Jetrenka

Hepatica nobilis L.

Jean Jacques Goldman je u pjesmi za Celine napisao „Oh je donne ma place au paradis si l’on m’oublie sur Terre, encore hier.“, „O dajem svoje mjesto u raju ako me se zaboravi na Zemlji još jučer“. Jedan dio jetrenke to pjeva, jedan dio zna da neće biti zaboravljena nikada. U tom je veličina biljke kao i čovjeka.

Da li je život estetski užitak ili vječito traganje? Kamo sreće da su dvojbe uvijek tako slatke. Jedna mala proljetnica postala bi zaboravljena biljka da nije jednostavno prelijepa, odvlači pažnju svojim savršenim ljubičastim cvjetovima čija se savršenost gubi u sitnim fraktalima do kuda seže oko. Ljudi velike fizičke ljepote uvijek žive u riziku da ih se percipira kao objekt čiste estetike ili požude, što je i usud naše jetrenke, osvajateljice foto natječaja makro fotografija i obiteljskih albuma.

U fraktalima cvjetova jetrenke razvijaju se priča za pričom. Pri njen naziv – jetrenka (Hepatica nobilis = Anemone hepatica). Budimo realni, premda se jetrenka koristila kod bolesti jetr i žuči i ponegdje se još uvijek koristi, nju su davno pretekle druge biljke jetre. Njih je ionako i previše premda svaka od njih ima svoje mjesto u bolestima jetre – od dimnjače, artičoke, sikavice, korijena maslačka, preko egzotičnijih biljaka poput dezmodija (Desmodium adscendens) i bolda (Peumus boldus), pa sve do vrlo egzotičnog kutkija (Picrorhiza kurroa). Što je to nedostajalo jetrenki? Obilje povijesti narodne medicine ali gotovo fascinantna lijenost znanosti u dešifriranju njene kemije, sve do današnjih dana cijeli svijet njene kemije ostaje na nekoliko rijetkih objavljenih radova. Nedostaju nam i istraživanja u modernom smislu. Treći je razlog pripadnost obitelji Ranunculaceae kojoj pripadaju brojne otrovne vrste. Kad sve to zbrojite, možda ćemo razmjeti zašto je jetrenka danas uglavnom proljetnica za fotografiranje. Tu nema ljutnje niti tuge.

Za utjehu, više nego dovoljnu, jest povijest koju nas jetrenka uči. Uz plućnjak i slezenicu jetrenka je zasjela na tron naziva jetre. Mnogi od vas znaju za povijest teorija signatura koji se vuku još od Dioskorida. Teorija glasi – biljka, duh, Bog, ovisno o religijskom i osobnom aspektu vjere, su htjeli oblikom poručiti za što se biljka koristi. Teorija signatura danas nekima bude samo povijesno zanimljiva a njeni veliki teoretičari su bili i slavni Paracelsus te Jakob Böhme i William Coles. Gospina trava koju kad zdrobite pod prstima kao da krvari – stoga se koristi za zacijeljivanje rana, pa i onih psihičkih rana. Jezgra oraha je u obliku mozga pa je ljekovita za mozak – zbog omega 3 kiselina tek smo kasnije shvatili. Ili list ginka sliči na prerezani mozak? List sikavice kao da ima proliveno mlijeko po svojim listovima – zato je sikavica odličan galaktagog, sredstvo za poticanje lučenja mlijeka, u Indiji lijek broj jedan za poticanje dojenja. List plućnjaka sliči na tkivo pluća – pitam se katkad kako su davno znali kako izgleda tkivo pluća čovjeka osim u slučajnim ranama. Ili su obdukcije bile normalna znatiželja čovjeka? Slezenica ima slatkasti korijen, nisu li kinezi rekli kako je slatko okusa cijelog elementa u kojem je slezena? Babin zub ima oblik bodljikavog testisa, to smo već upoznali, a vidac/očenica ima krasno „oko“ u cvijetu koje podsjeća na primjenu u oblozima za oči. I da bolje vidimo bodljikave testise tribulusa da si ne ranimo stopalo.

Jetrenka zaista ima list koji simbolizira anatomsku građu jetre s peteljkom koja glumi žuč i žučni kanal, a stariji listovi na naličju su fascinantno crveno-zelenkaste boje jetre. Sirove. Od tuda i pokušaj davno davno da se jetrenka koristi kod bolesti jetre i tegobe žuči. Nemaju sve biljke takvu privilegiju da sliče na svoju „indikaciju“. Jetrenka je ovdje, po meni, glavna povijesna faca bez obzira što je svaka druga priča lijepa.

Jetrenkin kemijski sastav slabo je proučavan. Znamo da sadrži saponine (velike molekule koje se, neke od njih, pjene, ali njihov udio u listu koji se skuplja je dosta nizak. Zato biljka sadrži flavonoide, sinarin, te derivate kemferola kvercitina. Nisu egzotični. Mnogi članovi daleko poznatijih rodova – Carduus i Silybum iz kojih dolazi i slavna sikavica, sadrži tu klasu spojeva. No jetrenka nas je naučila obrambenom mehanizmu cijelog svog roda. Već smo jednom davno to spomenuli u komentaru. Jetrenka nas je naučila nečem zanimljivom – još su ljudi davno prije kemije empirijski naučili kako su neke biljke najdjelotvornije kao svježe – sjetite se lista trputca na ranama; sjetite se da artičoka je najdjelotvrnija kao svježa pa i ekstrakti bi trebali biti od svježeg lista. Neke biljke, poput krkavine, moraju dapače i odležati, a jetrenka, za razliku od artičoke, mora se sušiti. Inače smeta i iritira, premda nije smrtonosna. Zašto?

Znatan broj obitelji žabnjaka sadrži spoj ranunkulin. Čim se ozlijedi list, enzimi pocijepaju šećer iz molekule ranunkulina i nastaje jako nestabilni spoj protoanemonin. On za čas u dodiru s kisikom reagira u anemonin koji se ponaša kao otrov – no mahom samo iritira sluznicu kako bi spriječio biljojede te čovjeka da ih jedu. Tek u većim dozama može nastati teži zdravstveni problem. Obitelj Ranunculaceae nas je time naučila poštivati ih i ne jesti, a neki članovi te obitelji su napravili daleko snažnije otrove, sjetite se roda jedića (Aconitum) i pronađite u grupi. Anemonin je pak sam nestabilan. Sušenjem biljke se raspada u potpuno neškodljiv spoj. No, ako ste čuli kada svađe da li je jetrenka otrovna ili ne, u biti obje strane su u pravu, ali u različitim vemenskim periodima.

U tradicionalnoj medicini jetrenka se koristila u obliku čaja kao oblog za kožu kod upala i manjih ozljeda, probavnih i dišnih tegoba, ali mnoge druge biljke su joj uzele prioritet. Kažu da je veličina čovjeka u tome da druge ljude potiče na rast i ne stoji im na putu u tom rastu, ne bojeći se za svoju poiziciju. Tako je i jetrenka, lišena oholosti ona se maknula i postala prelijepa osvajačica srca fotografa i planinara. Ako vjerujemo da nam biljke žele reći za što su ljekovite, onda je jetrenka i te kako svjesna da će svoju poziciju učiteljice naziva prema teoriji signatura zadržati u besmrtnosti ljudskog sjećanja. I tko zna, možda i samo možda otkrijemo u njoj još nešto zanimljivo. I ovo što je napravila je puno, dok berete medvjeđi luk odvest će vas fraktali njenog cvijeta jako daleko. Dajte tome vremena i prisjetite se priča jetrenke.

Comments

comments