Naslovna > ŠETNJA S BILJEM > Šumska sirištara

Šumska sirištara

Za svaku bolest postoji negdje lijek. Za svaku bol postoji biljka. Bol – katkad je posljedica, katkad je uzrok. Bol nam nanosi kaos i prividni nered uvijek malih zločestoća, koje su male čak i kada bi netko htio da su velike. Katkad zbog toga krenemo u gorčinu koja nas truje, ljutnja postaje ogorčenost: od toga da nam sve to ide na jetra postajemo žučljivi. U plesu ova dva organa zatrpavamo se nepotrebnih noćnim razmišljanjima, katkad naš želudac ne može probaviti sva ta razmišljanja naše gorčine. Postat ćemo obeshrabreni i srce će nam slabiti.

Možda nas neko rascvalo proljeće katkad razveseli, ali u kasno ljeto i ranu jesen boje cvijetova blijede. Bliži se kroz jesenje mirise i miris kraja godine; hoće li biti ogorčenija? Hoćemo li biti slabiji još jednu godinu?
Za svaku bol postoji biljka.
Obitelj Gentianaceae, sirištara, niknula je iz zelene prolivene žuči čovječanstva koje u redu čeka kraj svojih bedastoća. Kako to već same biljke znaju, od čiste grozote nastaje čista ljepota. Svaka sirištara ima svoje mjesto, ali najspektakularnija od svih je šumska sirištara. Dok druge biljke spremaju svoj počinak u plodovima i sjemenima za sljedeću zimu, dok vidimo već u ljetu kako se snaga povlači u korijen, ljepota šumske sirištare dolazi nam kao lijek za gorčinu i ogorčenost kroz savršenu modru boju mudrosti. Ako smo katkad ljuti zbog kaosa ili kaotični zbog ljutnje, šumska sirištara dolazi kao gotovo savršena simetrija. Jer suprotivi bijesu nisu mir ili ljutnja, već mudrost prepoznati kroz najveći kaos nevjerojatnost savršenog Reda.
Šumski srčanik ili šumska sirištara, Gentiana asclepiadea prava je kćer svoje gorke obitelji. One su majstorice spojeva koje zovemo sekoiridoidi: svertiamarin, gentiopirkin i sverozid. Pripadaju klasi najgorčih prirodnih spojeva na planeti, možda zato i liječe ogorčenost. Klin se klinom izbija. Šumska sirištara u sjeni je svoje daleko poznatije braće, pravog srčanika, Gentiana lutea; i vilinske kičice, djeteta zvijezda. Srčanik je čvrst i daje planinsku snagu, kičica kroz gorčinu prenosi male čarolije snova. Na pola puta između snage i snova skriva se prava vrijednost, mudrost. To je šumska sirištara, zato smo ju polako ali sigurno zaboravili. Tradicionalno, od korijena radio se liker i tinktura čije je korištenje vrlo slično kičici i srčaniku, a na istoku i jugu Europe biljka je bila lijek žutice. Ništa neobično za jednu gorku biljku koje se odvajkada vezuju uz jetra i žuč. No boja cvjetova me podsjeti na komplementarnost boje cvjetova žutici i priče o bebama.
Kada smo u u maminoj maternici, naše tijelo stvara poseban hemoglobin, hemoglobin F, koji ima najveću snagu vezanja kisika. Zašto? Jer hemoglobinu vlastite mame, kroz posteljicu, mora “ukrasti” kisik. Kada se rodimo, taj hemoglobin nam više ne treba jer počinjemo sami uzimati kisik direktno iz zraka, a ne iz maminog hemoglobina. Dolazi do raspada hemoglobina F. Uz još neke faktore (a ne samo raspad tog hemoglobina) mala beba ima žuticu, jer žuta boja potječe od bilirubina koji nastaje razgradnjom hemoglobina. Ponekad ga je previše i može biti opasan za mozak, stoga smo naučili iz čiste likovne umjetnosti kemije razgraditi taj žuti bilirubin komplementarnom plavom bojom osvjetljavanjem u inkubatoru. Kada vam kažu kako boje, pogotovo boje neba, sunca i prirode ne liječe, podsjetite ih na taj primjer.
Mene šumska sirištara uvijek podsjeti na plavu boju inkubatora za bebe. Kada ste žuti od bijesa i nereda, a vrijeme je kasnog ljeta i rane jeseni, posjetite svoj mali inkubator u šumi. Ima u njemu simetrije i onog višeg reda koji ste tražili godinama. Možda ćete u ime toga čak i napraviti liker, liker za malu žutu bebu u sebi.
Podučit će vas kako na dugom putu male bebe do junaka vlastitog života prolazite puno stanica mudrosti. U mudrosti svaki bijes samo je povjetarac koji puše kroz savršenu kontrukciju Reda.

Comments

comments