Naslovna > ŠETNJA S BILJEM > Bijeli sljez

Bijeli sljez

Zvjezdane staze, Deep Space Nine, iz cijelog SF serijala ističe se po sociološkoj i psihološkoj virtuoznosti gdje se konačno gube stereotipi dobrih i loših. Garak je jedan od likova. Navodno obični krojač, no istovremeno višestruki špijun, nekoć visoko u hijerarhiji a potom prognan. Ispod njegove krojačke vještine skriva se osoba koja razbija najtajnije kodove, poznaje taktiku u borbi jednako kao i vrlo neobičnu diplomaciju koja je spasila i duboko promijenila etičko samoidealiziranje čak i jednog kapetana Siska.

Upoznajte Garaka biljnog svijeta. Bijeli sljez, Althaea officinalis iz obitelji Malvaceae (fr. la guimauve, en. marsh mallow, njem. der Echte Eibisch). Nježna biljka koja pomalo nestaje ugodno me iznenadila svojom brojnošću uz rijeku Unu. Bijeli sljez može narasti i preko metra i pol visine i cijela je prekrivena finim bijelim dlakama, uključujući i lice i naličje lista. Cvjetovi su bijeli do blijedo roza boje s prašnicima vrlo snažne tamnocrvene boje.

Bijeli sljez je marljivi krojač, jedno od uradaka je odijelo koje kroji je njegovo fino krzno. Drugo, daleko fascinantnije odijelo, je ono molekularno. Iz procesa fotosinteze, u kojem nastaje glukoza, bijeli sljez stvara cijeli niz drugih jednostavnih šećera. Njih preko 10. Potom će stvoriti iz nekih i kiseline. To su osnovne jedinice iz koje će prvo nastati nit, glavne su galakturonska kiselina i ramnoza. Zato ih zovemo ramnogalakturonani. Marljivo a opet brzo, od te dvije jednostavne jedinice bijeli sljez stvara ogromne niti sazdane od tisuća takvih jedinica. Potom, kao iskusni krojač, na osnovni lanac će zalijepiti ogranke od drugih šećera, najviše od arabinoze i galaktoze. Takvi ogranci su arabinani i galaktani, a ako su pomiješani, onda su arabinogalaktani. Novu granu dodatno razgrana, a doda i pokoju fukozu i glukuronsku kiselinu. Ponekad zabave radi na osnovnu nit ramnoze i galakturonske kiseline zalijepi samo po jedan šećer ili kiselinu, a potom sve lijepo ispolira s pokojom metilnom skupinom. Kako bi nastala tkanina iz ovih niti, trebamo pozvati u pomoć možda najveće iznenađenje jedne tkanine. Vodu. Sve te molekule su – gel. Definicija gela kaže kako se molekule gela NE tope u vodi (mada to nama tako izgleda) već bubre do enormnih dimenzija i na tom putu zarobe milijarde molekula vode. Iz niti i vode je, dakle, nastala tkanina.

Vrijeme je za odijelo. Marljivi krojač će ove tkanine spojiti šavom, proteinima, ali i molekulama poput lignana u ogromnu trodimenzionalnu strukturu, odijelo koje ne čini samo plašt već i srž strukture biljke. Čak će za to iskoristiti i neobične elemente poput bora, koji će spajati neke od tih niti da se sve ne raspadne. Zato je bor jedan od elemenata potreban biljkama za rast, zato je sljez tako nježan a opet čvrst koliko i elastičan. Zbog odijela se dlakice vraćaju u početni položaj kada ih pomazite.

No ja nisam stručnjak za fiziologiju bilja. Mene fascinira kako smo, nakon što su nam se carstva razdvojila pred milijardu godina, i dalje ostali pričati s biljkama i njihovom kemijom. Velike strukture, polisaharidi kao što je naša tkanina bijelog sljeza, itekako su vam komercijalno poznate. Šteta što su vam poznate od priče kao što je beta glukan. Puno je polisaharida na ovom svijetu a ne samo beta glukana iz kvasaca, i svaki od njih priča na svoj način s našim imunološkim sustavom. A kako to priča bijeli sljez?

Bijeli sljez pojačava fagocitozu, proces uklanjanja mikroba koji nas napadnu. To je iznimno bitno u ranim fazama infekcije, povećanjem efikasnosti tog procesa. Proces fagocitoze pomaže ne samo uklanjanju opasnih mikroorganizama, već je bitan da napredni dio imunološkog sustava može stvoriti specifičnu obranu koja prepoznaje samo jednog uzročnika. Sljez će time pomoći prvom koraku obrane. Priznajte, koliko puta ste uopće promatrali «običan» sljez kao biljku koja potiče imunološki sustav? Taj fini skliski gel bijelog sljeza isto tako pomaže boljoj, snažnijoj funkciji imunoloških stanica koje se sukobljavaju s mikroorganizmima na način da se špijunski «pretvara» da je opasna bakterija, a nije. No, to bi naizgled stvorilo i štete, jer presnažni imunološki sustav šteti i nama samima. Lukavi Garak biljnog svijeta pripazio je da osim vojnika, imunoloških stanica, pažnju posveti i civilima, epitelnim stanicama dišnog sustava. Sluzi iz sljeza pomažu obnovi epitela na staničnoj razini, omogućujući kako programiranu smrt (ako je potrebno), i brže dijeljenje stanica. Brinući se za zdravlje epitela, pomoći će u procesu bržeg ozdravljenja.

Bijeli sljez  sam usporedio s višestrukim lukavim špijunom Garakom iz više razloga. Jedna od njih je i velika zagonetka kako djeluje? Naime, sluzi sljeza su ogromne molekule koje po svim zakonitostima ne bi mogle ući u krvotok. Razumijemo direktni doticaj u grlu, ali kako to sljez djeluje na pluća? Za sad smo našli dva odgovora. U pomoć nam tu uskače naš «ne-ljudski organ», mikrobiom crijeva, koji će razgraditi te sluzi na takve molekule koje će direktno, u probavnom sustavu, potaknuti imunološki sustav. Drugio dio priče dostojan je špijuna – kroz poseban način transporta kroz imunološke stanice crijeva proći će gotovo neprobojnu prepreku, crijevne stanice i ući u krvotok. I odraditi svoj dio posla.

Zbog svega toga, bijeli sljez se koristi za sve ono što znate. Nadraženo grlo, produktivni kašalj, rinitis (upala nosne sluznice), ali čak i gastritis gdje je pomalo zaboravljena biljka. Primjena kapi od sljeza za nos danas je potisnuta u medicini od straha od kontaminacije, ali sam kao staromodan čovjek  tome osobno sklon. Odličan je i u kozmetici gdje je bio gel za njegu i ishranu lica davno prije danas razvikanih hijaluronskih kiselina. Korijen bijelog sljeza je tipični primjer koji se spravlja samo maceracijom, namakanjem u mlakoj vodi kroz sat-dva, ovisno o usitnjenosti materijala. Zašto se ne prelijeva vrućom vodom? Na temperaturama većim od 60-65 °C marljiv krojački rad, sluzi odnosno veliki polimeri ramnogalakturonani se raspadaju. I ne bi bili djelotvorni.

Tako je sljez zaista Garak. Naizgled jednostavan krojač, gradi vrlo kompleksne molekule koje lukavom špijunskom preciznošću omogućuju pobjedu u ratu s mikroorganizmima, s minimumom gubitaka među civilnim stanovništvom, našim epitelnim stanicama. Da bi to napravio, zavarat će i prepreke i apsorbirati se na vrlo neobičan način.

Toliko SF pameti 23. stoljeća od nježne dlakave biljčice koja samo voli gledati na potoke i rijeke. Tko bi rekao kada spravljate onaj banalni sluzavi čaj namakanjem u vodi…

Comments

comments