Liko lipe

Ne očekujem da ćete sada posjeći sve lipe niti da ćemo saditi vrstu Tilia sylvestris, no malo povijesti i sadašnjost fitoterapije drugih kultura nije na odmet. I tko zna, možda vas inspirirati. Do tada, imamo našu zlatnicu i brezu i niz drugih biljaka sličnog djelovanja.

Ništa vam ne govori ime François Domenach? Potpuno logično. Treba se ponekad sjetiti nekih “malih” i anonimnih ljudi koji su značili nešto u povijesti fitoterapije. François Domenach živio je početkom XX. stoljeća na jugu Francuske, u regiji Pireneja. Patio je od bubrežnih kamenaca. Došao je na ideju koja je do tada samo sporadično bila korištena u fitoterapiji. Zahvaljujući podatku istraživača tradicionalnih medicina sjevernoameričkih indijanaca koji su koristili drvo lipe za tegobe bubrega, odlučio je uzeti dio drveta, liko, i koje se nalazi ispod vanjske kore. Na francuskom se taj dio zove “aubier de tilleul” i silno je popularan već skoro jedno stoljeće. Za lipu znamo prije svega po njenom cvijetu, a manje ju znamo po drvetu. Tradicionalno, koristila se vrsta Tilia sylvestris i uglavnom se danas uzgaja u Pirenejima, a najveću reputaciju ima ona u regiji Roussillon departmana Vaucluse. Drvo koje se uzgaja mora biti starije od 20 godina. U kemijskom sastavu ističe se fenolske kiseline, tanini, fraksozid i eskulozid. Liko lipe drenator je bubrega i jetre/žuči. Znamo da djeluje i spazmolitički. Najčešće se koristi u slučajevima bubrežnih i žučnih kamenaca. Malo poznajemo da li druge vrste lipe imaju isto djelovanje. Liko se nasiječe na listiće i kuhaju se 2 jušne žlice na litru vode oko 15 minuta, a potom se pije tijekom dana kao duža kura.

Comments

comments