji balzamirati (stvoriti okluziju), ali to rade i maslaci. A opet, etimološki balzam definira da su u uljni i voštanom matriksu otopljene mirisnih tvari i ekstrakti poput eteričnih ulja ili rezina a koji su odabrani i zbog ljekovitosti. Primjer: originalni balzam od bora ima u svinjskoj masti otopljenu rezinu stabla bora koja se koristila kod dišnih i reumatskih tegoba. Melem bi trebao biti ljekoviti pripravak, onaj koji liječi (melem na ranu), ali u biti su i maslaci i balzami ljekoviti, a zagrebački melem, primjerice, je samo okluzivna tvar koja sprečava isušivanje. Sad znate zašto sam imao potrebu objasniti ove muke s nazivljem – stvarno ne znam što je vama u glavi što. Stoga hoću biti siguran da svi svrstavamo ove proizvode u istu kategoriju. Striktno gledajući, sva tri proizvoda su masne tvari pastozne (guste) ili tvrde konzistencije na sobnoj temperaturi. Oblikom i pakiranjem sliče malo na kreme. No, radi se obezvodnim kremama, odnosno postoji samo jedna faza u njima, a to je masna faza. Sve što ima pomiješanu masnu i vodenu fazu ne možemo zvati maslacem, balzamom ili melemom, to mogu biti pseudoemulzije i emulzije (vidi dio o emulzijskim sustavima). A opet, ako gledamo definiciju anhidričnosti odnosno odsustva vode, treba znati da je moguće u definiciju balzama uklopiti čiste glicerolne ekstrakte. Ovdje možemo ubrojiti i posebne pripravke za kosu (poput arhaičnog ali popularnog naziva briljantin). Balzam za kosu je opet nešto sasvim drugo, to je emulzijsko-šamponski oblik i susrest ćemo ga kasnije. O, drago naše nazivlje. Kao točka na i problematičnosti – balzami mogu sadržavati diskretne količine vode (koja je ionako prisutna) no niti jedna definicija ne kaže koliko. Obično je to samo nekoliko postotaka.

Opće karakteristike

Balzami su zbog prisutnosti ulja, maslaca i voskova, te odsustva vode masni, filmogeni odnosno okluzivni. Koriste se za njegu ispucale i suhe kože, te kože i sluzokože (poput usnica) koja je izložena ekstremnim uvjetima (suhi zrak, visoka i niska temperatura, vjetar…). Smatra se da su ovakvi pripravci jedni od prvih pionira kozmetike. Pomislite što su imali naši davni preci: životinjsku masnoću, vosak ukraden od divljih pčela te oleorezine biljaka poput smole četinjača. Koristili smo i macerate koji bi se spravljali potapanjem ljekovitih biljaka u masnoću. Tek kasnije počeli smo dobivati biljna ulja i eterična ulja. Potom se viskoznost i tvrdoća balzama iskoristila da u tu osnovnu recepturu umiješamo i malo vode i nastale su prve cold kreme, nazvane kasnije i galenove kreme. O njima ćemo govoriti kod emulzijskih sustava kod definiranja pseudoemulzija.

Većina se tale djelovanjem topline ljudskog tijela – sjetite se samo balzama za usnice koji se razmazuje ne samo trenjem proizvoda i usnica, već i naša toplina otopi tanki sloj proizvoda. Balzami su igra količine tvari koje povisuju talište. Ni previše ni premalo nije dobro. Promotrimo ovaj slučaj. Ako u grijanjem pčelinjeg voska i bademovog ulja želimo dobiti balzam, onda će otapanjem 5% voska nastati ulje koje smo ugustili u nešto što sliči na pastu. Ako smo dodali 10% obično nastaje fini tvrdi balzam koji ne curi i koji se dobro tali pod prstima i na koži. Ako dodamo 20% voska nastaje “kamen” kojeg je teško razmazati (ali se razmazuje). Da priča bude malo kompliciranija, svaki vosak ima svoje optimalne udjele u proizvodu, a sama tvrdoća balzama može ovisiti i o tvarima koej dodajemo, poput nekih novotarija kao što su pojačivači apsorpcije i moderni emolijensi.