Breza

Betula sp.

Finska, Rusija , Ukrajina, Škotska… svi svojataju ovu biljku kao svoju i ne možemo im zamijeriti. Ljepota breze je odveć velika da bismo ju zadržali u jednoj državi. Breza je biljka neprestanog plesa i zabave, kroz njih je već zaustavila požar i od pustoši nakon ledenjaka napravila raj. A mi znamo biti tako očajno ozbiljni.

1888. godine švedski grad Umea proždirala je vatra. Katastrofalni požar kasnije će skoro biti zaboravljen, zasjenjen rimskim i londonskim. Legenda kaže kako su vatru zaustavile breze a stanovnici Umee zahvalili su se toj biljci na divan način – zasadili su breze po cijelom gradu. Ta čudesna moć da zaustave destrukciju zapisana je davno prije tog požara. Svako je stablo lijepo na svoj način, divne su bukvine šume s treperavim zelenilom i šume četinjača, često ozbiljne, tamne i duboke kao duša, ali srce najviše voli šume breze. Osjetit ćete botaničke izmjene u Sibeliusovoj Finlandiji, od ozbiljnih, snijegom zametenih četinjača to razigranih breza i prepoznat ćete ih nepogrešivo. Pustoš koje je u Europi ostavilo ledeno doba osvojena je ogromnim šumama breze, gdje je nekoć bio led ispunjeno je postalo neprestanim gibanjem tankih grančica i treperavih listova, dajući život svim drugima, igrajući se svjetlošću sunca. Njihov ples nije stao do današnjih dana. Stari su Kelti zato cijenili brezu kao biljku novih početaka, biljku proljeća, novog početka života gdje ostavljamo iza sebe onaj umrli dio nas kojeg nema smisla nositi poput ogrlice za uspomenu o gorčini. Svako proljeće bi nas breza trebala podsjetiti na stvarnu novu godinu, onu koja počinje rasplamsalošću života nakon hladne zime. Kreator novi šuma, breza, bila je i simbol plodnosti ne samo ljudi već i životinja, pa su u nekim krajevima davali brezu stoci kada bi nastao problem njihove plodnosti.

Breza je bila cijenjena ne samo kao pionir već i kao vrlo izdržljiva biljka bez da gubi svoju ljepotu, njena kora bila je papir za pisanje. Postoji puno vrsta breze, a one koje se koriste u fitoterapiji su Betula pendula i Betula pubescens te njihovi hibridi. Jedna je od prvih ljekovitih biljaka koju sam susreo kad sam bio vrlo mali – teta me podučavala kako se u rano proljeće, prije no će se otvoriti pupovi, stablo breze zarezuje te skuplja voda (sok) izašao iz tih stabala, kako bi se očistio i ojačao organizam. I da to zapamtim do kraja života jer nikad ne znam kad će mi zatrebati. Danas to već vidimo i kao komercijalni proizvod, vrlo blagog i neutralnog okusa. U nekim krajevima se ta voda koristila osim iznutra i izvana kao prirodni šampon za jačanje kose i pomlađivanje.

Fascinantno i pomalo bezobrazno nemirni ali uvijek voljeni listovi breze odavno imaju povijest korištenja. Breza je oduvijek bila povezivana s vodom i njenom energijom i organima i njeno korištenje malo se mijenjalo tijekom godina. Čaj listova breze, blago gorkast, prijatelj je bubrega. Lagano je gorkast, nešto manje od zlatnice i korištenje mu je vrlo fokusirano – kao pomoć kod bubrežnih kamenaca i tijekom a pogotovo nakon urinarnih infekcija kako bi se spriječilo vraćanje infekcije. Benigna ljepotica u kojoj se igra svjetlost sunca i zvijezda odabrala je, kao i svako pristojno biće, potpuno sigurnu kemiju. U njoj nalazimo ples flavonola (kvercetin, miricetin i kemferol) te njihovih glikozida te triterpenskih spojeva građenih od 30+ ugljikovih atoma koje svrstavamo u grupu damarana. Ovakav ples spojeva u sličnoj filozofiji nalazimo i kod zlatnice i doista ove dvije potpuno različite biljke gotovo se koriste za istu namjenu. Breza je kao i kopriva izrazito bogata kalijem i neki smatraju kako je opaženi diuretički učinak ovisan i o njemu. Drugi fenolski spojevi mogu znatno varirati o vrsti. Znanstvenici su probali da li pojedini flavanoli, kada ih izoliraju, djeluju na isti način. Naravno da ne – breza djeluje upravo svojim biokemijskim koktelom. No tu smo priču već davno diplomirali ali ne i razumjeli do kraja. Uobičajena doza oko 8 grama listova dnevno je i ona koja se koristila u klinilkim studijama; a moja je preporuka da dnevna doza bude oko 3-4 jušne žlice suhog lagano ustinjenog lista. Francuski stil fitoterapije voli ju kao biljku kod dosadnih infekcija enterokokima i to je njena specijalnost. Njena je sigurnost velika i ne isključuje druge intervencije, te se smije uzimati i s antibioticima.

Sada, dok izlaze već prvi jaglaci i plućnjaci, biljke pluća, sjetimo se breze kao biljke bubrega. Čak i ako smo zdravi, moglo bi nam pasti na pamet napraviti jednu simpatičnu kuru za bubrege. Ne nužno zbog njih već u ime novih početaka, ono što nam simbolički predstavlja šampanjac za novu godinu, breza nam je simbol prave nove godine. Malo gorčine lista radi prošlih poraza u kojima smo izgubili baš ono što smo i trebali izgubiti, ali puno igre svjetlosti u novim sunčanim danima. Breza nije samo simbol početaka već i učiteljica izdržljivosti u strpljivosti. U kozmetici, čaj lista breze će vam pasti na pamet za ispiranje vlasišta i kao tonik za od zime umornu kožu. Možete ju koristiti i u kupkama, nekoć davno koristila se u njima za bolne zglobove i mišiće. Ruska varijanta je malo žešća – grančice breze služile su u saunama za poticanje cirkulacije i čišćenje organizma, udaranjem po koži.

Comments

comments