Naslovna > ŠETNJA S BILJEM > Tršlja i rod Pistacia

Tršlja i rod Pistacia

Relikvije raznih religija su oduvijek imale kontroverznu pozadinu. Jedna od najpoznatijih je Torinsko platno koje navodno predstavlja otisak Isusa na platnu. I dok će takve relikvije uvijek biti i pitanje osobnih vjerovanja, nama je najzanimljiviji botanički CSI. Na Torinskom platnu nalazimo otiske mnogih biljaka, a među njima su tri vrste roda Pistacia.

Tršlja (Pistacia lentiscus L. Anacardiaceae), zvana još i lentiska, lentišk, crnomrta ili čarnomarta, smarča, kunovina i tarslaka tipična je biljka mediteranskog područja Hrvatske.
I dok ju u Dalmaciji katkad smatraju korovom, ovo je biljka s dignitetom. Iz nje se dobiva prilično skupo eterično ulje koje je poput čempresa odličan venetonik. Ulje je vrlo “ozbiljnog” mirisa, drveno-travnatog sa smolastom pozadinom. Zarezivanjem biljka luči smolu (oleorezinu) koja se nazivala “arapskom gumom”, što je čisto brkanje termina, jer arapska guma je proizvod sasvim drugih biljaka. U Grčkoj ju nazivaju “suzama Chiosa”, grčkog otoka gdje se stoljećima sakuplja.
Prehrambeno nam je nezanimljiva, ali se suze Chiosa nazivaju i mastika. Ljekovite vrijednosti opisali su grčki i rimski liječnici. Koristila se, između ostalog, kao prva “plomba” za zube, za liječenje desni i osvježavanje daha. Medicinsku uporabu preuzeli su u Turskoj. Zanimljivo, od prvih pisanih tragova znamo da se koristila za liječenje tegoba probavnog sustava; trebat će skoro 2000 godina kako bismo vidjeli da to vjerojatno ima smisla – rezina, barem in vitro, djeluje protiv želučane bakterije Helicobacter pylori. Uvijek je u medinskoj etnobotanici lijepo promatrati stara i moderna znanja.
Oleorezina (smola) dobiva se ili spontanim stvaranjem na grančicama ili zarezivanjem, slično kao kod tamjana. Sastoji se od poli-beta-mircena. Beta mircen je sastojak eteričnog ulja koji na zraku postaje u velika molekula (polimer). Osim njega, sadrži i antibakterijsku tvar, izomastikadienoličnu kiselinu, koja je vjerojatno i odgovorna za korekciju “lošeg daha”, kako u ustima tako i iz želuca.
Srodna vrsta, Pistacia terebinthus, smrdljika, smrdljič, smrdelj, terebint, lako se razlikuje po obliku listova koji su neparno perasti, mekši i veći. Vrlo se lako razlikuju i po mirisu – tko jednom proba miris tršlje odmah ostaje urezan u pamćenju.
Tko od vas voli eksperimentirati i živi u području rasta tršlje, neka se poigra sa suzama Chiosa. I slobodno neka se pohvali.

Comments

comments