Suručica

Iz nama vrlo drage obitelji ruža dolazi nam pomalo neobičan član. Samonikla je biljka naših krajeva i lako ju je naći na vlažnim livadama kontinenta. Svježi cvijet ima karakterističan miris koji podsjeća kao da u razblaženi amaretto dodate malo nekadašnje zirodent paste za zube, odnosno dašak metil salicilata (iz eteročnog ulja zimzelena), s daškom karamela.

Premda je suručica poznata prije svega kao ljekovita biljka, ona je i jestiva. Svakako sugeriram vrlo ukusni sirup od cvijeta suručice: cvjetove suručice uberite i očistite od peteljki. Obavezno debubizirajte – cvjetovi suručice pravi su mamac za razne bube, pa cvjetove rahlo postavite na bijelu krpu, papir ili stolnjak kako bi bube, koliko je moguće, pobjegle kroz sat vremena. Potopite gusto složene cvjetove u vodu i prokuhajte kroz desetak minuta. Prohladite sat ili dva, procijedite. Dodajte limunovog soka po želji kako biste još oplemenili aromu. Na svakih 100g (oko 100mL) soka dodajte 60-70g šećera. Zagrijavanjem do vrenja otopite šećer i brzo i još vruće punite u vruće boce i odmah zatvorite. Ovaj sok može stajati uz bok sirupu cvjeta bazge.
Svježi cvjetovi mogu biti odličan dodatak voćnim salatama.
Korijen suručice također se koristi u prehrani, sugestija je kuhan (oko pola sata), narezan te poslužen kao salata.
Ljudi alergični na salicilate ne smiju jesti suručicu.
U fitoterapiji suručica je nepravedno zaboravljena biljka. Kao aktivne tvari sadrži vrlo neobične spojeve, šećerne konjugate salicil-aldehida i metil salicilata, najčešće kao primeverozid. Najviše ima flavonoida (kvercetol i kemferol glukozide). Tanini, točnije elagitanini, daju adstingentni učinak samoj biljci.
Suručica se koristila u naroda za svašta, čak i nakon ugriza bijesnog psa (sugeriram ipak za to lijekove XX i XXI stoljeća). Suručicu su ljudi (možda) odabrali i prema ekološkom kriteriju kao i vrbu: živi u vlažnim i nezdravim područjima pa su ljudi vjerovali kako nosi snagu da se organizam bori s bolestima “nezdrave vode”, odnosno bolestima zglobova, bubrega te vrućicom. Za tu namjenu se i zadržala. Suručica je danas u birokratskoj fitoterapiji odobrena za pomoć kod prehlade i povišene tjelesne temperature i boli, te za povećanje obima diureze (potiče rad bubrega). Suručica je odličan čistač organizma preko bubrega pa se sjetite te mogućnosti; jednom je članica ove grupe nazvala suručicu “čajić za strukić”. Uz list koprive, koru vrbe i list crnog ribiza čini osnovni set tradicionalnog liječenja osteoartritisa (artroze) i reumatoidnog artritisa. Kod nas se nalazi uglavnom dostupna kao herba (zelen), osobno preferiram cvijet. Doza: djeca 1-4 godine 2g suhe droge dnevno kao čaj; 4-10 godina 3g, 10godina na dalje 6 grama dnevno.
Na prve tri slike nalazi se suručica (lokaliteti: Gorski Kotar, Durmitor). Zadnje tri slike je vrsta Filipnedula vulgaris Moench. gomoljasta končara (lokalitet: Bosiljevo, Lič). Premda se i ona koristila u tradicionalnom travarstvu (korijen za crijevne parazite, ali i biljka i korijen kao diuretik), nije danas službeno ljekovita vrsta. I ona se koristila za prehranu ali je okus vrlo trpki i rijetko ćete posegnuti za njim u kulinarstvu.

Comments

comments