Naslovna > ŠETNJA S BILJEM > Čvorasti strupnik

Čvorasti strupnik

Planeta Zemlja živi je organizam, njene tektonske ploče se spajaju i razdvajaju u polaganom ritmu koji nas podsjeća koliko smo mi prolazni. Prije 2 milijarde godina svi su kontinenti bili spojeni u superkontinent Kolumbiju. Raspao se, a potom, taman negdje kad je zemlja prolazila fazu “zamrznute lopte” i kad su ledenjaci dosezali do ekvatora, spojili se poonovo u superkontinent Rodiniju. I ona se raspala pod utjecajem nazamislivih sila da bi taman pred eru dinosaura nastala Pangea.

Možda kontinenti nisu samonikle jestive biljke, ali nas podsjećaju kako je život našao puno načina da komunicira i izmjenjuje iskustva. Kažu da smo nastali kao intelektualno superiorna vrsta samo zbog toga da se znanjem divimo neobično ugodnim akordima planete Zemlje.
Priča počinje u pustinji Namib i Kalahari. Duboko u pješčanom tlu pušta svoj ogroman korijen vražja kandža, harpagofit, Harpagophytum procumbens, Pedaliaceae. Gorka biljka čiji su aktivni spojevi iridoidi, među njima već i kulturološki poznati harpagozid i harpagid. Biljka “loših zglobova”, osteoartritisa i ishabanih hrskavica.
Iznenada smo u vrtovima naše prirode. Toliko daleko od egzotične Kalahari pustinje. Veže ih jedna nit. Harpagozid. Čvorasti strupnik, Scrophularia nodosa, Scrophulariaceae neobična je replika kemijskog sastava vražje kandže: flavonoidi, harpagozid, harpagid, aukubozid, katalpol. I bez veće botaničke srodnosti, razdvojene milijunima godina, razvile su toliku sličnost koja je meni iz nekog razloga – dirljiva.
I dok je vražja kandža postala medijska zvijezda, čvorasti strupnik ostao je tihi i mistični pustinjak gredica vrtova i potoka naših krajeva. Nitko se za njim ne obazire. Netko tko pamti nekim nevidljivim korijenom zajedništvo Pangee i u sebi i uz potok negdje nosi sjećanje na velebne pustinje, onda ima u sebi strpljenja da ga prepoznamo. Vražja kandža se svojim kandžama prima slonovima za noge, valjda se tako agresivno i primila svoje (opravdane) slave. Čvorasti strupnik je stari pustinjak koji nas ne traži nego čeka da mi zaslužimo naći njega.
Čvorasti strupnik, kao kemijski brat harpagofita, odavna se koristio kao pomoć za bol zglobova i u farmakološkom smislu jedini stoji uz bok slavnoj vrbi i njenoj kori. Zanimljivo, manje gorak od vražje kandže; koristi se cijeli nadzemni dio biljke, list i cvjetovi. Čaj od dvije jušne žlice, oko 10g suhe biljke dnevno pomalo je tradicionalno postavljena doza. Pustinjak, ah pravi pustinjak, sasvim je tradicionalni i za razliku od harpagofita i vrbe nema kliničkih studija. Pustinjak će i to jednom dočekati.
Pustinjak je dotaknuo mnoge i bio zaboravljen. Nekoć je bio lijek za skrofulu, tuberkulozu limfnog sustava. Danas smo na tu bolest zaboravili i tko zna hoćemo li je se sjetiti. Bolne menstruacije, što i očekujemo od kemijskog brata harpagofita, ali i kožne upale, čak i crvenila od sunca, psorijaza, a kao svaka poštena biljka s harpagozidom, i blagi ubrzavatelj rada žuči. Danas smo u fitoterapiji postali mudriji od puste nabrajaljke.
Bio sam svojedobno skeptičan – da li je to samo “paper moon” ili stvarnost. On je ipak stvaran, mali pustinjak tjera nas da i mi lakše hodamo.
Dijelimo se po boji kože, nacijama, regijama, uskoro i po katovima i bojama kuća i dužini obrva. Za duhovnu djecu Kolumbije, Rodinije i Pangee, vražju kandži i čvorasti strupnik, baš smo male čimpanze koje se mlate štapovima, prepune taštine za veću ludnicu.
Zato toliko malo ljudi zna za čvorasti strupnik. Nismo ni zaslužili. Saznanje kako je naš domaći vrt prirode vezan za Kalahari i Namib za mene je toliko utješna misao.

Comments

comments