Naslovna > ŠETNJA S BILJEM > Vilenička trava

Vilenička trava

Circaea lutetiana L.

I tada svatih zašto je biljka čarobnica i magija. Jer je priroda magična. Jer nas priroda uči o prolaznosti i dualnosti čak i u Gradu Svjetla. Ako ju nađete, nikada ne znate u koji će vas vrtlog odvući. Na onom u kojima je mene odvukla sam joj beskrajno zahvalan.

Uvijek me biljke odvedu daleko. Dok jedoh šumske jagode u obilju zaboravljenih ličkih šuma, moram priznati da nikad nisam naišao na moćniju silu. I jagode i obronak se pretvore u vrtlog, zeleno, crveno, sivo.

Na izlazu iz vrtloga dočeka me Perzeja, božica iz mora, jedna od Oceanida. Zaljubila se ona u Heliosa, boga sunca. Jedna od njenih kćeri bila je Kirke, vladarica magije. No Kirke je bila i veliki poznavatelj ljekovitih biljaka, barem tako kažu, i njeno znanje prelilo se i u rimsku kulturu jer je navodno tamo pobjegla. Kirke je bila moćna ali i zločesta, te je u Odiseji pretvorila dio Odisejevih ratnika u svinje. Neki povjesničari medicine smatraju kako je to bio slikoviti opis trovanja biljkama antikolinergicima, možda iz roda velebilja ili bunike. A onda je Atena preko Hermesa otkrila tajnu i dala Odiseju biljku koja je bila dovoljno moćna da poništi čini čak i velike Kirke. Naučnici se svađaju na koju je to točno biljku to Homer mislio, ali je sumnja pala na – visibabu. Doista, visibaba sadrži spojeve koji su antidoti (protuotrovi) antikolinergicima, velebilju i bunikama/bunovima. Ovaj prvi opisani farmakološki biljni rat dostojan i današnje razine medicine malo nam je poznat u općoj kulturi.

Vrati se vrtlog, zeleno, crveno, sivo. I nađoh se u Parizu. Pariz. Ne mogu biti objektivan prema gradu u kojem se osjećam kao u domu. No njegova ljepota počinje van klasičnih mjesta kruženja milijuna turista. Grad Svjetla, kako ga nazivaju, skriva i svoje ogromno podzemlje, tisuće i tisuće kilometara tunela, katakombi, nastalih kopanjem raznih rudača još iz rimskog doba grada Lutecije. U njima naći ćete, tik do Eiffelovog tornja, i muzej kanalizacije. Ali zvijezda podzemlja su katakombe koje ćete naći u četvrti Denfert-Rochereau. Ako ste ikada željeli prošetati se pored pet milijuna kostura, skupljenih iz srednjevjekovnih pariških groblja, dobit ćete priliku vidjeti vrtoglavi kaleidoskop pet milijuna nada, boli, veselja, snova i razočaranja kako mirno počivaju i podsjećaju nas na prolaznost svih naših životnih drama. Pariz su nekoć zvali i « gradom čarobnica i čarobnjaka ».

Vratih se nazad, ja i jagode. Htio sam naći tko me to odveo na tako dva različita mjesta. I vidjeh ju – obična bahornica. Kažu ljudi, vilenička trava. I mislio sam, to je bila magija iznad ljudske i ovih malih lokalnih Satira. To je vilenjačka.

Circaea lutetiana dolazi iz obitelji Onagraceae, obitelji gdje se guraju noćurak te različite vrbovice, biljke prostate. « Lutetiana » znači pariška, a « Circaea » dolazi od Kirke. Skromno biljno čeljade ima neobično moćnu reputaciju. Plinije stariji kaže kako se biljka nosi kao zaštita od svih, pa i najmoćnijih magija a i on ponavlja već tada staru priču. Francuzi ju zovu l’herbe aux sorcières, biljka čarobnica, premda ju joj tepaju i kao « la circée de Paris », a englezi nisu daleko – enchanter’s-nightshade. Ni nijemci ju drugačije ne zovu, das Große Hexenkraut.

Nikada mi neće biti jasno tko joj davno nadjene toliko moćna imena, nije niti otrovna niti spektakularna. Sadrži enoteine, spojeve po kojima i na molekularnoj razini povezujemo uz vrbovice. Možda se zato i koristi u Kini kod problema s mokrenjem. Sadrži i druge relativno uobičajene spojeve, elagične tanine i flavonoide. Zato se i u Kini i u Europi koristila za liječenje proljeva i preobilnih menstruacija, ali se tu itekako gura s nizom sličnih biljaka. Možda je zato zaboravljena. U Sjevernoj Americi i Europi biljka se koristila za liječenje manjih ozljeda kože, a u nekim dijelovima Europe koristila se i kod reumatskih tegoba i osteoartritisa (artroze), vjerojatno zbog zanimljivog djelovanja – sprječava prebrzo raspadanje hijaluronske kiseline, što doista može pomoći u takvim bolestima. No, kao « zaboravljena » gotovo je neispitana u ljudi.

Vi ćete ju naći u brdskim i nizinskim krajevima kontinentalne Hrvatske. Toliko je nezamjetna, da je zaboravljena kao i svijet vila i vilenjaka. U svijetu zlih zlih ljudi možda vas spasi i sam bijeg u traženje vileničke trave.

Comments

comments