Zlatnica

Nakon Zlatnog doba čovječanstva, prema grčkoj mitologiji, došlo je Željezno doba kada su ljudi otkrili okrutnost kroz izradu oružja od željeza. Kćer Zeusa je bila beskrajno nesretna zbog moralnog pada čovjeka. Zatraži ona da se pretvori u zvijezde, danas znamo to zviježđe pod nazivom Virgo. I obeća ona da će se vratiti tek u trenu da najavi novi dolazak Zlatnog doba od kojeg više ne osta ni uspomena. Drugi bogovi se naljutiše na ljude i odluče da potope svijet i unište sve, osim dvoje pravednika. Nakon potopa ostanu oni samo a svijet bijaše prekriven blatom. I premda je Astrea obećala da će doći tek nakon što se vrati Zlatno doba, smiluje se ona nad pravednicima i zbog tuge njene suze kanu na blato. Iz njih nikne jedna biljka, zlatom ispunjenih cvijetova, izraste iz blata da nas uvijek podsjeća da će jednom ponovo izrasti novo i ljepše doba.

Zvijezde neba koje izrastaju iz blata ponijele su moćnu uspomenu kroz Srednji vijek. Vjerovalo se kako zlatnica ili dim zapaljene zlatnice tjera zmije i druge zle životinje, a korijen zlatnice stavljao se bolesnima u krevet da brže ozdrave.
Ma kako god da gledali na mitologiju, stari ljudi oduvijek su znali prepoznati neke suštinske vrijednosti i na simbolički način ukazati zašto se pojedina biljka koristi. Blato simbolizira “lošu energiju vode”, odnosno bolesti urogenitalnog sustava. Doista, zlatnica se koristi tijekom infekcija mokraćnih puteva, ali se vrlo rado koristi i nakon infekcija kako bismo priveli kraju proces bolesti i eventualno spriječili infekciju. Još zanimljivije, simbolika blata je isto tako i “mulj” u bubrezima odnosno kamenci u mokraćnom sustavu – a upraba zlatnice ostala je do današnjih dana jedan od glavnih aduta kod te bolesti.
Kada ukucate u google “zlatnica” ili Solidago virgaurea izlazi cijela kakafonija sličica različitih vrsta. Stoga je vrijeme da dobro upoznamo tri glavne vrste roda Solidago. Prva je prava europska zlatnica, Solidago virgaurea (nije li prekrasno ime i na latinskom?), biljka koju rado susrećete u brdskim područjima, u RH je ima puno na Velebitu i u Gorskom kotaru gdje voli rubove šume i puteve. Druge dvije vrste koje vole rasti na kontinentu i više u nizinama (trenutno se sve žuti oko Zagreba, primjerice) uvezene su i invazivne su (premda su prelijepe pa se ne žalimo puno, a kako čujem ne žale se niti pčelari). To su kanadska zlatnica (Solidago canadensis) i velika zlatnica (Solidago gigantea). Ove dvije vrste su vrlo slične. Stoga malo pogledajte serijal sličica sa opisima kako biste ih lako razlikovali.
Kemijski, europska zlatnica se razlikuje od gigantske i kanadske po sadržaju spoja kvercitrina, pa se njime dokazuje koja je doista vrsta u čaju (premda sve djeluju slično).
U europskoj službenoj farmaciji najpriznatija je vrsta Solidago virgaurea, no to ne znači da druge dvije vrste nisu korištene. Dapače, u tradicionalnoj američkoj fitoterapiji one se koriste za istu namjenu – pomoć kod infekcija mokraćnog sustava te kamenaca u mokraćnom sustavu. Sve tri vrste sadrže flavonoide i triterpenske saponozide, te fenolske kiseline. Sve tri vrste pokazuju protuupalni i spazmolitički učinak što je vrlo korisno kod infekcija mokraćnog sustava. U Njemačkoj ovo je jedna od top biljaka čak i u doba antibiotika – zlatnice zbog ova dva efekta neki vole preporučiti čak i uz konvencionalne lijekove jer “odrađuju” dio posla kojeg antibiotici ne odrađuju. Koristimo li prirodne lijekove, zlatnice može biti dobra biljka uz medvjetku (uvu) ili nakon nje kako bi se do kraja pomoglo pacijentu/ici i spriječio eventualni povratak infekcije. Ako se koriste kod kamenaca u mokraćnom sustavu terapija je obično duga (oko 3 mjeseca).
Europska agencija za lijekove nekako ne voli ovu biljku ispod 12 godina, dok ESCOP jasno navodi doze i za mlađu djecu: djeca 1-4g: 1-2g suhe droge dnevno (razdijeljeno u 2-3 doze); djeca 4-10g: 2-5g suhe droge dnevno; djeca 10-16g: 4-8g suhe droge dnevno. Odrasli 3-4g kao infuz (čaj) 3-4x. Postoje i stari lijekovi – kapsule i tablete, koje su registrirane kao lijek.
Inače meni osobno vrsta najsličnija je ljepljivi oman, brušćinac ili metlina, Dittrichia viscosa (vidite u slikama) i prije godinu dana ako se dobro sjećam netko je i fotografirao nju pa se vodila rasprava je li to kantarion ili zlatnica. Srećom prava zlatnica i ljepljivi oman imaju dobro razgraničena mjesta rasta i on je tipična primorska vrsta koja će uskoro cvasti.
DIjeli i stanište s Fuchsovim šumskim kostrišem, Senecio ovatus. Nije slična vrsta ali obratite pažnju jer je bilo zabuna. Šumski kostriš zbog pirolizidinskih alkaloida nije pametno dugo koristiti kao zlatnicu koja je bezopasna biljka.

Comments

comments