Rusomača

Štogod smo simpatičnih i vrlo ukusnih biljaka iz obitelji Brassicaceae već upoznali, od diskretne i beskrajno ukusne češnjače (Alliaria petiolata) do malo žešće ali estetski savršene lukovičaste režuhe (Cardamine bulbifera). Upoznali smo i ljekoviti oranj (Sisymbrium officinale) koji iz nekog razloga svojim ognjenim spojevima smiruje upaljeno grlo. Pune su nam tržnice uzgojenih Brassicaceae koje svakodnevno jedemo a iz nekih dobivamo i konzumno i zdravo ulje, kao što je uljana repica.

U toj šašavoj i nadasve bučnoj obitelji skriva se jedna diskretna odbjegla kćer koja je dobila za zadatak obaviti sasvim drugi posao od punjenja trpeza. Od ranog srednjeg vijeka nazivaju je Herba Sanguinaria, biljka krvarenja. I odmah smo svjesni: to je slavna rusomača, Capsella bursa-pastoris (fr: bourse à pasteur, molette à berger, en: shepherd’s purse, njem: Das Gewöhnliche Hirtentäschel). Premda njeni cvjetovi, pa čak i okus izdaju njeno porijeklo, ova vitka biljka prati nas poput vjernog psa na rubovima naših dvorišta, livada i cesta i osvaja i zagađen urbani krajolik. Uvijek uz nas, ostala nam je zagonetna do danas.

Njena glavna vrijednost je djelovanje kao hemostiptika, tvari koja zaustavlja krvarenje. Dva su najčešća primjera preobilne menstruacije ili krvarenja van ciklusa, te – krvarenje iz nosa. Obično se pije simptomatski, kada nastane problem. I tako vitka i skromna kćer postaje specijalna jedinica nevjerojatno brzog djelovanja. Njemački propisi za krvarenje iz nosa kažu sljedeće: 2 jušne žlice prelijte s 100mL vode, držite 15 minuta, ocijedite, filtrirajte i  – nakapajte mlako u nos par puta dok ne stane krvarenje. Kod preobilnih menstruacija 1 jušna žlica se pak prelije s 200mL kipuće vode, ostavi 10-15 minuta i pije svježe i isključivo svježe spravljen 3x dnevno.

Rusomača je velika engima fitoterapije. Relativno uobičajenog sastava: saponozidi, flavonoidi poput rutina, nešto tanina i puna kalcija i kalija ne bi nas naveli kako u ovoj biljci ima ikakvog potencijala da zaustavi krvarenje. Sjetimo se samo kako je to neprikosnovena domena trpkih taninskih biljaka poput petoprste koju rado koristimo kod desni koje krvare. Među te trpke gigante uvukla se vitka rusomača sa sasvim drugačijim ciljem. U njenom sastavu jest opisan neki mali protein koji zaustavlja krvarenje, ali se kasnije vidjelo kako je to bio – kontaminant. Rusomača nas iznenađuje na svakom koraku. I dok većina biljaka sušenjem i stajanjem gubi dio svojeg ljekovitog djelovanja, čini se kako rusomači raste i otpimalno biljka treba odležati oko 3 mjeseca. Takvu neobičnu priču još samo nalazimo kod hmelja koji optimalno treba odležati godinu dana.

Ipak, rusomača ne može pobjeći od svojeg podrijetla debelih tržnica-biljaka koje jedemo, pomalo prozaičnih u dubini promišljanja. Drugim riječima, nedostaje joj mudrosti. No, od kada su to mudraci bili interventni policajci? Rusomača rijetko kada liječi uzrok. Da, pomoći će akutno, ali uzrok treba liječiti na drugačiji način. Fine dame, vrkuta ili konopljika primjerice, odradit će taj posao ako je, primjerice, uzrok preobilnih menstruacija hormonski disbalans. No finim i mudrim damama nedostaje žustrina i brzina rusomače i one nisu biljke akutne pomoći.

Dobar strateg koristi uvijek interventne policajce jednako kao i mudre diplomate i marljive radnike koji polako odrađuju svoj posao.

Cijeli svijet krvari, stvarno i figurativno. Zato rusomača tako i niče naokolo. Čak i ako joj nedostaje mudrosti, ne nedostaje joj dobrote. Uvijek treba cijeniti ljude ne samo po mudrosti već i dobroti.

Uz sve, mlada rusomača je jestiva biljka, fina u salatama, a cvjetovi su fini za grickanje dok šećemo po poljima. Osim vrste rusomače Capsella bursa pastoris, na obali Jadrana nalazimo i sredozemnu rusomaču, Capsella rubella, crvenkastije boje i obično niža od 30cm.

Comments

comments