Naslovna > ŠETNJA S BILJEM > Glukozinolati

Glukozinolati

Da li volite brokulu? Kupus? Razne rotkvice? Na meniju čestu nam završe “kupus-like” biljke, pogotovo razne članove obitelji Brassicaceae, od roda režuha (Cardamine) do potočarke (Nasturtium). I dok olako razmišljamo o tim biljkama samo kao ukusnoj (nekima i manje ukusnoj) hrani, treba se zahvaliti ovim biljkama na tektonskom zaokretu koje su izazvale u percepciji “antioksidansa”. Kao što smo tuštu zahvalni na razumijevanju važnosti omega-3 kiselina u prehrani, tako su razne “sumpraste” Brassicaceae zauvijek promijenile ljudsku površnost u percepciji antioksidansa.

Ne znam kako vi, ali ja sam generacija na koju je utjecala ideja kako su antioksidansi super; pogotovo potaknuti idejama Linus Paulinga. Uzimaj gomilu vitamina C, karotena, vitamina E… Dan danas ljudi jurišaju za njima u ljekarnama. Ljudska besmrtnost bila je nadohvat ruke, samo zaštiti svoju DNA i proteine od opasnih radikala, i živjet ćemo ako ne vječno onda barem preko 100 godina. I onda smo pali u depresiju; jedan po jedan utvrde ideje antioksidansa su padale. Shvatili smo kako su prooksidansi bitni, kako životinje, paradoksalno, duže žive ako imaju više prooksidansa. Za dva udaljena pola mišljenja trebalo je naći ekvator na kojem se sastaju.

I onda su došle sve naše brokule, režuhe, crne i crvene rotkve i potočarke i elegantno nas naučile kako je jedino bitno shvatiti kako priroda nije jednostavna ali je zato prelijepa. Nitko ne dvoji kako nam trebaju antioksidansi ali nismo znali kako to pobogu organizam zna da je nešto u njemu “oksidativno”. Tu nas je naučio sumpor. U našim stanicama skriva se maleni trio: Cul3 (kod francuza to smiješno zvuči jer znači tri stražnjice), Keap1 i nrf2. I Cul3 i Keap1 zajedno drže u zarobljeništvu nrf2. Keap1 sadrži sumpor. Gomilu sumpora kao -SH. I čim porastu prooksidansi, sumpor se oksidira. Keap1 tada odluči pustiti iz zarobljeništva nrf2 i u svojoj slobodi on odmah nasjedne na DNA i započne “šibati” stvaranje antioksidativnih enzima kao na traci – različite enzime koji koriste glutation primjerice.

Tada smo shvatili kako su glukozinolati iz Brassicaceae najsnažniji aktivatori nrf2, neovisno o stanju “prooksidansa” u stanici. Jedini koji djeluju i fiziološkim razinama koje postižemo kroz običan obrok takvih namirnica.

Linus Pauling tvrdio je kako su organizmu potrebne nadprosječne količine antioksidansa. Brokule i režuhe naučile su nas kako je pametnija strategija regenerirati te antioksidanse. Razni enzimi koje one aktiviraju pomažu nam regenerirati sve, od vitamina C, koenzima 10 i druge.

Kada sljedeći put pogledate na policama razne antioksidanse, kada pijemo limunadu zbog vitamina C, uvijek se sjetite potočarki, režuha i brokule. Antioksidansi su greda organizma, ali nosivi stup antioksidansa su one tvari koje potiču vlastite antioksidativne enzime.

Tim dragim biljkama smo danas zahvalni što “antioksidanse” gledamo u dvije kategorije: one koji su biokemijskom funkcijom antioksidansi, i oni koji potiču vlastite antioksidativne enzime i time regeneriraju antioksidanse iz hrane. Našli smo mirovni pakt koji je pomirio sukobljene strane: antioksidansi su bitni, ali “prooksidansi” će (u umjerenim količinama) potaknuti još snažniji odgovor zaštite organizma. Ambasador koji ih je pomirio su naše Brassicaceae. One su i spasile sport i planinarenje kao zdravu naviku, inače bi zbog stvaranja prooksidansa kod fizičkog napora čak i takve aktivnosti postale neželjene u zdravstvenim smjernicama.

Hvala im, zauvijek. I siguran sam da će nas još u godinama koje dolaze naučiti nešto novo.

Comments

comments