Šipak

Svo ljudsko znanje kap je u oceanu neznanja. Recimo, uopće ne znamo što je ljudska duša a svi ju imamo, od prenesenih značenja i alegorija, preko religijskih stavova i osobnih vjerovanja do psiholoških i neuroloških definicija. Nazvati neku biljku simbolom čovjeka i njegove duše nekima može biti odveć pjesnički, nekima možda blasfemično a nekima i nepotrebno. Sva sreća, naši stavovi oko kojih se borimo tisućama godina su – irelevantni. Ni svemir niti zemlja se ne rotiraju oko naše važnosti.

Možda će biljka čovjeka nekom biti antropomorfna mandragora ili ginseng. Ali ja ću ostati vječni optimist – mislim i vjerujem kako ipak čovjek želi biti bolji bez obzira na milijune suprotnih primjera. Rod koji simbolizira stremljenje čovjeka prema savršenstvu jest rod ruža. Rod ruža iz istoimene obitelji brojnih ljekovitih vrsta potpuno je benigne kemije. Za razliku od notorno otrovnih Thymelaeaceae (s rodom likovaca), ili Ranunculaceae (žabnjaka), rod Rosa lišen je opasnih alkaloida. Zato i u obitelji Rosaceae imamo cijeli niz jestivog voća. Bezopasni – takvi bi ljudi trebali biti. Trebat će nam još vremena. Francuzi ga znaju nazivati gratte-cul (svrbi stražnjica), zbog dlačica šipka koje izazivaju svrbež. Baš kao i ljudi. Od nekih bedastoća čovječanstva i individua zaista vas počinje svrbiti cijelo tijelo.

Za mnoge je šipak, plod različitih vrsta roda Rosa, tek samo čaj šipka ili ukusni pekmez. Tek izvor vitamina C. Zanimljivo ali i uvredljivo za rod ruža, općenito je uvijek uvredljivo za bilo koju biljku pormatrati ju samo u kontekstu jednog spoja. Točno jest da je svježi šipak doista odličan izvor vitamina C. O čemu ovisi njegova razina? Prvo, o vrsti i podvrsti pa tako generalno Rosa canina ima obično više vitamina C. Kamo sreće da je to samo jedna strana jednadžbe. Sadržaj može varirati i o ovisno o podvrsti, ali i o mjestu rasta. Planinski šipak sadrži statistički vitamina C, i što više raste do ga ima više. Ne znamo točan razlog a prema nekima samo je stvar nižeg tlaka (kisika) i bolje izloženosti suncu. Sadržaj ovisi i u zrelosti ploda i općenito raste sazrijevanjem ploda dosežući plato odnosno konačnu razinu obično već krajem devetog mjeseca i početkom desetog mjeseca. To naravno ovisi i o mjestu rasta. Postoje naravno kultivari gdje su te razine ujednačenije tijekom sazrijevanja. I dok su neki jako fokusirani na to da li treba proći jedan ili dva mraza, treba imati na umu kako je glavni faktor koji odlučuje sadržaj vitamina C – čovjek. Način sušenja je bitan. Najviše ga bude sačuvano na nižim temperaturama sušenja, oko 40 °C. Moguće je sušiti na većoj temperaturi, ali i tada nismo sigurni koliko će ga ostati. U biti, u komercijalnom čaju šipka sadržaj vitamina C može varirati od preko 1% do manje od 0,1%, pa čak i biti odsutan.

Imajte na umu kako je čaj šipka iz vrećice, pogotovo onog koji odmah pušta onu intenzivnu boju, «popunjem» hibiskusom. To je sve ok, ali ipak treba imati na umu – mnogi od vas u grupi su sigurno susreli iznenađenje ljudi kada kuhate pravi čaj od šipka. I nekako mi je taj najfiniji, kad mi se pije hibiskus onda ga pijem.

Već rekosmo kako je uvredljivo ljekovitost šipka svesti na jednu molekulu – vitamin C. Druge tvari koje su ljekovite i koje imaju daleko veću šansu preživjeti torturu sušenja su karotenoidi. Karotenoidi su jedna od grupa spojeva koja šipku daje boju.  Osim beta karotena sadrži niz drugih – rubiksantine, zeaksantin i likopen. Gotovo smo sigurni kako su itekako odgovorni za ljekovito djelovanje u kontekstu zaštite organizma (antioksidansi) i povoljnog djelovanja na imunološki sustav (imunomodulatori). S obzirom na silno varljiv udio vitamina C, možda su oni i presudniji od njega. Boje jeseni, od šipka do fine juhe bundeva, došle su da nas ispune zdravljem u jesen. Stoga kod kuhanja čaja treba voditi računa da svakako popapamo i one male kuhane komadiće pulpe ploda a ne sve savršeno procijediti. Plod sadrži i varijabilne razine jabučne i limunske kiseline koje daju onaj divni kiselkasti okus, nešto ih je više u nezrelom plodu. Te se kiseline savršeno nadopunjuju s šećerima i slatkim alkoholima (glukoza, fruktoza, sorbitol). Plod sadrži i pektin i on sam nije tek prazno vlakno, već utječe na crijevnu floru te diskretno i na imunološki sustav. Ljekovitom djelovanju gotovo sigurno doprinose i flavonoidi (uglavnom tilirozid) te tanini. Zbog toga je čaj šipka zimski čaj osvježenja i zdravlja u doba kada hodaju virusi. Zbog pektina i organskih kiselina vrlo je blagi laksativ i diuretik a učinak bude uvijek individualan.

Kemijska riznica ne staje na tome. Šipak sadrži i posebnu skupinu galaktolipida. Njihov sadržaj zna vrlo snažno varirati, od tragova da zamjetnog udjela. Glavni spoj je GOPO i najviše ga ima u Rosa canina ssp. lito. Iz te podvrste nastao je lijek Litozin. GOPO je prirodni spoj koji koči pretjerano nakupljanje upalnih stanica, neutrofila, i tako smanjuje upalu u zglobovima kod osteoartritisa (artroze). Koristi se u dozi od 2-5g dnevno ako suhi prah ili ekstrakt upravo te podvrste i u kliničkim studijama zaista je i bio uvjerljiv. No, kao i uvijek, i taj učinak nije samo plod djelovanja GOPO već cijelog buketa drugih, već pobrojanih molekula.

Sjemenke šipka su naizgled balastni materijal. Opet uvredljivo za božanstveni rod ruža. Prvo je teorijom signatura nastala empirijska upotreba kuhanih ili mljevenih sjemenki u čaju za liječenje bubrežnih kamenaca (sjemenke sliče na bubrežne kamence). Obično se koristi 1 žličice koje se kuhaju u 3 dcl vode litre vode, pa se pije svježe spravljen čaj bar dva puta dnevno. Ovu priču pregazilo nam je i u fitoterapijskom smislu vrijeme, obično odabiremo neke druge biljke i intervencije, ali ipak neka nam to ostane iz poštivanja roda ruža, tradicije i naših predaka. Zbog toga smo ih iskoristili na drugačiji način: ulje sjemenki ruže sadrži visok udio alfa-linolenske (omega 3) i linolne (omega 6) kiselina te je jedno od kultnih ulja kozmetike za suhu i zrelu kožu, čak i iznutra a ne samo izvana (oko 1 čajna žličica dnevno).

I na kraju dolazimo do same duše biljke. Većina cvjetova roda Rosa ima prelijepi miris. To je nekoć davno davno pokrenulo igre križanja kako bi dobili što ljepši ili što mirisniji cvijet. Tako je nastala ruža. Poznata damaska ruža, jedne od hibrida iz kojih se destilira eterično ulje i hidrolat, kompleksni je hibrid triju vrsta, Rosa gallica, R. moschata i R. fedtschenkoana. Podsjeća me to na ljude, srećom. Ipak teže postati ljepši, puno njih izvana, jedan dio njih i iznutra. Ja se nadam da kolektivno ipak težimo savršenstvo potpuno svjesni da ga nećemo dostići – zato i ruža simbolizira najdbublje slojeve ljudske duše koja, vjerojatno, razumije taj paradoks u cijelom svojem savršenstvu. Eterično ulje cvjetova ovog roda varira u svom sastavu i sadrži alkohole uključujući čak i – etanol (premda vrlo malo). Ulje sadrži i – parafine. Prirodne parafine koji kristaliziraju; zato eterično ulje ruže bude često na sobnoj temperaturi krutina. O eteričnom ulju ruže ne treba trošiti riječi i osim kozmetike većina ljudi jednostavno uživa u njegovoj opojnosti. Na žalost, eterično ulje ruže je ugroženo. Ujedinjena svjetska birokracija nam ga je skoro pa zabranila u kozmetici zbog spoja metil-eugenola (kojeg bude vrlo malo). I taj spoj je štatan premda bi se mogli jako debelo raspravljati do koje mjere. Još nas samo drži nit, nekoliko svjetskih proizvođača tog eteričnog ulja ali s niskim udjelom metil-eugenola. Čini mi se da će nam uskoro i to zabraniti, ujedinjene prevrtalice papira koje ni da trepnu mi se prave stručnjaci u toksikologiji, najavljuju mi to s gotovo orgastičnim osmjehom. Stoga će njegova ljepota nastaviti živjeti samo – zahvaljujući vama.

Ne čudi me da su ujedinjene prevrtalice papira toliko protiv biljke koja simbolizira čovjeka, njegovo stremljenja da bude bolji, biljke koja simbolizira njegovu dušu. Nasuprot božanskoj strani duše ne stoji zla osoba. Stoji prazna osoba. Ispražnjena osoba. Prevrtalica papira izvađenog uma i srca. Znatan dio naše civilizacije.

Comments

comments