Naslovna > ŠETNJA S BILJEM > Ružičasti žednjak

Ružičasti žednjak

Rhodiola rosea L.

Kad me pitate koja je moja omiljena ljekovita biljka, rodiola/ružičasti žednjak bit će objektivno među prvima. Subjektivno, ova biljka je moj anđeo čuvar. Zahvaljujući njoj vučem za sobom sve druge biljke, zahvaljujući njoj moje riječi lakše nalaze svoj put, kroz predavanje, pisanje ili razgovor. Najveći poklon od svih, u naporu i kovitlacu naći mir. Ružičasti žednjak je anđeo oka uragana.

Rijetko kada gunđam o svom životu jer se smatram sretnom osobom. Činjenica da radim posao koji volim i da znam koja je moja zadaća sasvim je dovoljna za radost. To ne smanjuje napor. Utorak ujutro predavanje Zagreb. Navečer Osijek. Pet ujutro, za Zagreb. Predavanje Zagreb ujutro. Predavanje navečer u Rijeci. Pa ondak krpaj do kraja tjedna da odradim sva savjetovanja. Pa osam sati predavanja subota. Nije svaki tjedan takav, ali što kada jest? Zamolih da mi se pomogne.

Tako upoznah anđela koji već dugo prebiva na Zemlji. Njegovu blagost nadvisuje samo njegova moć. Naizgled krhkih krila ali prkosi kanadskim planinama i hladnim mongolskim stepama i sibirskim tundrama, skandinavskim ledenjačkim nizinama kao i vrelom suncu koje prži velebitski krš. Ime anđela je ružičasti žednjak ili rodiola (fr. l’orpin rose; njem. der Rosenwurz, engl. golden root, rose root; Rhodiola rosea L. Crassulaceae). Široko rasprostranjen dio je tradicionalnih medicina od Kine i Mongolije, preko Rusije. O njemu smo prvi pisani trag nalazimo kod slavnog Dioskorida. Koristili ju Vikinzi za osnaživanje tijela, tko zna možda baš ružičastom žednjaku dugujemo otkriće Sjeverne Amerike (Kolumbo je ipak bio drugi, a ne prvi). Halldorsson, islandski autor XVIII stoljeća, kaže za ružičasti žednjak kako liječi od bubrega do glavobolje, a korijen se kuhao s putrom da bi se dobila mast za zglobove. Švedska nacionalna farmakopeja uvodi u istom stoljeću ovu biljku u namjeni pomalo sličnoj današnjoj, baš kao i francuska. I slavni Linneus navodi kako ova biljka osnažuje i smanjuje histeriju. U Laponiji korijen se stoljećima grickao na napornim putovanjima. U Rusiji je iznimno popularna kao «tonik», adaptogen i vrlo je proučavana biljka, statusa lijeka već više od pedeset godina.

Ružičasti žednjak nosi opuštajuću harmoniju kemijskih spojeva, baš kao da slušate Claire de Lune Claude Debussy-a. Najprije, tu je miris korijena koji posjeća na ružu, vjerojatno zbog geraniola, roziridrola i sličnih spojeva u eteričnom ulju a koje sadrži i ruža. Sama boja tinktura i EPS ekstrakata doista je – ružičasta, poput latica ruža. Na eterično ulje rodiola je ležerno odlučila zalijepiti i šećere pa su nastali rodiolozidi. A onda je na neke od tih spojeva odlučila staviti i cijano skupine i nastali su rodiolocijanozidi. Potom se odšetala u kemiju fenola stvarajući derivate tirozola (salidrozid), i cimetnog alkohola (rozavin), a potom se s polifenolima poigrala i utkala ih u oligomerne procijanidine (koji vjerojatno i daju boju). Moć anđela ne počiva na jednom peru. Stoga je za djelovanje potrebno prisustvo većine njih. Mora, uz rozavine koji se često navode, sadržavati i salidrozid. Radi li se tinktura, radi se isključivo od svježe biljke u 70% etanolu; od komercijalnih ekstrakata reference su švedski SHR-5 i francuski EPS (Phytostandard).

Anđeli na zemlji služe, osim za povremena čuda, da nas potaknu izdržati teškoće s kojima se susrećemo. Rodiola zajedno s biljkama poput ginsenga i make pripadaju adaptogenim, onima koji omogućuju da se prilagodimo teškim danima ili periodima. Rodiola je tu ipak unikatna: ona je istovremeno antidepresiv, klinički ispitan, pogotovo ako je depresija potaknuta recentnim događajima. Dok je ginseng biljka oporavka tijela, rodiola je biljka koju uglavnom asociramo uz oporavak uma, odnosno živčanih stanica. Uz šafran, brahmi i gotu kolu, jedna je od najpoznatijih neuroregeneracijskih biljaka nakon trauma mozga. Rodiola je biljka učenika i učitelja, onih koji naporno uče i manjka im fokusa.

Jeste li ikada čuli za stres? Rodiola je biljka koja nas njeguje u stresu. Od brojnih zanimljivih djelovanja na staničnoj razini, meni je najsimpatičnije kako rodiola smanjuje hormon kortizol koji je povišen u stresu. Stresom povišeni kortizol, premda fiziološki odgovor, nije dobar. Smanjuje imunološku sposobnost pa se pitate odakle taj herpes. Djeluje negativno na raspoloženje, ali i na metabolizam šećera pa vas uhvati napad žderanja. I dok smo u stresu uvijek mi možemo posegnuti za valerijanom, ali ona je i biljka koja otupi. Rodiola, kako priliči čudima anđela, nas ne uspava, dapače još nam izoštri osjetila i fokus, ali nam poveća prag tolerancije na stres i našu vlastititu izdržljivost. To je onaj osjećaj kada tražite smirenost uz potpunu koncentraciju. Ipak, ako ikada dođete u fazu da potpuno izgorite i da je nadbubrežna žlijezda, koja i stvara kortizol, potpuno iscrpljena, tada će biti vrijeme za druge biljke poput sladića.

Rodiola u mojoj preporuci ima sasvim posebno mjesto. Danas čak i najortodoksniji liječnici govore «to vam je od stresa» i svi su pod nekim stresom koji se i somatizira. Danas su mnogi u depresiji jer ne mogu nositi terete na svojim plećima. Jer im je mozak umoran od informacija. Rodiola mi je draga i onda kada bilo koja kronična bolest uzrokuje da smo umorni njom samom i našom preokupacijom. On je i anđeoska biljka koja nam pomogne lakše prebroditi smrt drage osobe, ali i bilo koje stanje kada se od vas traže pojačani umni napori.

Doza je vrlo šarolika. SHR-5 ekstrat ima dosta široku dozu, najčešće od 288-370mg dva puta dnevno, a EPS/Phytostandard kao 1-2 kapsule (2,5-5mL) 2x dnevno. Daleko rjeđe se koriste tinkture jer način nastanka tinktura nije dorastao tehnologiji SHR-5 i EPS, ali ako se koriste, uobičajena doza je 20 kapi 2-3x dnevno.

Kad me pitate koja je moja omiljena ljekovita biljka, rodiola/ružičasti žednjak bit će objektivno među prvima. Subjektivno, ova biljka je moj anđeo čuvar. Zahvaljujući njoj vučem za sobom sve druge biljke, zahvaljujući njoj moje riječi lakše nalaze svoj put, kroz predavanje, pisanje ili razgovor. Gotovo sam siguran da ju koristi Djed Mraz jer je to biljka njegovih krajeva, valjda zato i dijeli toliko poklona u jednoj noći, a Rudolf upravo od nje ima crven nos. Najveći poklon od svih, u naporu i kovitlacu naći mir. Ružičasti žednjak je anđeo oka uragana.

Comments

comments