Naslovna > ŠETNJA S BILJEM > Crna bazga

Crna bazga

Kad sam bio malo dijete, teta mi je ispričala legendu o bazgi. Bazga voli rasti kao za inat, rekla je, na mjestu gdje su loše energije podzemnih voda i pretvara ih u vlastitu ljekovitost. Grm bazge rastao nam je na rubu vrta i vjerovala je kako nas ona čuva od kradljivaca i ljudi loše volje. Nikad nisam bio siguran da li je to bila istina, ali jedna stara obitelj preživjela je turbulentno XX. stoljeće. Naš vrt je u postratno doba iza drugog svjetskog rata bio nacionaliziran točno do tog grma bazge. Koja slučajnost.

U temeljima svih legendi uvijek se nalazi kamen istine. Cvijet bazge u narodnoj medicini bio je dijaforetik, sredstvo koje potiče znojenje kod vrućice, a plod bazge koristio se kod akutnih dišnih infekcija. Tetina legenda o bazgi i podzemnim vodama i znojenje koje će nam pomoći da se izborimo s infekcijama odjednom postaju mit i istina koje se isprepliću u priču dostojne Ivane Brlić Mažuranić.
Druge vrste bazge
Crna bazga (Sambucus nigra), najpoznatija od svih, nije jedini član ovog roda. Kod nas rastu još dvije vrste. Prva je planinska ljepotica crvena bazga, Sambucus racemosa koju nalazite u planinskim krajevima Hrvatske. Rijetko kada ćete se zabuniti : njen cvijet je daleko skromniji, grozdast je, žuto zelen, a kasnije plodovi imaju vrlo karakterističnu crvenu boju. Ona se najmanje koristi u tradicionalnoj medicini, njeni sirovi plodovi čak i kuhani nisu ukusni, no navodno su ju vikinzi koristili kao eliksir snage. Ne preporučam, pobjeći ćete iz kuhinje već tijekom kuhanja. Druga vrsta roda bazge je abdovina, Sambucus ebulus. Premda je izgledom vrlo različita od crne bazge, cvjetovi i plodovi sliče crnoj bazgi. Za abdovinu kruži fama kako je otrovna. Njeni plodovi doista mogu izazvati mučninu, no kuhani su se koristili u narodnoj medicini kao tonik za osnaživanje organizma kod infekcije te kod anemije.
Crna bazga inspirirala je puno narodnih vjerovanja. Zajednička poveznica svih tih vjerovanja je njena zaštitnička uloga. Zato je bila rado viđena biljka dvorišta, a njene suhe grančice stavljale su se blizu ulaza u kuću kako bi štitile ukućane. Navodno je bila i čuvarica « drugog » svijeta : povezivala je uspon snage života (proljetni cvijet) i njegov kraj koji vodi umiranju (jesenski tamni plodovi). Zaspete li u sjeni bazge, kaže legenda, sanjat ćete vilinsku zemlju, ideal ovog svijeta kakav je trebao biti da se nisu umješale sile zla. U fitoterapiji koriste se i cvijet i plod.
Cvijet bazge
Reklama cvjetovima bazge nije potrebna jer su ostali još jedna od rijetkih uobičajenih samoniklih delicija. Sirup cvjetova bazge ljetna je poslastica za osvježenje. Ipak, osim za sirupe, mudro je ubrati nešto cvjetova i osušiti ih za vruće čajeve jesenskog i zimskog perioda. Cvijet bazge odvajkada se koristio kao dijaforetik, sredstvo koje potiče znojenje. Još rano u XX. stoljeću istraživači su bili zaintrigirani ovom tradicijom i kreirali su prve kliničke studije još dvadesetih godina. Gledajući kroz prizmu povijesti medicine kreirali su vrlo zanimljiv placebo : vruću vodu te mjeriili koliko čaj bazginog cvijeta potiče snažnije znojenje od vruće vode. Slična studija ponovljena je gotovo četrdesetak godina kasnije i doista, cvijet bazge povećava aktivnost žlijezda znojnica te posljedično lučenje znoja. Danas ovakvo djelovanje zvuči anakrono ili zastarjelo. U doba kada nije bilo snažnih antipiretika, osim kore vrbe i suručice, pojačano znojenje doista je pomagalo u bržem smanjenju povišene tjelesne temperature. U doba kada odmah posežemo za lijekovima protiv povišene tjelesne temperature čim nam ona poraste, zaboravili smo kako povišena tjelesna temperatura služi za prirodnu obranu od infekcije i dio je normalnog tijeka bolesti.
Narod je uvijek bio mudar iskustveno odabrati biljke višestrukih mehanizama djelovanja. Kada bi farmakologija cvijeta bazge stala samo na znojenju ostali bismo skeptični. Tradicionalna primjena cvijeta bazge objašnjava se i njegovim protuupalnim djelovanjem. Naime, u ranim fazama infekcije tijekom vrućice imunološki odgovor organizma postaje doslovce prejak te počinje uništavati i zdravo tkivo i smetati cijelom organizmu. To se pogotovo odnosi na “oksidativni prasak”. Kako bi nas obranili od opasnih mikroorganizama, neutrofili, male krvne stanice, iskrcavaju u inficirano tkivo radikale – vodikov superoksid, peroksid, čak i – varikinu, hipokloritnu kiselinu koje stvaraju tim oksidativnim praskom. Ponekad brate u tome pretjeraju, pa je mudra bazga našla način da malo, psst, to smiri ako neutrofili pretjeraju. Bazga nas je davno naučila kako snaga bez kontrole ne znači ništa i taj smo koncept stišavanja pretjerane akutne reakcije prenijeli i u modernu medicinu i moderne lijekove. Možda vam je samo neobičan ako ste naviknuli na marketing imunostimulatora. Tjeraj, tjeraj i ubrzavaj, pa kud puklo da puklo.
I priroda i mi, i tradicionalna i moderna medicina daleko su mudrije od takvih razmišljanja.
Najzanimljivije je to što nismo sigurni koji su točno spojevi zaduženi za djelovanje cvijeta bazge. Znamo kako cvijet bazge sadrži flavonoide poput rutozida, derivate hidroksicimetne kiseline, te triterpene amirine. Premda je nekim od tih grupa spojeva utvrđeno protuupalno djelovanje, vjerojatno je baš njihov « koktel » zadužen za poticanje znojenja. Karakterističan miris cvijeta bazge potiče od eteričnog ulja koje je konzistencije mekanog maslaca.
Vrlo često se cvijet bazge zbog ugodnog mirisa koristi kao korektor okusa u čajnim smjesama, vrlo često kod čajeva laksativa te čajeva za dišni sustav. Doza čaja je bitna : 5g suhog cvijeta prelije se s 2 dcl kipuće vode, ostavi desetak minuta, procijedi i pije dok čaj još vruć. Spravlja se svjež tri puta dnevno.
Plod bazge
Jeste li ikada spravljali sirup od ploda bazge ? Prava delicija. Zapamtite samo kako plod bazge, kao i svi članovi svog roda uključujući i crvenu bazgu i abdovinu, sadrže spojeve koje nazivamo cijanogeni heterozidi. To su sambunigrin, prunazin i slični spojevi i koji mogu izazvati mučnine. Kuhanjem oni se raspadaju i plod bazge postaje poslastica, ne samo za sirupe već i pekmeze, umake čak i vina. Karakteristična tamna boja plodova bazge potječe od spojeva antocijana. Anotocijani daju intenzvinu boju bobičastom voću i pokazuju niz pozitivnih efekata na ljudski organizam, uključujući i zaštitu krvožilnog sustava te povoljan utjecaj na metabolizam. No, antocijani sambucin, krizantemin i sambucijanin skrivali su jednu malu tajnu za koju će trebati stoljeća otkrivanja. Plod bazge krajem XX. stoljeća bio je skoro zaboravljen u fitoterapiji. U narodnoj medicini koristio se slično cvijetu bazge kod akutnih infekcija dišnog sustava. Koristio se i kao sredstvo za snaženje organizma, pogotovo djece. Opravdano ili ne, no plod bazge sadrži prilično visoke razine folne kiseline i možda je to jedan od razlog tradicionalne primjene. Devedesetih godina otkriveno je kako aktivne tvari (vjerojatno antocijani) iz ploda bazge sprječavaju in vitro prijenos i umnožavanje virusa gripe. Takvih objavljenih rezultata za prirodne spojeve ima i previše, no dvije dobro dizajnirane kliničke studije u pacijenata s gripom pokazale su kako postoji poveznica između in vitro i kliničkih efekata. Ova opažanja objasnile su i narodnu tradiciju korištenja, jer nam do tog trena nije bilo jasno koji je smisao korištenja ploda. Odjednom, od biljke pekmeza i sokova bazga je postala planetarno popularna u doba strahova od ptičje i svinjske gripe.
Mehanizam djelovanja ploda crne bazge pokazuje suprotno djelovanje od cvijeta bazge. I dok cvijet bazge smiruje pretjeranu imunološku reakciju, plod bazge potiče onaj dio imunološkog sustava koji je zadužen za « prvu linju » obrane od opasnih mikroorganizama. Stoga je plod bazge dizajniran u prevenciji i ranim fazama infekcije, a cvijet bazge je specijalist smirenja pretjeranih simptoma poput vrućice.
Čuvarica vrata koja vode prema drugom svijetu, mehanizam djelovanja bazge povezuje pripremu, spremnost na infekciju i smirenje kada infekcija prouzroči presnažan imunološki odgovor. Temeljima narodnih legendi dodali smo još nekoliko kamena istine. Tko zna koliko ćemo takvih kamena još naći u budućnosti. A za mene bazga ostaje ona smirena gospođa koja je čuvala vrt moje obitelji. Kad ih vidim sjetim se tetinih legendi. Ja se nadam da su istinite, i nadam se da ima grmova bazge koliko ima ljudi na planeti…

Comments

comments