Dimnjača

Fumus terrae, dim iz zemlje, pomalo je zagonetni naziv cijelog jednog roda biljaka. Naziv koji se vjerojatno pojavio iz u XIII stoljeću, navodno zbog dva razloga. Sok svježe biljke može izazvati suzenje očiju, kao i dim. Prema nekima, možda je ime dobila po finim sivkasto zelenim listićima koji izdaleka izgledaju kao fini dim koji izlazi iz zemlje.

Najpoznatija članica ove biljke je ljekovita dimnjača, Fumaria officinalis, Fumariaceae, nazvana još dimljača, dimnjavica, morski pelin, mali pelinak, mačja krfulica, rusnica i rusno zelje. Francuski: la fumeterre officinale, pied-de-Célin, engleski: common fumitory, earth smoke; njemački: der Gewöhnliche Erdrauch, der Gemeiner Erdrauch.
Dimnjačom evo prvi puta kršim osnovnu temu grupe, a to su prehrambene biljke. No, činim to s razlogom: dimnjača je biljka probavnog sustava a djelovanjem na probavni sustav pomaže i ostatku organizma. Neki su ju u grupi već spomenuli kao biljka koja pomaže kod prejedanja, no nema smisla da ju pamtimo samo po tome. Drugi razlog zašto sam odlučio s njom napraviti prvi iznimak je nepravda zaborava. Vidim ju kako u Dalmaciji cvjeta pred ljeto uz pomidore i kako ju čupaju kao korov. Prava šteta. U zemlji punoj ogorčenosti sigurno je potrebna biljka koja pomaže organu kojem ogorčenost najviše i smeta a to je žučni mjehur. Kad ne znamo tko smo (jetra) doista ne možemo znati ni koje nam je mjesto (žučni mjehur).
Ako je general glup (jetra), onda i vojnik puca na slijepo (žučni mjehur). Zdravi ego uvijek mora imati temelje dublje od središta zemlje i grade se svaki dan još dublje, ako nema, svi su nam krivi, svi su glupi, svaka vlada, svaki pokret, svako mišljenje, svaka različitost razlog je prosipanje životne gorčine, žuči.
Zbog opće ogorčenosti oko nas i u nama, dimnjača raste svugdje gdje se okrenem. Na zgradi u Splitu. Na parkiralištu u Dubrovniku. Prava je šteta što je nema na kontinentu. Uspije u životu onaj tko gorčinu pretvori u mudrost i radost. Slično je napravila dimnjača u kemijskom smislu. Dimnjača je biljka bogata izokinolinskim alkaloidima (0,3-1,3%). Alkaloidi su ne baš omiljene molekule u “sigurnoj” fitoterapiji jer su to mahom molekule jakog djelovanja, snažni lijekovi kojima učas ljekovita doza može postati toksična. Mudrost dimnjače je što je i ovim specijalnim jedinicama biljne biokemije, legiji stranaca u biljnom svijetu, dala duh sigurnosti.
Ima li bolje vojske u čiju se smirenost, lojalnost, pa čak i humanost možeš pouzdati a ne bojati se državnog udara? To je napravila dimnjača, njeni alkaloidi su u odnosu na druge legije stranaca neobično sigurne, kao stvorene za biljku koja raste uz pomidore. Mudrost specijalnih jedinica dimnjače neobično je kompleksna i zadivljujuća.
Ona pojačava tonus mišića probavnog sustava što bi naizgled bilo loše ako nas muče grčevi. S druge strane, ti ljekoviti spojevi smanjuju snagu (amplitudu) stezanja mišića probavnog sustava. I dok su biljke poput stolisnika ili matičnjaka “opuštajuće”, dimnjača nam povećava efikasnost “tranzita” ali i umanjuje potencijalne grčeve.
U djelovanju na žučni mjehur dimnjača je također korak mudrija. Imamo cijelu vojsku biljaka koje djeluju koleretično odnosno potiču lučenje žuči, poput artičoke. Dimnjača je amfokoleretik. Ako je lučenje žuči preveliku, smanjit će ga, ako je premalo, povećat će. Zvuči gotovo nestvarno. Dimnjača nije regenerator jetre kao sikavica ali pomaže izlučivanju tvari koje se jetre dobro pomučila transformirati. Ona i smanjuje formiranje žučnih kamenaca i uz lijek Rowachol jedna je od rijetkih biljaka koje se uz određenu mjeru obazrivosti koriste kod žučnih kamenaca. Dimnjača je biljka koje se koristi, zanimljivo, i kod ljudi nakon uklanjanja žučnog mjehura kako bi im se smanjile tegobe.
I kao da joj to nije dovoljno, stoljećima se koristi kod kroničnih ekcema i atopije te pruritusa (svrbeži kože) iznutra kao čistač organizma, za što ju i dan danas preporučaju u Europi u SAD-u. Ona je time treća biljka, pomalo zapostavljena, koja djeluje na kožu iznutra kroz probavni sustav; druge dvije su daleko poznatije – čičak i divlja maćuhica. Njena dnevna doza je oko 6 grama dnevno, odnosno čaj od 2 čajne žličice koji se svježe spravlja 2-3x dnevno. Naravno koristi se i u ekstraktima.
Dimnjača je biljka probavnih tegoba s izvorištem u žuči.U fitoterapiji najlakše dati “recept” a najteže odrediti što je doista problem. Loša probava – koji široki termin! Ali ona može biti izazvana lošim radom želuca, jetre i žuči i gušterače, crijeva. I dimnjača ne koristi kod svih uzroka. Evo jednih od znakova manjka stvaranja žuči: umor poslije jela, jutarnje mučnine ili jutarnji manjak apetita i obložen jezik; osjećaj nadustosti 15-20 minuta nakon obroka. Zbog toga dimnjača zna pomoći i kod migrena povezanih s probavnim sustavom.
Dimnjača je biljka kemijske legije stranaca s manirima švedske diplomacije i sofisticiranosti i preciznosti njemačke tehnologije, biljka koja možda i mudrije od nas procjenjuje što stvaramo previše ili premalo. Toliko puno u tako maloj biljci koju čupaju kada izraste uz pomidore.

Comments

comments