Naslovna > ŠETNJA S BILJEM > Četinjače

Četinjače

Četinjače su nam medicini puno toga dale i još će više dati. Ostat će samo dobro. Sve drugo raznijet će vjetrovi po tajgi. Gotovo sigurno, četinjače će nadživjeti i nas kao vrstu. Doći će netko drugi da im se divi. Zbog tih drugih, budućih vrsta koje pišu, vi to drvo sačuvajte i posadite.

Ljudi se vole pohvaliti drevnošću svojih običaja, volimo se pohvaliti svojim dalekim korijenima a primitivniji među nama vole to koristiti da bi istaknuli svoju vlastitu majmunsku važnost i superiornost nad drugima. Jednom godišnje, barem u ovim krajevima, ljudi imaju priliku za pokajanje kojeg nisu niti svjesni. U običaju preuzetom iz davnih korijena predkršćanske Europe, ljudi u ovo doba ukrašuju borove, doduše mahom smreke ili jele a gotovo nikada borove. I dok stavljate šarene kuglice i prisjećate se priča baka, na tren se osvrnite na to što stavljate, njihova je priča toliko daleka da svaka naša ljudska priča ima smiješno kratku povijest. U trenu, fokus vaših očiju s blještavih kuglica neka se preseli dublje i dalje, pogledajte površinu iglica, prođite kroz njihove površinu još dublje, kroz smolaste žile i stanice koja svakak kuca svojim ritmom života, udahnite još dublje i dođite do jezgre i našeg fascinantnog svijeta DNA i RNA.

Kako već priliči u priči doba čuda, probudit ćete se u svijetu drugačijim od ovog, u dobu kojeg danas zovemo Karbon pred 300 milijuna godina. Oko vas je tropska šuma prilično različita od današnjih bukvi. Nikada prije i nikada poslije nije naš planet imao više kisika. Odmah ćete osjetiti navalu energije ali s razlogom: pauci veličine mačke bili su mali primjerci, oni veći bili su preko jednog metra, a slatki vilinski konjici imali su promjer krila od 70cm. Preci stonoga bili su dugački kao automobil. I dok ćete sumanuto bježati naokolo prepoznat ćete, premda pomalo nejasno, poznati prizor. Prve četinjače, još uvijek bez kuglica i lampica. Konačno prizor koji smiruje božićnu karbonsku noćnu moru. Prvi preci vašeg nosača kuglica nastali su zaista davno, imali su prednost što su bili manje ovisno o vodi za razmnožavanje, izmislili su pelud i drugačije sjemenke. Prva prilika za pokajanje, ako ste bili silno oholi zbog svoje drevnosti. Ako ste ikada uopće bili oholi zbog bilo čega.

Da bi bili toliko dugovječni, očito su naše drage četinjače morale imati ono «nešto». Imale su i imaju, tek smo kasnije shvatili. U korama mnogih četinjača nizaju se spojevi koje zovemo oligomerni procijanidini satkani od niza polifenolnih molekula, sliče na malu zimsku čarapicu. Tako je nastao slavni Pycnogenol za koji su neki od vas čuli, te niz sličnih prirodnih lijekova baziranih na borovima. Oni su zaštitinici krvnih žila ali i cijelog organizma, antioksidansii koji su daleko iznad klasičnog smisla antioksidansa, jedne od molekula možda ne dužeg ali kvalitetnijeg života. Nekoć su bile čista «alternativa», danas su na receptnim blokovima najskupljih europskih liječnika za, fuj fuj naziv, «anti age» medicinu. Njih smo susreli i kod banalno mlađe vinove loze i sjemenki grožđa. Te oligomerne procijanidine sretat ćete u budućnosti koja dolaze daleko češće, baš kao što danas srećete «omege-3».

Sakrivši se od gigantskih paukova u sigurnu sjenu jedne četinjače taman ste mislili kako ste se izvukli no imali ste samo oko 50tak milijuna godina za uživanje u sjeni evoluirajućih i mirisnih četinjača. Odjednom, kisika je bilo sve manje, a tlo oko vas je počelo podrhtavati. Daleko, na mjestu današnjeg Sibira, planeta je doslovce puknula i enormna količina lave se prolila, nastali su sibirski trapovi. Uz sve to skupa možda je frknula i koja kometa. I možda je gomila metana iz dna oceana izletila van. Svijet je bio kuhan i ugušen, nakon velikih paukova ova božićna mora se nastavlja. 90% svega je uginulo na planeti u nečem što ćemo kasnije nazvati permsko izumiranje. Naše vesele četinjače zajedno s precima ginka protrljale su grančice od vesela i rekle: ajme koliko novih prostora za rast.

Koji imuni sustav preživjeti to sve, zar ne? Duboko u američkim šumama jedna je ekipa šumarskih znanstvenika očajavala nad prilično «nekvalitetnim» drvetom ariša a onda je shvatila da ta bijela tvar iz njega, veliki spoj sastavljen od arabinoze i galaktoze, nama ljudima silno paše. Taj arabinogalaktan potiče ljudski imuni sustav kao što to i rade slavni beta glukani ali i hrani bakterije – ponaša se kao prebiotik. Ja jako volim biljke s inulinom ali u odnosu na četinjače ona je proizvod botaničke mlađarije iz obitelji Asteraceae. Zaigrana djeca su nam dobra, ali mudre četinjače to rade sa stilom i dubinom – arabinogalaktani se za razliku od inulina prilično sporo razgrađuju od strane bakterija, manje nadimaju i ugodnija su za korištenje. Prebiotike i tvari koje djeluju na imunološki sustav iz četinjača tek smo počeli otkrivati, u vremenu kojem primijenit će ih se još puno.

U sjeni svoje četinjače preživjeli ste najgore izumiranje na planeti. Čestitam. U turbulentnom trijasu gledali ste razne guštere oko vas ali vas nisu smetali. Sve dok niste vidjeli glavu veličine vas samih. Ne bojte se, to su samo sauropodi, simpatični dinosauri od preko 100 tona. Zavoljeli su i oni četinjače. Puno su ih i papali. Treba poslušati tu dinastiju koja je vladali desecima milijuna godina. Iglice ne jedemo premda od mladih iglica bogatih vitaminom C radimo sirup, ali smo zavoljeli fine sjemenke pinjole koje su vrhunska delicija u raznim tjesteninama i umacima. Dinosauri su nas naučili kako te sjemenke su bile omiljene kod njih i kao izvor masnih kiselina koje životinje ne mogu same stvoriti. Ulja sjemenki različitih četinjača, od borova do cedrova, bogate esencijalnim masnim kiselinama polako polako dolaze na naš stol, premda im je cijena još uvijek paprena.

Vaš nosač kuglica odlučio vas je odvesti dalje i dalje. Na sljedeće izumiranje krajem krede kada su otišli svi dinosauri osim ptica nećemo se ni obazirati, naravno da su četinjače to prošla s osmjehom. U svijetu koji se polako polako hladio četinjače su upoznale radosti snijega. Možda je bjelogorica osvojila umjerenu klimu, ali četinjače su monumentalni osvajači hladnih tajgi. Izmislile su djed mraza.  Našli ste na području današnjeg Sjevernog mora koji su tada bile velike plodne ravnice. Ljeto je već izmakom i gledali ste krda mamuta kao odlaze prema Alpama. Tu u njihovom podnožju provest će u šumama četinjača slasteći se iglicama i njihovim hranjivim sjemenkama. Sjetili su se dinosaura.

Malo vas je začudilo zašto usprkos hladnoći ima relativno malo mamuta koji bi kihnuli, kao u crtiću, iz svojih surli. Specijalisti hladnoće, četinjače, imaju puno prilagodbi. Imaju nevjerojatno otporne stijenke stanica, posebnu regulaciju toka vode ali i – eterično ulje. Premda se eterična ulja četinjača strahovito razlikuju, najčešća su ona koja koja su bogata vrlo jednostavnim spojevima – ugljikovodicima od 10 ugljikovih atoma. Kažu – što smo mudriji to smo jednostavniji. Tako je i s četinjačama. Samo ugljik, vodik i ništa više, i nastali su kultni spojevi koje zovemo pineni. I dok evolucijski balavci poput eukaliptusa stvaraju snažne molekule poput cineola, decentne mudre četinjače odabrale su drugačiji put.

Nagnite se nad vaše drvce. One mirisne molekule su blage i neagresivne, kroz vaš nos ući će duboko u pluća i vaše tijelo. I tek tada, u vašem tijelu, marljivi enzimi će oksidirati pinene u spojeve zbog koji lakše dišete, šire bronhe i povećavaju opskrbu kisika. Mudre četinjače odlučile su nam dati molekule da sami s njima nešto napravimo. Zato se u klasičnoj aromaterapiji eterična ulja za dišni sustav često miješaju o pravilu: jedan eukaliptus globulus plus jedan divan bor. Brza evolucijska mlađarija, eukaliptus, kojeg odmah osjetimo, i mudra četinjača koja će polako odraditi onaj bitni dio posla aktivirajući se u našem organizmu.

Sad se vratite nazad, od doba paukova od metra i mamuta ostale su samo uspomene. Tu ste ukrašeni svim blagodatima civilizacije. Ispod šarenih kuglica i lampica skriva se živo biće koje je prilika za vaše pokajanje ako ste se ikada osjetili nadmoćni ili oholi što ste Homo sapiens, što ste određenog spola, boje kože, nacije ili religijske pripadnosti. Četinjače su nam medicini puno toga dale i još će više dati. Ostat će samo dobro. Sve drugo raznijet će vjetrovi po tajgi. Gotovo sigurno, četinjače će nadživjeti i nas kao vrstu. Doći će netko drugi da im se divi. Zbog tih drugih, budućih vrsta koje pišu, vi to drvo sačuvajte i posadite.

Comments

comments