Kičica

Neke biljke nastale su evolucijski od zajedničkog pretka prije milijardu godina, polako, igrom transpozona, introna, open reading frame-ova, mutacija i brojnih virusa, došle u svoj oblik kakvim ga vidimo danas. To ne vrijedi za kičicu. Ona je došla ravno iz vilinske zemlje jedne tople ljetne noći mladog mjeseca. Dok su vile nosile zvijezde na počinak jedna je ispala iz njihovih ruku i rasula se u bezbroj malih ružičastih zvijezda i zauvijek ostala s nama. Ako ste obazrivi naći ćete trag zvjezdane prašine iza njenih cvjetića.

Kičica (Centaurium erythraea, Gentianaceae), francuski: la petite-centaurée commune, la Petite-centaurée rouge; engleski: centaury; njemački: das Echte Tausendgüldenkraut.
Zašto je onda toliko slatka biljka toliko prokleto gorka ? Zato što je gorko slatkog djelovanja. Izbacili smo iz prehrane okus gorkog, sve je prilično industrijski, slatko, s puno teka i puno pojačivača okusa. Povratak samoniklom jestivom bilju je povratak i finim gorkastim okusima. Okus gorkog refleksno potiče lučenje probavnih sokova, pogotovo u želucu te lučenje žuči jer je to prirodna adaptacija organizma na potencijalno otrovne tvari iz prirode – dosta otrovnih spojeva ima gorki okus. Da li su nas time htjele upozoriti ? Tko će to znati. Pojačano lučenje žuči na gorko pokušava ubrzati i njihovo uklanjanje. No, nisu sve gorke tvari otrov i tako organizam držimo u prirodnom balansu. Šteta da smo gorko još sačuvali samo i amaru ili pelinkovcu. Gorki okus prirodni je prijatelj puno više od probave i vrijeme je da gorko postane IN a ne OUT.
Gdjegod da se okrenemo u našoj zemlji priroda se pobrinula za gorke spasitelje. U primorskim krajevima to je gorki pelin, u planinama to je srčanik, u Južnoj Americi to je boldo (Peumus boldus) a kičica je dostupna svima, mala prilagodljiva ružičasta zvijezda. Kemijski i botanički, ona je brat ponosnog srčanika i kao i on, ima dvije grupe aktivnih tvari. Jedne su manje gorke koje se još osjete kada ih razrijedite “samo” 12 000 puta. Ti spojevi su sverozid i gentiopikrozid. Kako dolikuje vilinskoj biljci bila je vrlo obazriva s dvonošcima koji će ju piti. Druga grupa spojeva, centapikrin i deacetil-centapikrin, gorki su i kada ih razrijedimo 4 milijuna puta no srećom ima ih manje. Rijetko kada razmišljamo da su u svojoj gorčini biljke bile zvjezdano suptilne da održe u balansu i gorke tvari. Taman koliko nam je ljekovito.
Gorčina kičice podsjetnik je na neka pametnija vremena. Prije se u medicini puno pažnje posvećivalo dobroj procjeni da li želučane kiseline stvaramo previše – ili premalo. Imali smo lijekove koji su poticali proces lučenja kiseline a neki su bili i biljne tvari. Danas smo fetišistički usmjereni samo u jednom pravcu. Čim nas zasmeta želudac, čim osjetimo težinu, odmah se posegne za raznim lijekovima koji smanjuju lučenje kiseline u želucu. Kod nekih to je opravdano, ali kod nekih to je upravo suprotno od stvarnosti. Neki jednostavno ne probavljaju efikasno. Pravilna procjena – je li nedovoljno stvaranje kiseline i tzv. funkcionalna dispepsija ili je problem pretjeranog stvaranja kiseline test je iskustva dijagnostičara. Ljudi su bedasti a priroda se oduvijek trudila na jednostavan način pomoći nam u odabiru. Antipod gorkom je slatko. Sladić je biljka pretjeranog stvaranja kiseline. Kičica je biljka osjećaja težine u želucu, osjećaja da nam ručak stoji do večere. Ako podrignemo svoj ručak u 6 popodne, korištenjem tvari koji smanjuju kiselinu dobivamo medalju za bedastoću. Što je prečesto slučaj.
Želudac je organ zemlje prema kineskoj medicini. Zemlja je zadužena, između ostalog, za racionalnu analizu. Analiza znači : razlaganje na manje dijelove kako bismo bolje vidjeli istinu, istinu koja prebiva u sljedećem elementu, metalu. Dobra analiza hrani istinu, zemlja hrani metal. Cijela medijska i politička mašinerija laprdanja ne želi da ju razložite na manje elemente i vidite stvarnu istinu. Nije čudo da su nesvjesno lijekovi koji smanjuju djelovanje želuca toliko društveno popularni. Nije ni alternativa bolja u domeni nesvjesnog, soda bikarbona, poznati lijek za rak zar ne, isto to radi želucu.
Kičica je srećom strpljiva. Dijete zvijezda nije zaboravilo svoje obiteljsko nasljeđe. Zvijezde žive život stvaranja većih elemenata iz manjih. U svom kontrapunktu pomaže nama da razložimo veće elemente u manje. I dok je dimnjača bila biljka grča i biljka zbunjene žuči, kičica je biljka slabog želuca. Logično, ne koristi se kod ljudi koji doista imaju problem pretjeranog stvaranja kiseline, gastritisa i kod čira na želucu. Suptilnosti fitoterapije su velike. Neki ljudi imaju “miješani” problem blagog gastritisa i funkcionalne dispepsije. Možda ćemo tada odabrati biljku poput srčanika, u maloj dozi jer u životinja povećava efikasnost lučenja probavnih sokova ali ne spušta kiselost želuca. Kako pametno od biljaka – starih liječnika, koji se drže načela primum non nocere. Šteta ali ne znamo da li je to slučaj i za kičicu. Antipod, slatki sladić junak je klasičnog gastritisa.
Moć gorkog proteže se dalje od probavnog sustava. Gorke biljke i gorki okus pomažu zdravlju dišnog sustava a da toga nismo ni svjesni. Povećavaju lučenje i izbacivanje sluzi. U novoj modi gorkog okusa samoniklih biljaka time dajemo novu dimenziju – Entschleimung. Prijevod – “desluzivanje” kod ljudi koji stvaraju “previše sluzi” te često imaju dišne infekcije praćene “punim” sinusima i plućima. Stari Heidelberger Pulver u svom je sastavu uvijek imao gorke biljke, a dio filozofije zadržao se na najneobičnijim mjestima. Danas popularni lijek Sinupret, za dišni sustav, sadrži praškove srčanika i kiselica i zbunjuju medicinske djelatnike obrazovane van sustava starih mudrosti.
Čak i u preciznoj njemačkoj fitoterapiji doze su prilično široke, 1-2 čajne žličice u obliku čaja 2-3x dnevno, najbolje prije obroka. Baš kao i aperitivi. No, nekima paše i nakon obroka. Odaberite sami. Premda gorka i djelovanjem na žuč, kičica nije prava biljka “detoksa”. Za to treba kvant drugačijeg djelovanja što su diplomirali artičoka, maslačak, crna rotkva, vodopija i druge. Biljke su nevjerojatno ljubazne jedna prema drugoj. Točno su podijelile sferu utjecaja.
Neki su ovdje rekli kako je kičica jedna od osnovnih biljaka kućne ljekarne. Slažem se. Ona je i hommage gorkom okusu kojeg smo zaboravili. Od želuca i žuči do dišnog sustava, manje mudrosti od ružičastih zvijezda iz vilinskih ruku nismo ni očekivali.

Comments

comments