Metiljke

Metiljke, rod Lysimachia. Puno se spominju jer im je već neko vrijeme doba cvatnje. Najčešće srećete tri. Lysimachia nummularia, metiljeva trava, kosa leđanica; Lysimachia punctata, točkasti protivak, piknjasta metiljka; Lysimachia vulgaris, obični protivak, metiljka.

Dolaze nam iz inače benigne obitelji jaglaca, Primulaceae. Biokemijski sastav im je začudo dobro poznat: tanini (zaduženi za “stezanje” iliti adstringentni učinak), flavonoidi (mahom zaduženi za protuupalni učinak), te varijabilne razine saponina (zaduženi potencijalno za ekspektorirajući učinak, te antiinfektivni). Kako to već biva s biljkama, često najprije znamo tradicionalnu uporabu a tek onda upoznamo kemijski sastav. Kemijski sastav relativno dobro objašnjava racionalnu uporabu tijekom stoljeća premda niti jedna vrsta nije opsežnije ispitana u ljudima. Koristila se kod proljeva i krvarenja iz desni, preobilnih menstruacija (tanini), te tegoba probavnog sustava poput proljeva i infekcija probavnog sustava (tanini, flavonoid), a u nekim narodima koristi se i kao biljka dišnog sustava (saponini? flavonoidi?). Ponegdje se koristila i kod tegoba urinarnog sustava i odmah povezno s tim reumatskih tegoba; i kao svaka pristojna skupina biljaka s taninima/flavonoidima kod infekcija kože te za zacijeljivanje manjih ozljeda kože. Doza nam ostaje nejasna. Biljke su lišene većih rizika, barem iz onog što znamo iz tradicije i kemijskog sastava.

Metiljke su i jestive biljke, meni je osobno draga metiljeva trava u salatama.

Comments

comments