Naslovna > ŠETNJA S BILJEM > Žuti kokotac

Žuti kokotac

Oh yes, man is a fool, and he thinks he’ll be okay, dragging on, feet of clay; pjevala je svojedobno Abba. Gledam po gradu, brojni ljudi vuku svoje tamne oblake iznad sebe. Mnogi i vuku svoje umorne noge. A svugdje oko njih, na tramvajskim stanicama Zagreba i autobusnim postajama Varaždina smiješi se mala biljka. Njen osmjeh često biva prekidan – nemilosrdno ju kosimo u gradu i u livadama. Usprkos tome, iz vitkog stasa niču razdragani listovi koji podsjećaju na djetelinu i uvijek su nemirni, a žuti cvjetni klas, omiljena poslastica pčela, refleksija sunca s neba. Kad bi samo naše “glinene” noge znale po kome hodaju zahvalile bi se toj biljci.

Žuti kokotac, ljekoviti kokotac, yellow sweet clover, kažu englezi jer je nekoć bio član roda Trifolium (djetelina). Francuzi su preuzeli latinski naziv povezan s riječi med, le mélilot officinal, a nijemci ga zovu der Gelber Steinklee.
Žuti kokotac je podcijenjena biljka fitoterapije, žuti “korov”. Možda zato i vučemo svoje noge jer smo omalovažili vrijednosti koje daju lakoću življenju. Žuti kokotac je pravi čarobnjak limfe. Limfni sustav čovjeka je neobičan, što dolazi u tkiva arterijama ne odlazi samo venama već limfom. Limfa s limfnim čvorovima integralni je dio imunološkog sustava. U današnje doba kada se toliko slabo gibamo, ona zakazuje kao i venski sustav – odjednom noge tijekom dana postaju “buhtlaste”, “slonovske”. I dok se na venskom nebu šepure brojne biljke, od kestena, veprine, izoliranih flavonoida citrusa, lista vinove loze i kore bora, ali malo se biljaka može šepuriti limfnim sustavom.
Upravo je takav kokotac, kažemo za njega kako je venetonik i limfotonik. Slična biljka po djelovanju, premda ne kemizmom i zemljopisnim podrijetlom, je gotu kola, Centella asiatica.
Žuti kokotac je spretni kemičar kumarina. U sebi sadrži molekule poput melilotozida koji se polako raspadaju na razne manje kumarinske molekule. Zato i sušenjem žuti kokotac bude pravi buket mirisa : koristio se i kao začin u jelima i čajevima. Mladi listovi su i prehrambeni, premda umjereno ukusni. Osim kumarina, biljka sadrži i flavonoide i triterpenski sterole. Triterpenski steroli su kao klasa uvijek povezani s venskim sustavom, a veprina, kesten i gotu kola su takvi primjeri.
Strah postoji uvijek. Sam naziv kumarina podsjeća na dikumarol i uvijek mislimo kako smanjuju efikasnost grušanja krvi. No, daleko od toga da su svi kumarini takvi, postoje jasni zahtjevi u strukturi da bi pokazali takvo djelovanje, a kumarini žutog kokotca takvi nisu. Dikumarol može samo nastatati ako je biljka loše sušena uz razvoj plijesni – kao što je slučaj u balama sijena za ishranu životinja gdje je takav problem viđen. Druga je zabrinutost jetra jer mogu dugom primjenom opteretiti jetra, ali u normalnim dozama opasne doze se ne postižu. Ipak, ne uzima se s lijekovima antikoagulansima, ali iz drugih razloga a ne zbog združenog djelovanja.
Uobičajena doza ima svoje profesionalno i narodno lice. Kao čaj, 1 jušna žlica koja se prelije s 2 dcl kipuće vode i ostavi desetak minuta, i tako pije svježe spravljena 2x dnevno. Ukupno, to je do 9,6g suhe biljke dnevno, ako netko voli biti precizan (što je pametno). Profesionalno lice govori o ekstraktima koji sadrže 3-30 mg kumarina dnevno.
Žuti kokotac bere se u doba cvatnje. Što je pametno – srodnik mu je bijeli kokotac, Melilotus albus, biljka sličnog cvjetnog vrha i listova, ali bijelih cvjetova i obično razgranjenija i većeg stasa. Zabuna nije opasna ali bijeli kokotac nije kumarinska biljka i nije djelotvorna. Relativno slična vrsta s kojom, a kako se sjećam komentara u grupi, može biti i srodna vrsta Medicago falcata, srpasta vija (dunjica). Prije cvatnje i druge vrste rodova Medicago i Trifolium mogu sličiti na žuti kokotac.
Žuti kokotac je samo jedna od pomoći. Voli se združiti s listovima vinove loze (ubranim u kasno ljeto i ranu jesen) koja je klasični taninski venetonik kao i hamamelis, a treba razmišljati da sjedenje i gledanje big brothera isto nisu prijatelji limfe, nema boljeg od šetnje u prirodi i druženja s biljkama. A uz sve treba razmišljati i o zdravlju bubrega te dovoljnom unosu tekućine.
Prijatelj vaših nogu raste tik do vaših nogu. Oteti ga zaboravu je imperativ.

Comments

comments