Sporiš

Verbena officinalis L.

U starom Egiptu sporiš je bio posvećen dobroj božici Isis i bio je njeno oruđe u liječenju ljudi i bogova ; uostalom Isis je navodno i prenijela na ljude umijeće liječenja bolesti. Bila je biljka koju su stavili na probodene ruke Isusa nakon skidanja s križa. U srednjem vijeku vjerovalo se kako štiti od magije, ali u isto vrijeme bila je i biljka vještica (herbe aux sorcières). Podsjeti nas na to kako svoju životnu mudrost uvijek možemo zloupotrijebiti u prepredenosti i kako sami biramo na koji način koristimo svoje sposobnosti.

Službeni francuski naziv, verveine commune, ima skriveno u sebi nekoliko drugih naziva : herbe à tous les maux (biljka za sve tegobe), herbe aux enchantements (biljka čarolija), jer vjerovalo se kako biljka štiti od loših čini. Englezi su preuzeli francuski naziv vervain i verbena, i time pomalo izazvali zabune kao i francuzi, jer drugu biljku, limunovac (verbenu, Aloysia citriodora = A. triphylla = Lippia citriodora) ne bi s njom trebali pobrkati. Nijemci ju zovu Eisenkraut (« željezna biljka ») jer se vjerovalo kako biljka može izliječiti rane prouzrokovane željeznim oružjem i predmetima. Najpravilniji hrvatski naziv je ljekoviti sporiš, ali je i vrbina, vrbona, brstica, bosotica, sporičica i trava od dlaka. Ne bi ju trebalo brkati ni sa stolisnikom jer na googlu nađete te dvije biljke kao sinonime u nekim krajevima.
To je Verbena officinalis iz obitelji Verbenaceae.
Sporiš je uz uskolisni trputac, ljekovitu čestoslavicu i divizmu klasična biljka iznimno bogata protuupalnim iridoidima (verbenalin, verbaskozid, hastatozid). Sadrži i derivate kavene kiseline i flavonoide i čaj je blago gorkog okusa.
Tradicionalna fitoterapija našla je više primjena. Svježa usitnjena biljka, prah suhe biljke ili čaj koristili su se za zacijeljivanje kože te kod dosadnih infekcija kože. Probajte napraviti tonik nakon sunčanja ili kod suhe i ispucale kože : 2 čajne žličice suhog sporiša, 1,5 dcl kipuće vode, ostavite 10 minuta, ocijedite i dodate 1/3 žličice biljnog glicerola. Biljka je bila svojednobno korištena i kao protuupalni diuretik kod upala mokraćnog mjehura i kamenaca u bubrezima, no tu se gužva s cijelom drugom gomilicom biljaka. Ipak, može biti korisna informacija za par zanimljiv čajnih smjesa u kojima se kombinira sa zlatnicom. Koristila se i kod reumatskih tegoba, gdje opet vlada velika gužva na terenu. Ponekad se koristila i kod amenoreje, doista to je biljka koja povećava lučenje LH (luteinizirajući hormon) i na neki način je antipod u djelovanju u odnosu na vrkutu i konopljiku koje smanjuju povećani LH. Stoga je zgodno znati gdje je problem – povišen LH kao kod policističnih jajnika ; ili je smanjen. I jedan i drugi poremećaj mogu izazvati amenoreju (izostanak menstruacije). U modernoj fitoterapiji sporiš je poznat prije svega kao jedna od komponentni starog biljnog lijeka Sinupret forte. Kao i svaka pristojan biljka s iridoidima povoljno djeluje na dišni sustav smanjujući upalu i nadražaj. No, koristimo li ju za kašalj pametno je pomiješati ju s biljkama bogatim sluzima (sljez, primjerice). Zato je možda i za tu namjenu manje poznata od « all in one » divizme i uskolisnog trputca koji ih sadrže zajedno. Stoga je sporiš ostao, uz druge gorke biljke, kao pomoć kod ljudi koji stvaraju « previše sluzi » zbog čega imaju problema s dišnim sustavom. Tu je i njena najveća vrijednost.
Apsolutno ga treba izbjegavati u trudnoći jer je još u Kini korištena uz druge biljke kao abortiv, te djeluje na placentu (posteljicu) te u razvoju nerođenog djeteta već u ranoj fazi. Manje doze ne bi trebale biti problematične, kao u Sinupretu, ali obično i tada dajemo prednost drugim solucijama. Zanimljivo, biljka je stoljećima imala reputacija galaktagoga, biljke koja pospješuje lučenje mlijeka ; biljke poput piskavice, sikavice, anisa i cvijeta bazge polaku su ju potisnule u zaborav u takvoj primjeni.
Uobičajena doza je 1-2 čajne žličice (oko 1,5g), kao čaj, 2-3x dnevno.
Sporiš je mala ali elegantna biljka, no cvjetni vršak je skroman i većinu ljudi podsjeća na neku « travu ». Ne jednom sam znao susresti da ga ljudi « šutnu » u prirodi. Biljka koja je imala čast biti družica božice Isis i završiti u rukama Isusa, biljka koja navodno jedina liječi rane od željeza ; biljka koja štiti od magije i vampira i biljka koja čisti vaš nos kod kroničnog rinosinuitisa i koja je sasvim lijepi tonik i za vrlo osjetljivu kožu ne bi trebala doživjeti takvu sudbinu. Kamo sreće da može zavidati rane prirode koju napravi čovjek. Ona to možda i čini a da to ne znamo. U svojoj namjeri da sebi olakšaju život ljudi su odveć puno puta ranili prirodu željeznim mašinama. Kada ju sljedeći put pogazite ili šutnete, sjetite se toga.

Comments

comments