Kako kreirati emulzije?


Graditi emulzijske sustave je poput skladanja simfonije. Ili mi se bar tako čini jer osobno nisam skladatelj. Dio emulzije uvijek je zadužen za funkcionalnost i hranjivost. Do sada smo učili o tonicima. Učili smo i o uljima i uljnim serumima, baš kao i balzamima. Sada ćete upotrijebiti sve to znanje i spojiti ih emulgatorom. Drugim riječima emulzija jest:

ulje/uljni serum + tonik + emulgator = emulzija

Ipak, emulzija je više od pukog zbroja ovih komponenti. A u njih možemo “strpati” i tvari koje ne možemo staviti u tonike ili ulja, tvari koje normalno žive na razmeđi ova dva svijeta. Zbog toga su emulzije i narasle u dominantni kozmetički oblik za njegu.

Dio emulzije osim funkcionalnosti ima i zadatak borbu za – kupca. To jest, potreban je zbog teksture i dobrog osjećaja na koži. Danas generalno prolaze kreme koje su dizajnirane da oduševe u prvih desetak sekundi: brzo upijanje te tvari koje iznimno brzo omekšavaju kožu ili izazivaju osjećaj glatkoće su glavni aduti. Nije tajna kako prirodna i ekološka kozmetika uglavnom “šepa” u tome te obično ima malo težu teksturu. No, to ne mora biti uvijek s obzirom na obilje novih sastojaka u ekološkoj kozmetici. Stoga ćemo vidjeti koje sve dimenzije postoje u balansiranju hranjivosti i teksture.

Prva dimenzija: biljna ulja i maslaci

Dominantni sastojak masne faze je biljno ulje. To NE vrijedi za većinu klasičnih komercijalnih emulzija gdje su dominatni sastojci pojačivači apsorpcije i emolijensi.  No, postoje proizvođači kako konvencionalne tako i ekološke kozmetike koji ipak koriste biljna ulja i macerate o kojima smo već puno učili do sada. Njihova namjena je hranjivost – fiziološkim djelovanjem zbog masnih kiselina ili aktivnih tvari u njima poput tokoferola i tokotrienola a u slučaju macerata u ljekovitih tvari iscrpljenih iz biljke. Sva svoja znanja u korištenju biljnih ulja koristite i za emulzije. Kao što ćemo vidjeti kod emulgatora, teksturna svojstva emulgatora prilično dominiraju nad teksturnim svojstvima ulja, pogotovo ako se radi o najčešćim emulzijama tipa UV. Ipak, ulja imaju određeni utjecaj ne teksturu čak i u tim slučajevima. To se pogotovo odnosi namaslace koji emulzijama daju dodatnu viskoznost (“gustoću”) ali teksturi daju vrlo jaku okluzivnost čiji stupanj ovisi o udjelu u formulaciji. Dodavanje maslaca je primjer gdje biljna ulja mogu znatno promijeniti teksturu kreme prema više okluzivnom, zaštitnom neovisno o emulgatoru. To možemo postići i s relativno niskim udjelom, 1-5% maslaca u emulzijskom sustavu.

Određeni manji broj biljnih ulja treba koristiti s razboritošću u udjelu. To se tiče ulja bogatih karotenoidima, buritija i pulpe pasjeg trna. Jedna je kolegica napravila emulziju s 4% ulja pulpe pasjeg trna što je omogućavalo ekspres transformaciju u indijance. 0,5-1% je bilo više nego dovoljno.

Koliko staviti biljnih ulja u emulziju? To striktno ovisi o emulgatoru i tipu emulzije koji želimo postići. Kod svakog emulgatora navest ćemo sugerirane omjere masne faze i emulgatora.

Eterična ulja ne daju teksturu jer ih se dodaje vrlo malo, najčešće 0,1-1%. Ona su zadužena za miris i djelovanje u isto vrijeme. Prisjetite se eteričnih ulja u poglavlju o uljima. Lavanda, smilje, ruža, sjemenke mrkve, slatka naranča, mandarina, neroli, ružino drvo, njemačka kamilica, rimska kamilica, ružmarin kemotip verbenon i čajevac samo su neka od najpopularnijih eteričnih ulja.

Druga dimenzija: pojačivači apsorpcije

Pojačivači apsorpcije koje smo upoznali u poglavlju o uljima koriste se, naravno, i u emulzijama. Dapače, industrijska kozmetika, vrlo često i eko, obično ima veći udio pojačivača apsorpcije od biljnih ulja. Koliko? Evo nekoliko primjera: 20% pojačivača apsorpcije, 2% biljnih ulja. Drugi primjer: 25% pojačivača apsorpcije, bez biljnih ulja. Prilično su popularne… “Oh, kako je koža mekana i satenska čim ju namažem.” Mi ćemo ipak biti malo skromniji i težiti hranjivosti jednako kao i teksturi kreme. Većina pojačivača apsorpcije, obično 2-5% na ukupnu masu kreme, odradi sasvim dobar posao i kremi da svojstvo bržeg upijanja. Prostoru više dimenzija (ulje, emulgator), dodajemo sada prvu sljedeću stepenicu. Neki pojačivači apsorpcije poput izopropil miristata i Cetiol V jednostavno samo daju brže upijanje ako poželimo krema koja i bez smanjivanja ulja bude manje masna. Drugi, poput Cetiol C5, izazivaju osjećaj glatkoće. Slično baš kao u uljnim serumima.

Kaprilne/kapratne trigliceride također smo učili kod pojačivača apsorpcije. Oni znaju biti mali izuzetak i njihov udio u emulzijama može biti visok, što je često slučaj i u konvencionalnoj kozmetici. Ako od masne faze ne očekujete hranjivost biljnih ulja već vam emulzija služi kao nosač drugih aktivnih tvari (eteričnih ulja, sastojaka vodene faze, CO2 ekstrakata…) možda ćete uzeti i više od 50% kaprilnih/kapratnih triglicerida. Dobit ćete emulzije koje se vrlo brzo upijaju.

Treća dimenzija: vodena faza

Vodena faza ima najčešće funkciju vlaženja, ali u sebi može imati otopljene aktivne tvari. Sjetimo se iz tonika glicerola koji je humektans ili dekspantenola. Ponovite sve male ideje iz tonika. Odmah upozoravam, natrij PCA vrlo je popularan u tonicima ali je devastirajući za većinu emulgatora pa ćete ga izbjegavati. Na žalost, slično se tiče i azeloglicina i Sopholiance S koje smo učili kod tonika. Teksturno, vodena faza ima utjecaj hidratacije i najčešće je proporcionalan njenom udjelu: što je više vodene faze to je krema “laganija”. Stoga je utjecaj vodene faze iznimno ovisna o tipu emulzije i emulgatoru, odnosu udjelu vodene faze. Najčešće korišteni dodaci, glicerol i dekspantenol, zaista su korisni dodaci, ali daju ako se pretjera ljepljivi osjećaj na koži, baš kao i kod tonika. 1-4% glicerola i do 3% dekspantenola su razumni udjeli za početak.

Vodena faza može biti svašta. Voda je najjeftinija ako spravljate “low budget” kozmetiku no ona mora biti demineralizirana ili pročišćena (aqua purificata) ili čak voda za injekcije premda uopće nema potrebe koristiti vodu za injekcije. Razlog tome je što i emulgatorima i koži smetaju soli iz klasične vode iz vodovoda.Hidrolati i esencijalne vode su druga vrlo ugodna i često korištena mogućnost pa se sjetite njihovih djelovanja iz tonika. Hidrolati se dobivaju destilacijom, pa osim malih količina aktivnih tvari, organskih molekula iz eteričnih ulja, ne sadrže soli. Možemo koristiti i prehrambene namirnice. Najzgodnija ideja je zobeno mlijekoili rižino mlijeko bez šećera. Oni sadrže složene šećere koji omekšavaju i štite kožu. Imajte na umu: tada je konzervans zaista neophodan jer radite pravu energetsku bombu za mikroorganizme.

Oligoelementi su također zanimljiva ideja. Srebro (koloidno) kada želimo blagi antiseptični učinak i poticanje regeneracije kože, cink za njegu masne kože te kod akni i seboroičnog dermatitisa, mangan i magnezij za kožu sklonu crvenilu i iritaciji, zlato i bakar za osvježivanje i poticanje obrane kože samo su neke od ideja.

Vodene iscrpine ili sokovi biljaka su iznimno kreativna ideja. Razmišljajte o stabilnosti. Cvijet sljeza daje prekrasnu ljubičastu boju, ali su obojeni spojevi, antocijani, urnebesno nestabilni. Krema prvo bude prekrasno lila boja a potom postaje boje lošeg kapućina. Vodene iscrpine preslice, stolisnika, zelenog čaja, nevena, kamilice, lavande i drugih koje smo učili kod tonika klasika su za emulzijske sustave. Vodenu iscrpinu obavezno filtrirajte kroz filter papir. Filter papir možete kupiti u specijaliziranim trgovinama za kemijsku opremu no potrebno ga je saviti na pravilan način. Pogledajte ovaj link na Youtube kako to napraviti. Filtiriranjem ćete ukloniti grube čestice koje mogu smetati koži. I budite strpljivi – uvijek spremite dvostruku ili trostruku količinu iscrpine jer ćete imati gubitak tijekom filtriranja. To je bar jeftini sport. Takve filtrirane iscrpine biljaka mogu poslužiti kao glavni dio vodene faze. Otopljene tvari iz iscrpina su nestabilne. Sjetite se kako izgleda bilo koji čaj kojeg ste ostavili stajati cijeli dan u šalici. Stoga ćete obavezno dodati 0,2%hidrodisperzibilnog CO2 ekstrakta ružmarina u vodenu fazu i odmah promiješati. On će spriječiti oksidaciju aktivnih tvari – kreme ipak trošite tijekom mjesec dana ako ne i više. Takva zaštita je neophodna. Sok đumbira je također zanimljiva ideja, nekoć davno smo imali čitavu domaću kozmetičku liniju s njim. Ipak, njega dodajte u manjoj količini, samo 2-5% inače postaje iritativan. Đumbir se jednostavno nariba, iscijedi a sok filtriramo ili pustimo da se malo slegne, pa ga dodajemo u vodenu fazu. Sokovi voća obično dramatično mijenjaju pH kreme pa ih je teško koristiti. Preporučam da se ograničite na iscrpine biljaka za početak.

Četvrta dimenzija: gel

Gotovo ne postoji komercijalna emulzija (krema) koja u sebi ne sadrži gel. Nije nužno da ga dodajete u vaše kozmetičke sustave, pogotovo za kućnu kozmetiku ali njihovo dodavanje ima svojih prednosti. Gel daje stabilnost emulzijskom sustavu i ako se planirate jednom profesionalnije baviti ovim područjem gotovo sigurno ćete posegnuti za gelom. Gelovi su potrebni upravo zbog dugoročne stabilnosti jer krema nakon mjesec dana stajanja zna pokazivati slabosti odnosno diskretna izlučivanja masne ili vodene faze. Osim stabilnosti gelovi su i aktivne tvari najčešće zaduženi za vlaženje i omekšavanje kože. Bitni su jer često popravljaju teksturu krema, čine ih glađima i ugodnijim za kožu pogotovo tijekom prve aplikacije. Nisu svi gelovi dobri za emulzijske sustave i postoje oni koje preferiramo zbog teksturnih osobina. Molim ponovite gradivo o gelovima, može vam puno koristiti. Utjecaj gela na teksturu emulzija je vrlo velik premda ih u sastav ulazi relativno malo. Ne pretjerujte s količinama. Postoji za svaki gel optimalo područje udjela. Previše gela može vam izazvati “Jocker efekt”, ako znate kako izgleda Jocker iz Batmana. Odnosno, previše će vas zatezati i neće biti ugodno. Morat ćete balansirati:

  1. efekt zatezanja odnosno doći do granica kada je blagi “lifting” kože ugodan a ne neugodno stezanje kože. Biljna ulja i glicerol (kao što smo naučili o glicerolu kod gelova) djelomično anuliraju ova efekt, ali previše biljnih ulja pak masti, a previše glicerola izaziva osjećaj ljepljivosti.
  2. efekt ljepljivosti s efektom glatkoće. Visok udio gela daje u prvih par sekundi jako ugodnu glatku teksturu ali se tijekom sušenja pretvara u ljepljivu masu koja zateže.

Od gelova koji su vam dostupni preporučam:

  1. visokomolekulska hijaluronska kiselina. Na spomen hijaluronske kiseline svi padaju ničice. Ipak, ovaj oblik hijaluronske kiseline služi za ovlaživanje kože a emulzijama daje ugodnu glatku teksturu. Niskomolekulske (hidrolizirane) hijaluronske kiseline nisu vam dostupne. Moja je sugestija 0,1-0,15% s najviše 0,2%. Zahvaljujući hijaluronskoj kiselini, emulzija učas dobiva štih profesionalne kozmetike u teksturnom smislu. Skupa je, ali vam budžet spašava mala količina koja se dodaje. Od jednog grama u praksi možete spraviti od pola do jednog kilograma emulzije. Premda o tome govorim dalje, sjetite se da je najprije potrebno rastrljati ovaj gel u malo glicerola pa tek onda dodati ostatak vodene faze.
  2. ksantanski gel od kojeg preporučam “transparent grade” odnosno “prozirni”. Ksantanski gel je iznimno jeftin i vrlo popularan u kozmetičkoj industriji. 0,1 – 0,2% je dovoljno za emulzije. Ipak, ponekad se koristi i u većoj koncentraciji, primjerice u emulziji-mlijeku i do 0,5%. No, moje je iskustvo da tada već izaziva osjećaj stezanja. Transparent grade ksantan obično ne treba istrljavati u glicerolu, ali se može.
  3. gel crvenih algi je već “sprema za uporabu” tip proizvoda. Detaljno je opisan kod gelova. Odličan je za suhu kožu, daje iznimno bogatu teksturu kremama i osjećaj zaštite ali ne pretjerujte jer će inače emulzijski sustav biti ljepljiv i zatezat će previše kožu. 2-5% je uobičajen udio u emulziji. Relativno se brzo otapa u vodenoj fazi.
  4. Fucogel tvrtke Lipocol (Aromazone: Fucocert, INCI: Biosaccharide gum-1) je iznimno zanimljiv i relativno novi sastojak u emulzijskim sustavima. Dobiva se bakterijskom fermentacijom i sastoji se od galakturonske kiseline, L-fukoze i D-galaktoze. Osim što je gel koji stabilizira emulziju, intenzivno vlaži kožu. Koristi se i u šamponima. Uobičajeni udjeli su 3-10%, premda se može katkad koristiti i do 20%. Nije ljepljiv, senzorijalno gladak i “soft touch”, jedna je od odličnih alternativa ksantanu u nekim aplikacijama.

Peta dimenzija: emulgator

Svojstva emulgatora izrazito dominiraju nad svojstvima upijanja biljnih ulja. Ulje ploda divlje ruže ili maslinovo ulje se vrlo polako upijaju i ostavljaju jako masni osjećaj na koži, ali će emulzija ova dva ulja s Hitecream 3000 emulgatorom biti vrlo lagana i vodena i brzo će se upijati. Ulju kukuija se vrlo brzo upija i ne ostavlja masni osjećaj na koži. Napravite li lanolinsku kremu s kukui uljem, ona će biti masna i teška. Sama svojstva emulgatora uvelike uvjetuju teksturu i ponašanje na koži. Općenito bismo mogli postaviti dva pravila:

  1. kod emulzija tipa VU dominiraju svojstva ulja i emulgatora zajedno. Neki VU emulgatori dodano doprinose teksturi. Većina takvih emulzija namijenjena je suhoj koži.
  2. kod emulzija tipa UV prilično dominiraju svojstva emulgatora a manje biljnih ulja. Tekstura emulzije ovisit će osim o emulgatoru i o količini masne faze (biljnog ulja). Kod emulgatora Phytocream 2000 isprobat ćemo ovaj koncept koristeći jednu emulziju s 10% emulgatora i 20% biljnog ulja, te 5% emulgatora i 10% biljnog ulja.

Teksture među emulgatorima tipa UV postoje velike razlike. Neki su više filmogeni odnosno stvaraju zaštitni sloj na koži. To je nekima ugodno, pogotovo ako imaju suhu do normalnu kožu, a nekima je neugodno i izaziva osjećaj “znojenja” pod kremom. Percepcije su naravno individualne – ali zato i postoji individualna kozmetika! Svatko na kraju nađe svoje favorite. Sama filmogenost može biti vrlo različita, pa je kod nekih ljepljiva u početku aplikacije, a kod nekih je glatka. Primjer za to su lanolin ili plurol diisostearique koji su početno “ljepljivi” ali je kasnije koža vrlo glatka. Emulium kappa je pak filmogen ali od početka aplikacije nije ljepljiv već ugodno gladak. Vrlo je nezahvalno klasificirati emulgatore, ali probat ću ih rasporediti u nekoliko grupa.

  1. Slabo filmogeni i vrlo “prozračni” emulgatori idealni su za masnu kožu ali za sve koji vole emulzije lagane teskture. Među njima prednjači sukroester visoke HLB vrijednosti (17-18). Osim njih, vrlo su lagani i polisorbati (to je glavni razlog zašto ga ljudi koriste premda nije “eko”). Polisorbati gotovo ne ostavljaju film na koži, osim što im treba dodati koemulgatore koji onda ostavljaju vrlo diskretnu okluziju. Iza njih slijede Simulgreen 18-2 i Hitecream 3000 koji su slabo filmogeni i odlično su za hidratantne, lagane emulzije.
  2. Glatko filmogeni su natrij stearil laktat i natrij stearil glutamat uglavnom nisu samostalni emulgatori, ali kada se dodaju s drugim emulgatorima daju emulziji laganiju teksturu, te vrlo blagi filmogeni učinak.Xyliance je nešto filmogeniji od Hitecream 3000 i Simulgreen 18-2 pa sam ga zato svrstao u skupinu. Ipak, njegova tekstura je vrlo ugodna i ne preteška i subjektivno je manje filmogen od Emulium kappa pa je idealan za emulzije za kožu svih tipova. Emulium kappa je tip filmogenog emulgatora odličnog za suhu ili normalnu kožu koji u samom nanošenju izaziva osjećaj glatkoće.
  3. Izrazito glatko filmogeni su Olivoil emulsifier i Olivoil avenate emulsifier. Jedna od mojih omiljenih kombinacija za suhu kožu uz Emulium kappa, imaju glatko filmogeni osjećaj i ako se usporedi s Emulium kappa nešto više “rich” odnosno bogati osjećaj na koži. Premda nisu samostalni emulgatori već se koriste u kombinacijama s drugim emulgatorima, Sensocreamlecitin i lizolecitin stvaraju glatko zaštitni film na koži koji ne “guši” kožu pa se dodaju kada krema treba treba dobiti glatku okluziju koja nije voštanog karaktera. Slične performanse ima i Olivem 900 kao VU emulgator.
  4. Glatko filmogeni koji u početku “zapinju” teksturno na koži su Glucate SSEmulgade sucro i Prolix RB. Ovo “zapinjanje” ili blago ljepljivi osjećaj nije pretjerano izražen i većina ih voli zbog zbog osjećaja glatkoće kože nekoliko minuta nakon mazanja na kožu.
  5. Relativno snažno filmogeni i manje glatke teksture su Lanette N, Lanette SX, Phytocream 2000 iGliceril monostearat SE. Naravno, tekstura ipak ovisi i o količini emulgatora koja se koristi. Ovi emulgatori i češće vole izazvati osjećaj “znojenja” kože, no to ne znači da su loši i neki ljudi ih jednostavno obožavaju.
  6. “Ljepljivi” osjećaj daju Ewocream i Plurol diisostearique CG koji su emulgatori tipa VU, no zanimljivi su jer nakon minutu do dvije daju finu glatkoću i poseban osjećaj okluzivnosti bez velike težine i “voštanog” osjećaja. Lanolin je najljepljiviji od svih ali isto tako i vrlo zaštitan, spas za izrazito suhu i ispucalu kožu.

Ono što se čime se igrate to je sam odabir emulgatora ali i omjeri emulgatora i uljne faze. Naravno, konačna tekstura ovisit će o prethodno navedenim čimbenicima a ne samo o emulgatoru. Osim teksture, vrlo je bitno znati performanse emulgatora. Neki se emulgatori mogu koristiti sami bez posebnih dodavanja koemulgatora. To je odlično za početnike i onda kada želite jednostavnost. Kada ih savladate, tada krenite na “kompliciranije” emulgatore koji zahtijevaju prisustvo drugih emulgatora i koemulgatora. No, to otvara mogućnost kreiranja cijelog panela tekstura i viskoznosti (gustoće) emulzija. Idemo ih klasificirati.

  1. Emulgatori koji uglavnom ne zahtijevaju dodavanje drugih (ko)emulgatora su lanolin, Phytocream 2000, Hitecream 3000, Emulium kappa, Olivoil emulgatori, Xyliance, Lanette emulgatori, Olivem 900, Olivem 1000, Sukroesteri (ali oni zahtijevaju obavezno gel u tom slučaju), Gliceril monostearat SE.
  2. Emulgatori koji mahom zahtijevaju prisustvo (ko)emulgatora su Emulgade sucro, Glucate SS, Simulgreen 18-2, Gliceril stearat citrat. No, katkad ih se može koristiti i kao samostalne emulgatore.
  3. Emulgatori koji gotovo po pravilu zahtijevaju (ko)emulgatore su lecitin, lizolecitin, Span, Polisorbati, Prolix RB, Plurol Diisostearique CG, Ewocream, Sensocream te konjugati stearinske kiseline.

Za emulzije tipa VU, ako ste početnici, odaberite Olivem 900 i lanolin.

Za emulzije tipa UV, opet ako ste početnici, odaberite igre tekstura s Phytocream 3000, Hitecream 3000, Emulium kappa, Olivoil avenat i Xyliance koji su podjednako jednostavni.

Jedno od najčešćih pitanja glasi: koji se emulgatori mogu koristiti za spravljanje mlijeka za lice i tijelo. Naime, ne mogu se svi emulgatori za to koristiti jer u preporučenim udjelima stvaraju kreme a ne mlijeka. U recepturama sam se posebno osvrnuo na rješenja. Radi dugoročne stabilnosti, dodavanje gelova je vrlo pametna ideja.

  1. masna mlijeka teksture cold kreme najbolje se spravljaju s Ewocream emulgatorom. Viskoznost moduliramo dodavanje magnezij stearata.
  2. glatka i vrlo zaštitna mlijeka spravljaju se sa Sensocream emulgatorom, najbolje u kombinaciji s Phytocream 2000 i Hitecream 3000. Igranjem s udjelima ova dva emulgatora mijenjamo viskoznost (“gustoću”).
  3. glatka mlijeka vodene teksture spravljamo s Emulgatorom MF (konjugatom stearinske kiseline). Obično se koristi s Phytocream 2000 i Hitecream 3000. Isto takva budu i mlijeka Simulgreen emulgatora.
  4. lagana mlijeka izraženo vodene teksture dobivaju se s polisorbat emulgatorima i sukroesterima.

Šesta dimenzija: koemulgatori i modifikatori konzistencije

Koemulgatori su neophodni da emulzijama daju gustoću (konzistencija mlijeka ili kreme), te da dodatno stabiliziraju emulziju. Premda su sami amfipatske molekule, njihov emulzijski potencijal ne može se mjeriti s emuglatorima pa zato nećemo postići stabilnu emulziju ako koristimo samo njih za emulgiranje. Kod nekih emulzijskih sustava nećete ih trebati dodavati, nekima ćete morati dodavati. Koemulgatori imaju znatan utjecaj na teksturu emulzija. Ima ih puno, a od od dostupnih i najčešće korištenih su:

  1. Gliceril monostearat (Cutina GMS V, INCI: glyceryl stearate) jedan je od najčešće korištenih koemulgatora. Pazite samo da to ne pobrkate s gliceril-monostearat SE (samo-emulgirajućim) i gliceril-stearat-citratom koji su opisani među emulgatorima. Njegova je funkcija dvojaka: povećavaju viskoznost (“gustoću”) emulzija i dodatno stabilizira emulziju. Njegov HLB je nizak, 3,8. Daje osjećaj teksturno bogate emulzije ali pomalo izaziva osjećaj “zapinjanja”, što naravno ovisi i o svim drugim sastojcima u emulziji. Relativno je snažnije filmogen o cetilnog i cetearilnog alkohola što nekima odgovara a nekima ne.
  2. Lanette 16 (INCI: cetyl alcohol; cetilni alkohol) i Lanette O  (INCI: cetearyl alcohol; smjesa cetilnog i stearilnog alkohola). Dobro ugušćuju, daju malo glađu teksturu od gliceril monostearata i vrlo slabo osjetno manju okluzivnost. Imaju relativno visoku HLB vrijednost, 15,5.
  3. Magnezij-stearat je prirodna tvar koja se inače dodaje u tablete i kapsule. Modifikator je konzistencije odnosno uguščivač nekih emulzijskih sustava za emulzije tipa VU kao što su Ewocream i Plurol diisostearique.

Neki emulgatori jednostavno zahtijevaju koemulgator kao što su ova tri. Posegnut ćete za njima i kada želite emulzijski sustav učiniti viskoznijim, ali pazite da ne pretjerate jer vrlo viskozne kreme s puno koemulgatora imaju jako “težak” osjećaj na koži. Od 0,5-2,5%, što ovisi o emulgatoru s kojim se kombiniraju.

Neki kompleksni, vama dostupni emulgatori, sadrže u svom sastavu koemulgatore. Nabrojimo ih:

  1. Lanette N i Lanette SX sadrže u sastavu cetearil alkohol.
  2. Gliceril stearat SE u svom sastavu sadrži gliceril-monostearat.
  3. Phytocream 2000, Emulium kappa,  u sebi već imaju inkorporirane cetearyl alkohol i gliceril-monostearat. Olivoil avenate emulsifier i Olivoil emulsifier osim ova dva koemulgatora sadrže i gliceril-oleat.
  4. Hitecream 3000 u sebi ima malo drugačije komponente – behenil alkohol kao koemulgator te palmine gliceride kao ugušćivač.

Stoga kod ovih emulgatora uglavnom niti nećete u formulaciju uvoditi koemulgatore, pogotovo ne u samom početku.