Naslovna > ŠETNJA S BILJEM > Velecvjetna gorska metvica

Velecvjetna gorska metvica

Toliko nam je biljaka dostupno u malim ili većim komercijalnim paketićima koje zovemo čajevi. Znatan broj dostupan nam je u obliku ekstrakata, poneki od njih su riječ zadnje tehnologije XXI. stoljeća i nevjerojatne djelotvornosti. I premda najčešće koristim upravo takve, posebno mjesto u mom srcu imaju one koje se skrivaju od svakodnevne dostupnosti. Neke od njih smo jednostavno zaboravili ili potisnuli iz sjećanja mada su ih naši preci upoznali davno. Vrijeme je da jednu planinsku ljepoticu otmemo zaboravu.

Velecvjetna gorska metvica, Calamintha grandiflora (L.) Moench, pravi je nježni pripadnik nama toliko omiljene fitoterapijske obitelji Lamiaceae. U VII i VIII mjesecu u planinskim krajevima naći ćete male grmiće ljupkih roza cjevastih cvjetova. Prelomite listić. Lamiaceae je ionako obitelj koja se luksuzno šepuri ne samo vizualnom estetikom već i profinjenom kemijom eteričnih ulja. Lamiaceae su sinonim prirodnih laboratorija mirisa, ništa manje niti ne očekujemo od obitelji kojoj pripadaju ružmarin i lavande.
Velecvjetna gorska metvica nikada se nije voljela slikati na raskalašenim poljima kao lavande koje volimo gledati na razglednicama. Ona je fina, plaha povučena rođakinja, prijatelj medvjeda i divokoza, šaptač bukovih šuma gdje se korijenje isprepliće s dnom davno nestalog mora, kamenjem koje zovemo krš. Ona je suptilnost u poprištu bitke milijarde malenih algi od kojih su nastale većina naših planina zamrznutih u vremenu i prostoru. Nad grobljem stijenja kao kontrapunkt izdiže se zeleno i roza. Neki kažu da je to boja srca i ljubavi, ali velecvjetna gorska metvica je varljiva u svojim nakanama. Njen fini čaj, od svježe ili suhe biljke, radije obgrli srce plućima, katkad potone malo niže gdje probavljamo kulinarske delicije jednog dana. Ona je čaj svježine disanja i fini prijatelj želuca. Njena krepkost je neobične kemije. Miris koji vam ostavlja na prstima vrlo je raznolikog sastava. Na tren, prvo podsjeti na svježinu mirisa između paprene metvice i malo neobičnog eukaliptusa divesa. Ipak, ona je sličnija više miloduhu a toliko i razbuđuje ljudski duh. Reska svježina planinskog zraka zarobljena u toliko skromnosti.
Nije velecvjetna gorska metvica biljka kulinarskih masi poput loboda. Ona je samo fini začin koja običnim obrocima daje tračak svježine za sve koji vole planinski zrak u svojim jelima. Cous cous s dimljenim sirom ili dimljenim tofuom toliko će lijepo prigrliti zaštitnicu bukovih šuma i nekoliko njenih tankih narezanih listića. Možda sa toplinom svježeg mažurana, uz bučino ulje, a katkad s rajčicama, češnjakom i feta sirom ili mozzarelom. Potpuna egzotika, sličnija vijetnamskoj kuhinji, podsjetit će nas da biljke ne haju previše za granice koje su iscrtali ljudi.
Ako ste prijatelj planina i niste ju još upoznali, znajte da je nestrpljiva da ju sljedeće ljeto sretnete. Ovog trena spava ali dno nekadašnjeg mora pamti cvijet koji će postati.

Comments

comments