Naslovna > ŠETNJA S BILJEM > Divlji kesten

Divlji kesten

Ako vam se čini kako je divlji kesten samo bezvezno parkovno stablo kojeg trpimo u fitoterapiji zbog djelovanja na venski sustav, prisjetite se dnevnika Anne Frank. Nekim biljkama je BILO SUĐENO da budu rašireni ljudima jer su i ljudi dio prirode. Možda je kesten i znao koji dio u ljudima može izliječiti, a to nisu samo vene.

Jeste li čitali dnevnik Anne Frank? Gotovo svi, premda mi se čini da nismo ništa iz njega naučili. U tom dnevniku zanimljivu pažnju iz svojeg skrovišta Anna posvećuje jednom «običnom» stablu. Put tog stabla bio je dug i pomalo podsjeća na put ginka. Divlji kesten (Aesculus hippocastanum) pripada obitelji Sapindaceae kojoj pripada i egzotično voće liči. Englezi ga zovu horse chestnut jer je otrovan za konje, a francuzi ga zovu marron d’Inde («indijski kesten») jer su ga neko vrijeme krivo tražili na sjeveru Indije.

Divlji kesten nije naša samonikla biljka. On je samonikli na području Grčke, te dijelom Albanije, Bugarske i Turske. Divlji kesten je bio biljka u nestajanju, nekoć proširen Europom povukao se tijekom ledenog doba na svoje utočište na jugu. Kao i ginko otkrili su ga ljudi. Smatra se kako je austrijski ambasador pri tada već turskom Konstantinopolu krajem 16. stoljeća presadio prva stabalca u Beč, a početkom 17. stoljeća presađuje se i u Pariz. Slavni turistički Jardin de Tuilleries u Parizu prvi se mogao pohvaliti ukrasnim drvoredom divljeg kestena. Njegov uspon od tada bio je munjevit. Prekrasni proljetni cvjetovi, oku ugodni listovi u obliku dlana, krasni smeđi plodovi u jesen, bio je ljubimac europske parkovne arhitekture i proširio se cijelim svijetom. Uz ginko, jedan je od rijetkih primjera biljaka koje su se raširile, a ne nestale zahvaljujući zahvaljujući čovjeku.

U XX. stoljeću otkrili smo i njegova medicinska svojstva. Svoje djelovanje mahom duguje saponozidima. Saponozidi su velike molekule koje prepoznajete na – cesti. Kada se u jesen vozite po lokvama uz drvored kestena, moći ćete zamijetiti pjenu na lokvicama. Osim zbog motornog ulja, to je i zbog saponozida kestena koji se pjene. Tih saponozida ima puno, više od 40 molekula koje olako nazivamo jednim imenom «escin». No, oni nam u organizmu nisu bitni kao deterđenti koji čiste. Osim saponozida, smatramo kako i kumarini (slično kao u žutom kokotcu) te dijelom flavonoidi odgovorni za učinak. Svi znamo da je divlji kesten «lijek za vene» odnosno za kroničnu vensku insuficijenciju, ali smo rijetko kada svjesni zašto djeluje. Biljka koja je svoj put započela iz nemirnog Balkana i ambasadorskog Konstantinopola morala je kao svaki pravi vješti ali etični političar i diplomat balansirati više mehanizama djelovanja. Jedan od njih je stezanje pretjerano raširenih vena, venokonstrikcija. Drugi mehanizam je sprječavanje propadanja finih vezivnih molekula zbog loše venske cirkulacije. Prvo smo otkrili kako sprječava propadanje hijaluronske kiseline (za koju ste svi čuli) i koja daje tonus i elastičnost tkivu. Spriječit će i propadanje finih molekula (proteoglikana) koje daju čvrstoću krvnim žilama. Treći mehanizam počiva na smanjenom «bijegu» tekućine iz malih venula u tkivo. Zabot toga što smo mu spriječili propadanje i proširili ga na kontinente kojima nikada nije ni pripadao, divlji kesten zahvalio se sprječavanjem propadanja ljudskih molekula. Poetična pravda u pozitivnom ozračju.

U narodu poznata je rakija od ploda kestena, plodovi bi se razrezali i držali dugo u teglama s rakijom koja bi se prelila do vrha kestena. Polako bi se otpuštale aktivne tvari a ta rakija, razblažena, koristila za umasiravanje kod venskih tegoba. Ipak, kesten je prije svega biljka koju bi trebalo uzimati i iznutra, a nezgoda je što tinkture i čajevi baš nisu jasne doze. Stoga je u ovom slučaju posegnuti za gotovim pripravcima, no treba paziti da dnevna doza tog pripravka sadrži 50-150mg escina dnevno. I treba paziti na patvorine, toga ima na pretek.

Anna Frank je svoje drvo divljeg kestena odvela u sjećanju u Auschwitz a kasnije u Bergen-Belsen gdje je umrla vjerojatno od tifusa. Njeno drvo nadživjelo ju je točno 65 godina kada je oluja srušila već izmučeno i staro stablo. Dobro je preživjelo kada je u sjećanju jedne djevojke svjedočilo o nezamislivoj patnji. Pet godina prije od stabla Anne Frank su se skupljali kesteni i nisu poslužili za spravljane rakije. Od njih nastala su mlada stabla poslana su na sve strane svijeta, uključujući i park Anne Frank u Parizu i memorijalne centre u SAD-u. Čudni smo mi ljudi. Spremni smo kreirati nezamislive patnje drugima, a opet smo sposobni izdignuti se iznad vlastitog primitivizma i mržnje kroz jezik – prirode.

Pogledajte svoje vene, poput najvećeg premreženog autoputa koje zajedno s limfom, svojim sestrinskim sustavom, odvode tekućinu i stanice nazad u srce iz tkiva. Simboliziraju puno toga, našu povezanost s drugima, našu strahovitu patnju koju sami sebi i drugima zadajemo, ali i našu empatiju i sposobnost prihvaćanja. Kao što vene prihvaćaju krv iz tkiva i svakojake tvari koje to tkivo kao nusprodukt metablizma stvara, tako smo i mi sposobni prihvatiti druge. Različitosti. Čak i smeća. I odvesti ravno u srce.

Comments

comments